Prijedlog Sindikata obrazovanja, nauke i kulture da se povećaju primanja zaposlenih na univerzitetima u RS za 10 do 15 odsto smatram realnim, rekao je Stanko Stanić, rektor Univerziteta u Banjaluci.
On ne vjeruje da će doći do štrajka zaposlenih u visokom obrazovanju ukoliko im uskoro plate na budu povećane, već očekuje da će se iznaći pravedno rješenje.
"Objektivno ima potrebe da se pristupi proceduri izmjene Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture, jer je taj zakon nedorečen. No, do promjene tog zakona treba tražiti druga rješenja. Jedno od mogućih rješenja jeste da se interveniše s mogućim povećanjem cijene rada", naveo je Stanić.
Smatra da mladi kadar, koji je i budućnost Univerziteta, kao što su asistenti i viši asistenti, mora biti na prvom mjestu u promjenama Zakona o platama.
Govoreći o principima Bolonjske deklaracije Stanić navodi da oni postaju svakodnevica na domaćim fakultetima, a da oni fakulteti koji su počeli s primjenom Bolonjske deklaracije, prije potpisivanja ovog dokumenta u BiH, već imaju čime da se pohvale.
NN: Zaposleni na univerzitetima u RS su zatražili povećanje primanja. Očekujete li da će biti prihvaćeni njihovi zahtjevi?
STANIĆ: Koliko mi je poznato, prosvjetni radnici imaju najniže koeficijente za obračun plata od svih budžetskih potrošača. Stoga je logičan zaključak Narodne skupštine RS da su prosvjetni radnici prvi na redu za poboljšanje materijalnog položaja. Objektivno ima potrebe da se pristupi proceduri izmjene Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture, jer je taj zakon nedorečen. No, do promjene tog zakona treba tražiti druga rješenja. Jedno od mogućih rješenja jeste da se interveniše s mogućim povećanjem cijene rada. U tom smislu smatram realnim prijedlog Sindikata obrazovanja, nauke i kulture da se povećaju primanja zaposlenih u ovim oblastima za 10 do 15 odsto.
NN: Prosvjetni radnici su 20. marta postavili rok od mjesec dana za povećanje plata, pa ukoliko im se u tom roku ne povećaju primanja, mislite li da će pristupiti najavljenom štrajku i koliko bi to bilo štetno za odvijanje nastave?
STANIĆ: Ne vjerujem da će doći do štrajka, odnosno obustave rada. Nadam se da će prevladati razboritost i mudrost među prosvjetnim radnicima, odnosno profesorima i asistentima Univerziteta u Banjaluci, prosto iz razloga što se tako krupno pitanje u roku od mjesec dana ne može riješiti. U ovom slučaju riječ je o promjeni Zakona o platama, a Zakon o platama se ne može promijeniti u tako kratkom roku. Ono što može da bude presudno u donošenju odluke da ne bude štrajka, jeste činjenica da postoji spremnost resornog ministarstva, odnosno Vlade da tražimo rješenje ovog problema i mi ćemo sigurno neke od problema koji su akceptirani u zahtjevima sindikata rješavati preko Pravilnika o standardima i normativima za obračun ličnih primanja zaposlenih u javnim visokoškolskim ustanovama. Na osnovu dosadašnjeg razgovora s ministrom Antonom Kasipovićem može se zaključiti da će doći do rješenja problema, te da će se, da li preko cijene rada ili na drugi način naći rješenje da se povećaju primanja onih koji su najugroženiji prema Zakonu o platama.
NN: Koji su, dakle, najugroženiji zaposleni radnici na univerzitetima u RS?
STANIĆ: Po mom mišljenju to su asistenti i viši asistenti našeg univerziteta i administracija. Mladi kadar, koji je i budućnost Univerziteta, mora biti na prvom mjestu u promjenama Zakona o platama. Intenzivno radimo na tome da se dođe do rješenja i da se uđe u skupštinsku proceduru. Postoji mogućnost da se interveniše preko cijene rada, što može ići relativno brzo, a zakonska regulativa je omogućila da bi se prema programu rada Narodne skupštine, koliko znam, u septrembru trebalo da govori o Zakonu o platama i do tada treba sve pripremiti, odnosno raditi zajedno s Ministarstvom na tome i vidjeti da se u međuvremenu rješenje traži preko cijene rada.
