Šatorska naselja u našoj zemlji postala su u zadnje vrijeme sinonim borbe obespravljenih građana za svoja prava.
Bivši i sadašnji "stanari" ovih naselja tvrde da je postavljanje šatora ispred sjedišta institucija vlasti jedini preostali način borbe za ono što im pripada jer tako političare svakodnevno podsjećaju na svoje zahtjeve. Iz nevladinih organizacija upozoravaju, pak, da su prosvjednici često žrtve manipulacije, uglavnom opozicije, i da su neorganizovani zbog čega ni ne dobiju ono što traže.
Zbog nagomilanih socijalnih problema u BiH, Sarajevo je u zadnje tri godine postalo "kamperski grad". Putem šatorskih naselja pravdu su tražili i bh. poljoprivrednici, Srebreničani, decertificirani policajci iz cijele države a zadnjih dana i demobilisani borci iz Federacije BiH. Začetnici ovakvog načina borbe za svoja prava i rekorderi u ovim protestima su članovi jednog od udruženja poljoprivrednika. Oni su pod šatorima ispred zgrade institucija BiH u sarajevskom naselju Marindvor proveli čak dvije godine i tri mjeseca. Njihovo šatorsko naselje je prošle godine u oktobru iz trećeg pokušaja uklonila policija Sarajevskog kantona.
Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH, kaže da su poljoprivrednici iz ove udruge djelimično zadovoljni onim što su vlasti učinile nakon njihovih protesta.
"Kampovanjem" uspjeli da poljoprivreda bude top tema
"Poticaj za poljoprivredu je povećan za dva do tri puta. Usvojen je Zakon o poljoprivredi na nivou države. On ima smisla za harmonizaciju propisa i uvođenje evropskih standarda u poljoprivredu. Neki od zahtjeva nisu usvojeni. Nije osnovano ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou ali to i ne može bez ustavnih promjena. Mi smo željeli da poljoprivreda bude top tema i u tome smo uspjeli", tvrdi Jeleč.
Šatorsko naselje, koje je sada aktuelno u glavnom gradu BiH, postavili su prije više od 20 dana demobilisani nezaposleni borci Armije BiH iz Lukavca i Gračanice ispred zgrade Vlade FBiH.
Izet Đulić, predsjednik demobilisanih boraca opštine Lukavac, kaže da će borci ostati u ovom šatorskom naselju sve dok ne dobiju zaostale nadoknade i dok njihovi zahtjevi ne budu ugrađeni u jedinstveni borački fond. Ubijeđen je da je postavljanje šatora najbolji način da njihov problem bude uvijek u glavama političara.
"Ovo je sramota za nas, ali je veća sramota za političare koji se voze u skupim automobilima i prolaze pored nas kao da nas nema. Da imamo posao, ne bismo bili ovdje. Neka nam otvore radna mjesta. Mi svi imamo djecu koju treba hraniti i školovati. Mi odavde ne odlazimo dok nam ne daju nadoknade. Mogu nas samo odnijeti odavde", tvrdi Đulić.
Borcima pod šatorima pomažu ljekari i "Lijanovići"
Dodao je da demobilisanim borcima pomoć u hrani i zdravstvenoj njezi pruža Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, a da su šatore dobili od firme "Lijanovići".
Nedavno su pod šatorima ispred sjedišta OHR-a u Sarajevu danima štrajkovali glađu bivši policajci iz cijele BiH kojima je nekadašnja policijska misiija UN-a oduzela dozvole za rad.
Kemal Kobilica, predstavnik decertificiranih policajaca FBiH, kaže da su se odlučili na ovaj čin jer nisu imali drugog izbora. Objašnjava da su kamp postavili ispred OHR-a jer je to jedina "ustanova" Vijeća sigurnosti UN-a u BiH koje je naložilo bh. vlastima da riješe njihov problem.
"Nama su najviše narušena ljudska prava. Ne smijemo raditi i čak su nam zabranili da se žalimo. Mi smo ovim protestima uspjeli da dokažemo da EUPM koči povratak decertificiranih policajaca na posao. Vijest o našem šatorskom naselju došla je do Vijeća sigurnosti UN-a. Očekujemo da će se naši problemi uskoro riješiti, a ako ne bude tako, ponovo ćemo postaviti šatorsko naselje", naglašava Kobilica.
Srebreničani zadovoljni efektom
Možda najveću medijsku pažnju privuklo je prošle godine šatorsko naselje Srebreničana koje se nalazilo kod stadiona na Koševu u Sarajevu i čijim je postavljanjem tražen poseban status za ovaj grad, odnosno njegovo izdvajanje iz Republike Srpske.
Ćamil Duraković, tadašnji predsjednik Inicijativnog odbora za poseban status Srebrenice, objašnjava da je ovaj kamp bio drugačiji od ostalih i da je imao koncept koji je simbolički podsjećao na genocid koji se u julu 1995. godine desio u Srebrenici. Kaže da je zadovoljan efektom šatorskog naselja, iako nisu ispunjeni svi zahtjevi Srebreničana. Od 14. aprila do 69. juna prošle godine u ovom kampu boravilo je oko 50 Srebreničana.
