Tatjana Vidojević-Babić, koja je u prvoj generaciji diplomirala na Smjeru za slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Banjaluci i koja uskoro treba da magistrira, već nekoliko godina radi na četiri radna mjesta kako bi ispunila normu i zaradila jednu nastavničku platu.
Iako poslije fakulteta, nije posustala nego je počela da sama stvara i upisala postdiplomski studij, kaže da sav taj trud nije vrijedan statusa koji sada ima, raspeta između četiri radna mjesta u četiri prigradske škole u kojima jedva uspijeva da ostvari dovoljan fond časova neophodan za platu.
"Kada sam upisivala Akademiju zadnja opcija, kao i svim drugim kolegama, bio je rad u prosvjeti. Sada, kada nema nikakvog drugog posla, primorana sam da zarad pukog preživljavanja svakodnevno putujem od jedne do druge prigradske škole samo da bih ispunila normu", ističe Vidojević-Babićeva.
Ona je jedan od brojnih naših umjetnika koji su završili Akademiju umjetnosti, ali od umjetnosti ne mogu da žive, pa se moraju snalaziti na razne načine. Bez obzira na veoma tešku situaciju, Vidojević-Babićeva ne prestaje da se bori.
"Nikada nisam pomislila da bih voljela da sam završila nešto drugo, jer je likovno ono za šta sam stvorena. Voljela bih da mogu sa svojom diplomom da nađem pristojan posao, a ne da radim bilo šta u nadi da će jednom naići radno mjesto koje mi odgovara", govori ona i dodaje da je postdiplomski studij upisala iz inata, ne zbog motivacije i nade da će joj ta diploma donijeti veću platu ili bolji posao.
Odlazak u inostranstvo kao rješenje
Jednako demoralisana i razočarana situacijom i položajem školovanih umjetnika u našoj zemlji je i Tatjana Topić iz Laktaša, koja je, takođe, u prvoj generaciji diplomirala etnomuzikologiju i koja, isto tako, godinama nije imala nikakav posao.
"Fakultet koji traje pet godina završila sam u roku s odličnim prosjekom, a poslije fakulteta, iako sam nastavila da učim i radim, nikakav posao nisam mogla naći. Bilo mi je ponuđeno da godinu dana volontiram u muzeju, a sve za topli obrok i prevoz, od čega sam odustala svjesna da neću imati od čega da kupim garderobu i obuću, koju ću potrošiti dolazeći na posao od kojeg nemam nikakvu korist", navodi Topićeva.
Nadajuće se da će zahvaljujući svojim sposobnostima i znanju u nekoj od naprednijih zemalja svijeta konačno uspjeti da se dokaže, u Austriji je upisala vanredan postdiplomski studij.
Pokušala je, kaže, da se snađe kod nas, radila kao predavač u privatnim i državnim muzičkim školama, ali sve je to bilo honorarno. Nekoliko godina je preživljavala od pjevanja po kafanama s jednom muzičkom grupom i od pomoći roditelja.
Zahvaljujući dobroj volji načelnika opštine Laktaši, kako navodi, nedavno je dobila posao u laktaškom Domu kulture, ali ni to ne smatra dugoročnim rješenjem.
Svoj sluh i glas planira da pokaže i iskoristi u nekim inostranim zemljama, van okvira BiH, jer je iz svog, a i iskustva svojih kolega sa Akademije, uvidjela da na našim prostorima umjetnici ne mogu da se dokažu i ostvare kroz svoj rad.
Malo se ulaže u studentske projekte
Iako likovni umjetnici i muzičari nisu zadovoljni uslovima koje imaju u Banjaluci i uopšte u BiH, glumci su u pozitivnijoj situaciji.
Mlada i talentovana glumica Anja Stanić, apsolvent na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, smatra da za ljude koji stvarno rade, trude se i vjeruju u ono što rade, kod nas ima posla.
