Martovski snijeg ovih dana je usporio, ali nije zaustavio useljavanje porodica ratnih vojnih invalida i civilnih žrtava rata u novoizgrađenu zgradu u velikokladuškom naselju Joše.
Ovoj kategoriji stanovništva dodijeljeno je ukupno 12 stanova u Ulici Ibrahima Mržljaka. No, ono što ovu priču čini najzanimljivom je da su stanovi ravnopravno podijeljeni porodicama koje su u ratu bile suprotstavljene snage.
Tako će sada komšijske odnose graditi nekadašnji pripadnici Armije BiH i Narodne odbrane tzv. Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna.
"Nas dijele političari"
Na drugom spratu u stanu broj šest zvonimo i tražimo Muhameda Ikanovića, poznatijeg pod nadimkom Hamonja. Njegova supruga nas uvodi u stan s obrazloženjem da je skoknuo do trgovine i da će brzo doći. U dnevnom boravku sjedi mlađa žena s dvoje djece.
"Sad ću ja, samo da kafu pristavim", izvinjava se domaćica, objašnjavajui kako joj je i komšinica došla da kafendišu i prozbore koju.
Alisa Rekić se iz rodnih Zavidovića udala u Velikoj Kladuši. Ima tek 24 godine i šezdesetpostotni je invalid, civilna je žrtva rata.
Suprug Hasan takođe, ali je njegova invalidnost sedamdesetpostotna. Kao 17-godišnjak ranjen je dok je suborcima iz Armije BiH nosio hranu na prvu liniju. Danas radi u frizerskom salonu u Todorovu.
Upitali smo Alisu, kako je ime domaćici, ne sluteći da ćemo je dovesti u prilično neugodnu situaciju.
"Mislim, da se zove Zlata, ali nisam sigurna…"
Alisin petogodišnji sin Fatmir mirno sjedi uz majku, ali osmomjesečna Sara uporno pokušava da dohvati velikog plišanog medu. Nije se smirila dok nije uspjela.
Muhamed i Zlata Ikanović imaju sinove Rasima (11) i Ervedina (godinu i po). Muhamed porodicu izdržava prodajom bižuterije.
Ponovo zvono na vratima. Ulazi domaćin Muhamed, koji vidno hramlje. Ukočeno vuče desnu nogu. Teško je ranjen kao pripadnik Narodne odbrane.
"Čini mi se da sanjam. Sve se bojim neko će me probuditi i vratiti u podstanarsku stvarnost. Čitam rješenje i još ne vjerujem. Stan mi je dodijeljen u trajno vlasništvo bez naknade. I svim komšijama. Naglasio bih da meni moje komšije ne smetaju, ama baš niko. To što je bilo, bilo je i prošlo. Nas dijele političari, zbog svoga šićara, a oni koji ne poznaju situaciju u Velikoj Kladuši vjeruju u te neistine. Ovo nije veliki grad. Svi se međusobno dobro poznajemo. Znamo i ko je šta radio. Rijetko o tome pričamo. Kada se i načne ta tema najčešće se okreće na šalu", kaže Ikanović.
Mulalić: Samo prvi korak, ne smijemo stati
U stan je uselila i samohrana majka Senada Mamić sa svoje desetoro djece. Muž joj je umro prije nekoliko mjeseci. Radi kao čistačica u obližnjoj osmogodišnjoj školi. Ova porodica dobila je najveći stan od 77 kvadratnih metara.
U nove stanove uselile su i Sead i Bejza Veladžić, Emin Tabaković, Emir Šabić, Ismeta Golubović, Jagoda Ćirkin, Zineta Ibričić, Izeta Pilipović, Nafija Alibegić.
Stan je dodijeljen i djeci porodice Nuhanović. Ovih četvoro siročadi su do punoljetstva bili u SOS dječjem selu u Sarajevu.
Ideju "stanova pomirenja" više od dvije godine podsticao je Admil Mulalić, načelnik općine Velika Kladuša, a izgradnju su finansirali općina Velika Kladuša, Kantonalni fond za zbrinjavanje boračkih populacija i Vlada Federacije BiH.
"Danas sam i radostan i tužan. Radostan zbog ovih 12 porodica, a tužan zbog onih 20 koje su otpale u ovoj prvoj podjeli, a takođe ispunjavaju uslove da na ovakav način riješe svoje stambeno pitanje" rekao je prilikom svečane podjele ključeva Mulalić.
On je ovih dana najavio da će posjetiti stanare, a oni se, kažu, unaprijed raduju, jer je obećao je da će ih sve obići i na poklon svakoj porodici donijeti po jedan dio namještaja ili kućanskih aparata koji im nedostaju.
A, iako im nedostaje svega, nekako se preživljava.
"Mora se raditi, jer se mora živjeti. Pošto radim na otvorenom, zima je 'mrtva sezona'. Kad stigne proljeće krećem po pijacama. To je svakodnevica, a stan se dobija jednom u životu pod uslovom da imaš sreće. Mi smo je imali i zahvalan sam svima koji su u ovom učestvovali", kaže Muhamed.
A, sve one koji nisu dobili ključeve, načelnik Mulalić ohrabruje:
"Napravili smo prvi korak, ne smijemo stati."