"Naš kamp je bio osmišljen, bio je omotan žicom što je podsjećalo na stradanja Bošnjaka u Srebrenici. Mi nismo došli da bilo kome smetamo. Na taj način smo iz mraka vratili Srebrenicu na političku i medijsku scenu. Imali smo 12 zahtjeva. Svi zahtjevi nisu ispunjeni ali većina jeste. Institucionaliziran je Memorijalni centar Srebrenica-Potočari, osnovan je terenski ured Tužilaštva BiH za ispitivanje ratnih zločina na području Srebrenice", navodi Duraković.
"Opozicija stoji iza političke manipulacije"
Muhamed Džemidžić, izvršni direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, smatra da opozicija uvijek šatorska naselja koristi za neke svoje ciljeve.
"Međutim, nameće se pitanje zašto se ta opozicija ne udruži i nešto ne učini. Nekom je lijepo da bude u opoziciji godinama. Apsolutno ima političke manipulacije sa šatorskim naseljima. Svi su se naučili manipulisati i svi su spremni da koriste pogodnosti koje nam pružaju dodvorački zakoni, poput Zakona o demobilisanim borcima u FBiH. Urušen je sistem morala ne samo političara, nego sviju nas. Svako svoj interes gleda", kaže Džemidžić.
Sead Jeleč odgovara da su se tokom boravka pod šatorima ispred zgrade institucija BiH poljoprivrednici uglavnom sami finansirali ali priznaje da je bilo i sponzora. Ipak, tvrdi da optužbe da su njihovi protesti politički motivirani nisu istinite.
"Ljudi koji su protestovali su se uvijek mijenjali, dolazili bi poljoprivrednici iz cijele BiH. Nas jesu dijelom pomagali iz kompanije 'Lijanovići', ali mi smo se uvijek borili da se ne vidi taj korporacijski aspekt. To teoretski jeste manipulacija jer je Jerko Ivanković Lijanović zastupnik u parlamentu BiH. No, ta granica između manipulacije i zajedničkog interesa je nevidljiva jer mi imamo zajednički interes da se unaprijedi poljoprivreda. Za nas je pogubno da nas neko iskorištava u političke svrhe i tome se odupiremo", naglašava Jeleč.
U BiH nema solidarnosti za obespravljene
Ćamil Duraković tvrdi da, iako je "Srebrenica sinonim za manipulacije i iskorištavanje", za vrijeme "kampiranja" Srebreničana u Sarajevu nije bilo političkih manipulacija.
"Srebrenica je siroče na osnovu kojeg svako dobija. Dok smo bili pod šatorima, pojedinci su hodali po Sarajevu i na osnovu Srebreničana 'sakupljali' pomoć", dodaje Duraković.
Da su političari bili umiješani u njihove proteste, Kemal Kobilica kaže da ispred OHR-a ne bi stajali i gladovali policjaci svih nacionalnosti.
"U ratu smo se tukli jedan protiv drugog, a sada smo spavali jedan pored drugog", napominje Kobilica.
Muhamed Džemidžić iz Helsinškog komiteta BiH kaže da bi zahtjevi svih ugroženih grupa građana bili ozbiljnije prihvaćeni kada bi se ljudi udružili. Tvrdi da kod nas ne postoji solidarnost i da se obespravljene grupe ne znaju prepoznati i zajednički tražiti svoj interes.
"Većina ljudi nisu zadovoljni radom vlasti. Ako su se već odlučili na šatorska naselja, onda neka ih ne bude svega desetak, nego deset hiljada. Trebali bi i borci i policajci i poljoprivrednici da se udruže i da zajedno vrše pritisak na vlasti. Jedini način da se vlast promijeni su izbori", naglašava Džemidžić.
Ne znaju ko je nadležan i gdje bi protestovali
Ocjenjuje da je veliki problem prilikom rješavanja problema prosvjednika što se zbog rastrojstva vlasti niko ne osjeća odgovornim.
"Čovjek sebe ubijedi da on nije odgovoran. Svako sebi nađe neko opravdanje. Zbog te nenadležnosti ljudi ne znaju ni gdje bi protestvovali. I država i entitet su stvorili previše obaveza prema socijalnim kategorijama koje očigledno ne mogu izmiriti. Ne postoji mogućnost u budžetu da se ostvare ta prava. To je urađeno da bi se dobili izbori i nije se razmišljalo kako će se to poslije riješiti", tvrdi Džemidžić.
Edhem Biber, potpredsjednik Konfederacije sindikata BiH, kaže da sindikat podržava svaku borbu za svoja prava ali smatra da šatorska naselja nisu najbolja rješenja.
"Za nas su bolji načini protesti i pritisci na vlast, ali ljudi imaju pravo i da na takav način traže pravdu. Generalno, treba prisiliti vlasti da ispune svoja obećanja ili da ne donose zakone koje ne mogu ispuniti", dodao je Biber.