"Moram da priznam da je teško izboriti se u Banjaluci i naći svoje mjesto u ovom poslu, ali mislim da se upornošću i radom sve može postići. Bar u mom slučaju je bilo tako. Još od druge godine studija dobila sam mnogo angažmana u pozorištu, u reklamama, seriji, i stvarno nemam na šta da se požalim", priča Stanićeva.
Za svaku ponuđenu ulogu se, navodi, maksimalno trudila kako bi opravdala ukazano povjerenje i ponovo dobila nove ponude.
Međutim, brucoši na Akademiji umjetnosti u Banjaluci kažu da ne očekuju da će poslije fakulteta lako doći do posla. Ljubav prema umjetnosti je prevagnula da se njome bave.
Bojana Marić, student prve godine dramskog smjera na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, smatra da u našoj zemlji mladi nemaju mnogo šanse da se afirmišu jer ih ne shvataju ozbiljno.
"Vidimo od starijih kolega, a i iz ličnog iskustva, da je teško ovdje baviti se umjetnošću jer se vrlo malo ulaže u studentske projekte, kao što su neki studentski filmovi, koje bismo uz pomoć nadležnih institucija mogli slati na takmičenja i time promovisati ovaj fakultet i grad", kaže Marićeva.
Slično mišljenje ima i njen kolega Vladimir Pejić, student montaže, koji je ovaj fakultet odabrao jer je ranije radio kao radiomontažer, pa bi volio da se u tome okuša i na televiziji.
"Čuo sam od starijih kolega da rijetko ko uspije poslije fakulteta da se zaposli i zarađuje dovoljno za život. Ipak, s obzirom na to da to volim završiću fakultet, a nadam se da će tada biti malo više mogućnosti za nas", dodaje.
Odgovorni i umjetnici i nadležni
U Centru za vizuelnu komunikaciju "Protok" u Banjaluci slažu se da mladi umjetnici kod nas nisu u najboljoj situaciji, ali ističu i da se neki mladi nedovoljno trude i čekaju da im posao padne s neba.
"Nema crno-bijele slike umjetnosti. U smislu edukacije Akademija je najodgovornija jer uopšte ne prati trend sa savremanim tokovima edukacije. Ni na jednom odsjeku na Akademiji ne postoji predmet za menadžment u kulturi, a nama fali tim takvih ljudi, koji će biti nosioci velikih projekata i bitnih promjena da bi nam se desile druge stvari", kaže Radenko Milak, član tima "Protok".
S druge strane, govori, neki umjetnici nešto traže, a u stvari ne rade i ne pokreću konstruktivne inicijative.
Dio odgovornosti za ovakvo stanje u umjetnosti, ističe Milak, pada i na grad Banjaluku i Ministarstvo prosvjete i kulture RS jer nemaju neku zacrtanu viziju razvoja kulturne politike.
Ni Zvjezdana Veselinović, član "Protoka" i više puta nagrađivana banjalučka likovna umjetnica, nije zadovoljna jer već godinama nema posao.
"Na izložbi Udruženja likovnih umjetnika BiH u Sarajevu dvije godine za redom dobila sam prvu nagradu, ali mi to nije otvorilo niti jedna vrata, tako da i dalje nemam posao. Ranije sam preko Interneta upoznala galeristu i uradila izložbu u Berlinu, ali sve sam sama finansirala i organizovala, bez ičije podrške i pomoći", navodi ona.
Koliko nam je potrebno radnog kadra
Boško Đurđević, predsjednik Udruženja dramskih umjetnika u Banjaluci i glumac Narodnog pozorišta RS, smatra da je pozitivno što Akademija školuje puno mladih glumaca, ali smatra da su mnogi od njih višak kadra za našu sredinu.
"Gluma je i dar i prokletstvo mladih umjetnika jer oni žive za trenutak na pozornici, a kada taj trenutak prođe kao da nisu ni bili, pa opet ponovo žude za tim. Vrata ovog udruženja otvorena su za sve mlade glumce, čak i one koji još nisu završili fakultet. Međutim, mislim da kod nas nema dovoljno posla za sve njih", kaže Đurđević.