NN: Koji su, pored plata, prioritetni problemi s kojim su Vam se prosvjetni radnici obraćali?
STANIĆ: Ono što mene ohrabruje kao rektora, jeste činjenica da nije samo plata ono oko čega pokazuju interes nastavnici i asistenti našeg univerziteta kada iskazuju svoje neslaganje sa samim univerzitetom, nego ukazuju i na potrebu da se intenzivnije rješavaju razvojna pitanja, odnosno problemi Univerziteta, što između ostalog podrazumijeva potrebu da se što prije konstituišu organi Univerziteta, prije svega Senat i Upravni odbor i da ta dva ključna organa uzmu svoju obavezu u skladu sa Zakonom o univerzitetu. To znači da postoji akademska odgovornost naših profesora i asistenata i briga da se Univerzitet treba brže i intenzivnije razvijati, nego što je to bilo do sada.
NN: Zašto još nisu konstituisani osnovni organi na Univerzitetu u Banjaluci?
STANIĆ: Nažalost, kolege su tu u pravu. Razlog je u tome što još nije konstituisano studentsko predstavničko tijelo. Naučno-nastavno vijeće Univerziteta je usvojilo novu odluku o načinu i postupku izbora studenata u studentsko predstavničko tijelo. Prema toj odluci raspisani su izbori za to tijelo, te očekujemo da će studentsko predstavničko tijelo biti konstituisano do 20. aprila ove godine, a time se ispunjava i posljednja pretpostavka za konstituisanje Senata i Upravnog odbora Univerziteta.
NN: U kojoj mjeri je vidljiva realizacija Bolonjske deklaracije na fakultetima Univerziteta u Banjaluci?
STANIĆ: Bolonjska deklaracija predstavlja skup mjera koje treba ugraditi u nastavni i naučni proces na univerzitetima u Evropi i u cilju podizanja kvalitetnih procesa, a koje će imati za rezultat stvaranje evropskog prostora visokog obrazovanja. BiH je potpisnica tog dokumenta od jeseni 2003. godine. Institucionalno, u Republici Srpskoj su u avgustu 2006. godine stvoreni uslovi za njegovo provođenje usvajanjem novog zakona o visokom obrazovanju. Formalno, od ove školske godine svi fakulteti našeg univerziteta su obavezni da primjenjuju principe iz tog dokumenta, što podrazumijeva usvajanje novih studentskih programa s jednosemestralnim predmetima, uveden je sistem ECTS bodova, primjenjuje se sistem kontinuirane provjere znanja studenata i slično. Kada je u pitanju opipljivost rezultata tih procesa, može se reći da oko trećine naših fakulteta već ima čime da se pohvali. To su oni fakulteti koji su počeli s primjenom Bolonjske deklaracije čak i prije potpisivanja tog dokumenta od strane BiH. No, i na ostalim fakultetima ovi principi su nešto što postaje svakodnevica u radu naših fakulteta.
NN: Koliko studenti direktno osjećaju promjene nakon reforme obrazovanja i uvođenja Bolonjske deklaracije?
STANIĆ: Za studente prve godine svih fakulteta može se reći da osjećaju i učestvuju u sasvim drugoj radnoj atmosferi nego studenti viših godina na većini naših fakulteta. Novi sistem rada podrazumijeva redovno pohađanje predavanja i vježbi, izradu domaćih zadataka, pisanje eseja, obradu i odbranu seminarskih tema, te polaganje predmetne građe preko dva ili tri testa. Student koji uspješno izvrši sve ove nabrojane, takozvane predispitne obaveze obezbjeđuje sebi pravo da mu završni ispit bude formalnost. Studenti koji prihvate bezrezervno sistem kontinuiranog rada imaju mogućnost da završe sve svoje ispitne obaveze do kraja juna. Naravno da u tome moraju imati podršku profesora i asistenata, na način da im posvete više vremena u nastavnom procesu, ne samo u neposrednoj nastavi, već i u konsultacijama. Više interaktivnog rada na relaciji profesor - student, a manje predavanja i vježbi po modelu eks-kadra, jedan je od bazičnih principa savremene nastave.
NN: Da li postoje problemi kada studenti koji studiraju po starom sistemu obrazovanja, uporedo polažu ispite sa studentima koji studiraju po principima Bolonjske deklaracije?
