Jedan od velikih izazova istraživanja utjecaja pandemija na svijet i ekonomiju jeste nepredvidljivost samog virusa te je često vrlo teško odrediti koje su promjene rezultat same pandemije, a koje su promjene rezultat drugih faktora. Pandemija kovida-19 zatekla je sve države nespremne te je najveća pandemija u posljednjih 100 godina, nakon španske groznice, koja je do pojavljivanja kovida-19 bila poznata kao najteža globalna pandemija modernog svijeta.
Različiti odgovori različitih nivoa vlasti, obrazovnog ili realnog sektora, pridonijeli su različitoj brzini širenja virusa i njegovih učinaka prema geografskom porijeklu i društvenom sloju. U sljedećih nekoliko godina međunarodne organizacije mogle bi naložiti rigorozna istraživanja socioekonomskih nauka koja istražuju kratkoročne i dugoročne socijalne, političke, ekonomske i psihološke posljedice pandemije kovida-19, koji se ujedno smatra najvećim uzročnikom globalne ekonomske recesije.
Države su, svaka na svoj način, osjetile negativne posljedice pandemije, poput povećanja broja nezaposlenih, pada BDP-a, smanjenja izvoza i uvoza, kao i krah turizma (što je posebno utjecalo na zemlje koje jako puno ovise od turističke djelatnosti, poput Bosne i Hercegovine i regiona). Zbog izbijanja slučajeva zaraze virusom došlo je do uvođenja raznih sigurnosnih mjera za održavanje fizičke distance između građana, što je zauzvrat uzrokovalo značajno ograničavanje ekonomskih djelatnosti u svim sektorima te u nekim djelatnostima potpuni prestanak rada, međutim, postoje privredne djelatnosti koje jednostavno svoj rad nisu u mogućnosti prebaciti na digitalan sistem i nastaviti funkcionirati. Najbolji primjer za ovo je turizam, koji podrazumijeva kretanje ljudi, te je pod najvećim pritiskom posljedica pandemije.
Makroekonomska politika koju donose Vlada i nadležne institucije je trenutno od esencijalne važnosti na takav način da mora prikazati i odlučiti koje će se mjere poduzimati kako bi se ublažio utjecaj pandemije. Isto tako, mora odrediti realne ciljeve koje bi poduzete mjere trebalo ostvariti, kao i mjerenje efektivnosti tih mjera. Vladajuća struktura Bosne i Hercegovine mora usmjeriti ekonomsku politiku prema samoodrživosti i smanjenju poreza privrednicima te predložiti adekvatne zakone prema sufinansiranju malih i srednjih preduzeća, adekvatnom planiranju penzionih isplaćivanja i transparentnije i odgovornije utroške budžetskih sredstava.
Ekonomske posljedice vjerojatno će potrajati mnogo duže od posljedica druge prirode, te se stoga pri ublažavanju krize mora početi od lokalnog nivoa, gdje jedinice lokalne samouprave mogu pružiti značajne pakete podrške privrednicima, poput sufinansiranja, startap projekata, smanjenja cijena zakupa poslovnih prostorija, programa stimulacije za nova zapošljavanja itd, dok viši nivoi vlasti treba da kontrolišu proces lokalne samouprave uz osiguravanje ekonomskih prilika i programa pomoći koje će prilagoditi tim jedinicama.
Sadašnje stanje ekonomije u Bosni i Hercegovini očiti je primjer da vlasti nisu adekvatno reagovale na izazove pandemije, čiji je pokazatelj već navedeni pad BDP-a, porast broja nezaposlenih, smanjenje uvoza i izvoza i slično. Pandemijska i postpandemijska ekonomija imat će negativan i neizdrživ utjecaj na Bosnu i Hercegovinu, koja se, kao država koja nije članica EU, ne može osvrnuti prema EU fondovima koji bi joj vratili stabilnost, već će se morati okrenuti povoljnim kreditima u domaćim i stranim komercijalnim i investicijskim bankama.
Viši organi vlasti u Bosni i Hercegovini svoje strateško ekonomsko planiranje morat će posvetiti adekvatnim rješenjima i izgradnji političke i socijalne kohezije između države, sindikata i poslodavaca, ali na takav način da pridonose rješavanju problema, a ne povećanju negativnih posljedica. Jedna od negativnih posljedica prvenstveno može biti dislokacija mlade radne snage, što za Bosnu i Hercegovinu nije nepoznanica, kao ni to da su mladi u Bosni i Hercegovini osjetili posebnu negativnu dozu pandemije u kontekstu nezaposlenosti, obrazovanja, stručnog osposobljavanja i ulaska i konkurentnosti na tržištu rada, što je bilo aktualno i prije pandemije te će se postpandemijski interval posebno manifestirati i na mlade ljude. Nezaposlenost je direktno udar na državu i na državne prihode, koja bi trebalo da ima adekvatan odgovor pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba svakog građanina.
Od početka kovid-19 krize do septembra 2020. godine 30.000 ljudi dobilo je status nezaposlenih. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, zaključno sa decembrom 2020. godine, broj registriranih nezaposlenih osoba u BiH iznosio je 413.627. Radnici koji su imali sreće da ostanu na svojim radnim mjestima postaju središte organizirane podjele rada i specijalizacije, u kojima su radni dani dugi, a nadnice vrlo niske. Taj će se proces odraziti i u preobrazbi društvenih klasa, kao i kretanju ljudi i robe, što može dovesti do produbljivanja ekonomskih nejednakosti i razvoja urbanog siromaštva.
Da bi se išlo naprijed sa evropskim integracijama i dugoročnim oporavkom nakon kovida-19, posebna pažnja mora se posvetiti infrastrukturi i logistici, koje moraju biti uključene u pakete ekonomskog oporavka. Uz značajan izravni doprinos BDP-u i zaposlenosti, infrastruktura i logistika ključni su za proizvodnju sve robe i usluga, opskrbu hranom i osnovnim uslugama te konkurentnost u međunarodnoj trgovini. Posljedice pandemije virusa korona zasad imaju različite prognoze, ali za jedno je sigurno - globalna recesija iz koje ćemo se teško izvući bez dugoročnih posljedica.
Zaključno, pandemija virusa korona može i već jeste uzrokovala - nejednakost (ekonomsku, društvenu, socijalnu), neuspjeh na tržištu, štetu po okoliš i ekonomski ciklus procvata i propasti. Vlasti Bosne i Hercegovine bi trebalo da shvate da država treba da služi svom narodu kao oruđe koje pospješuje životne uslove i stvara jednake šanse, a ne da služi kao sudija koji život čini težim.
Pozitivni izgledi prema konačnoj imunizaciji stanovništva protiv kovida-19 dovode do pretpostavke da već u drugoj polovini 2021. godine može doći do značajnijeg oporavka evropske, ali i bh. ekonomije, usljed čega prognoza ekonomskog rasta, zajedno sa radom onih dijelova privrednih djelatnosti koje su pogođene posljedicama pandemije, daje nadu u ekonomski oporavak naše države.
Ilmana Imširović, polaznica Instituta za napredno liderstvo u politici (ALPI)