Milorad Kenjalović, bivši dekan Akademije umjetnosti u Banjaluci, ističe da je naš prostor žedan profesionalaca koje Akademija školuje, jer još imamo potrebe za školovanim umjetnicima i u pozorištima i u školama.
"Koliko znam, od svršenih studenata, a do sad ih je diplomiralo oko 160, još niko nije na birou za zapošljavanje. Puno razloga ima da upisujemo studente jer nama takvih ljudi treba. Mislim da umjetnika nikad dosta, jer je umjetnost nadgradnja jednog društva", govori Kenjalović.
Smatra da imati mnogo umjetnika u dogledno vrijeme znači imati respektabilnu muzičku, likovnu i dramsku scenu.
Ne možemo se mi, dodaje, još porediti sa susjednim zemljama koje imaju dužu kulturnu tradiciju, ali polako idemo naprijed.
"Da bi se popunio kapacitet Dječijeg, Narodnog i u Prijedorskog pozorišta, trebalo bi da upišemo 10 generacija na Odsjeku za glumu, a do sad smo upisali pet. Da ne spominjemo pozorišta u Trebinju, Gradišci, Laktašima, Kozarskoj Dubici i Istočnom Sarajevu", kaže Kenjalović i dodaje da je sada sasvim izvjesno da će Banjaluka dobiti i željeni Simfonijski orkestar.
Podrška od ministarstva
Na Birou za zapošljavanje u Banjaluci navode da imaju prijavljenih osam diplomiranih muzikologa, tri slikara, te po jednog grafičara, glumca, filmskog snimatelja, filmskog montažera i organizatora scene.
U filijali u Bijeljini kazali su da posao traži samo jedan glumac, te da drugih prijavljenih umjetnika nemaju.
Draginja Mitrović, organizator poslova u Modričkom Birou za zapošljavanje, takođe navodi da kod njih nema niti jednog prijavljenog umjetnika.
Anton Kasipović, ministar prosvjete i kulture RS, kaže da je budžetom za kulturu u ovoj godini planirano 11.959.650 KM, za programske aktivnosti kulturnih institucija, koje se u cjelini ili djelimično finansiraju iz budžeta Republike Srpske, predviđeno je 1.100.000 KM, a za sve ostale programske aktivnosti 3.170.000 KM.
Pored toga, iz Razvojnog programa Republike Srpske, govori Kasipović, izdvojeno je 4.557.000 KM za projekte u oblasti kulture.
"Ministarstvo prosvjete i kulture podržava mlade umjetnike koji ponude kvalitetne projekte. Podržali smo, između ostalih, Gradsko pozorište 'Jazavac' iz Banjaluke, kao i Međunarodnu godišnju izložbu 'Spa Port' u organizaciji umjetnika 'Protok' iz Banjeluke", navodi Kasipović.
Podrška, kaže, nije izostala ni mladim književnicima poput Radomira D. Mitrića koji je osvojio prvu nagradu na Međunarodnom festivalu poezije u Italiji, kao ni mladim rediteljima Peri Pavloviću, koji je nagrađen na Festivalu dokumentarnog filma "Zagreb Doks" i Mirku Ručnov, koji živi u Americi, a koji treba da počne snimanje filma u okolini Kozarske Dubice.
Razmišljali smo, kaže Kasipović, i o izgradnji ateljea u nadležnosti lokalnih zajednica koje bi mladi umjetnici koristili, a u planu je i osnivanje simfonijskog orkestra.
Ministarstvo prosvjete i kulture, dodaje Kasipović, dva puta godišnje raspisuje javni poziv za sufinansiranje projekata u oblasti kulture, na koji mladi umjetnici mogu da konkurišu sa svojim projektima. Najkvalitetniji projekti osiguraju finansijsku podršku.
Upravo u želji da podržimo mlade stvaraoce, ističe ministar, u Ministarstvu je otvoren Izložbeni prostor "Koraci" u kojem izlažu učenici, nastavnici, studenti i nedovoljno afirmisani umjetnici u RS.