STANIĆ: Zakon o visokom obrazovanju je jasno odredio poziciju tih studenata. Oni imaju pravo da završe studije po nastavnom planu i programu, kao i režimu studija koji su vrijedili u vrijeme kada su upisivali fakultete. Istina, takvi studenti na fakultetima na kojima se primjenjuje novi sistem rada odranije imaju pravo da pređu na novi sistem provjere znanja, odnosno kontinuiranog spremanja ispita i izvršavanja drugih predispitnih obaveza. Rezultat korištenja tog prava jeste i veća prolaznost na ispitima i brže završavanje studija.
NN: Postoje li svi potrebni uslovi za kvalitetno realizovanje nastave po Bolonjskoj deklaraciji, odnosno da li fakulteti u Banjaluci raspolažu adekvatnim prostorijama, opremom i laboratorijama, koje predviđa ovaj sistem obrazovanja u stranim zemljama?
STANIĆ: U poređenju sa razvijenim evropskim univerzitetima, sigurno je da ne možemo dati pozitivan odgovor na to pitanje. Međutim, s obzirom na ono što radimo, odnosno koliko ulažemo u razvoj Univerziteta, može se očekivati da će se stvoriti uslovi da možemo reći da imamo materijalno-finansijske pretpostavke za sprovođenje Bolonjske deklaracije. Naime, u planu nam je da u 2008, 2009. i 2010. godini uložimo oko 45 miliona KM za obezbjeđivanje standardnih prostornih kapaciteta naših fakulteta i još 15 miliona KM u opremanju laboratorija na našim tehničkim, biotehničkim i medicinskim studijskim programima i programima prirodnih nauka.
NN: Najavili ste da će se uskoro otvoriti rasprava o pitanju direktnog priznavanja zvanja master studentima koji su završili petogodišnje studije. Koji su koraci učinjeni?
STANIĆ: Naučno-nastavno vijeće Univerziteta u Banjaluci je otvorilo raspravu na temu ekvivalencije stručnih zvanja stečenih po ranijem zakonu o univerzitetu i zvanja koja će se sticati po novom zakonu o visokom obrazovaju. Rješavanje tog pitanja je u nadležnosti visokoškolskih ustanova u RS. Nakon obavljene prve rasprave zaključili smo da se radi o vrlo složenom i odgovornom zadatku. Takođe, nije dobro što se ovo pitanje ne rješava na jedinstven način u Republici. S toga mi ćemo predložiti da se u narednoj promjeni Zakona o visokom obrazovanju propiše da se ovo pitanje rješava na isti način na svim visokoškolskim ustanovama u RS na osnovu pravilnika koji bi propisalo resorno ministarstvo. U suprotnom, dešavalo bi se da neki univerziteti priznaju kandidatima koji su ranije diplomirali zvanje master bez ikakve razlike ispita, bez obzira na broj godina studija, četiri ili pet, dok bi drugi univerziteti tražili polaganje razlike ispita. No, u ovom trenutku, sa ovakvim zakonskim rješenjem, na našem univerzitetu smo u fazi donošenja tog pravilnika. Ne očekujem da će tim pravilnikom biti predviđena mogućnost da će se kandidatima sa diplomama s četvorogodišnjeg studija direktno priznati pravo na master-diplomu. Takođe, istim pravilnikom riješićemo i pitanje uključivanja kandidata sa diplomama magistara nauka u doktorske studije.
NN: Kako komentarišete primjedbe koje dolaze s pojedinih fakulteta da nema značajnijih pomaka u nastavnom procesu, načinu finansiranja, niti u naučnoistraživačkom radu?
STANIĆ: S primjedbom tog sadržaja se ne mogu složiti. Prije bih rekao da je u pitanju određena vrsta opstrukcije ili otpora reformi. Čini mi se da se u neke kolege uvukla misterija i nespremnost da traže rješenje prije svega tekućih problema, već se logicira u smislu "neka to riješi rektor, jer fakulteti nemaju svojstvo pravnog lica. Činjenica da fakulteti nisu pravna lica ni na koji način ne ograničava akademsku slobodu nastavnika i asistenata da se bave unapređenjem nastavnog i naučnoistraživačkog rada.