Društvo

Police Slađane Mišić ispunjene nagradama: Uspješan vaspitač sačuva "dijete u sebi"

Police Slađane Mišić ispunjene nagradama: Uspješan vaspitač sačuva "dijete u sebi"
Foto: Ustupljena fotografija | Police Slađane Mišić ispunjene nagradama: Uspješan vaspitač sačuva "dijete u sebi"

BANJALUKA - Slađana Mišić, vaspitačica u banjalučkom Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, dobitnica je mnogih priznanja i nagrada, a kako kaže u razgovoru za "Nezavisne novine", nagrade pomažu i razvesele čovjeka, ali nisu najbitnije.

"U svakome od nas čuči malo dete, a uspešan vaspitač sačuva to dete u sebi i ja smatram da je to tajna za uspeh u ovoj profesiji. Suština je motivacija, promišljanje, davanje i zalaganje i, naravno, deca, na njih sam najviše ponosna. Mnoge izvedene generacije utkane su u svaku osvojenu nagradu. Oni su učinili da ja budem vidljiva i uvek spremna na svaki novi izazov", kaže Mišićeva, koja iza sebe ima više od 20 godina iskustva rada u predškolskom obrazovanju.

Naša sagovornica nedavno je učestvovala na manifestaciji "Oljini dani srećnog učenja", održanoj u Banji Vrućici, i našla se među 12 finalista, od 60 nominovanih. Kako ističe, novu snagu i energiju da se konstantno usavršava pronalazi u djeci, ljudima, ali i literaturi.

"Baš sam na nedavnom konkursu učestvovala zbog izuzetnosti pedagogice Olje, koja je svoj život provela šireći iskrice srećnog učenja i čineći decu sa kojom se sretala srećnom. Nažalost, Olja nas je napustila prerano, međutim, preko kolega istomišljenika, a sada i mene, njeno delo će živeti i davati pozitivne efekte i dalje", smatra Mišićeva, koja ima prepunu policu vrijednih nagrada, među kojima se izdvaja Svetosavska povelja Republike Srpske, član je OMEP-a BiH, nominovana je za IN nastavnika za 2016. godinu, nosi titulu najbolji nastavnik stare Jugoslavije, a pet puta je osvajala priznanja za najbolja didaktička sredstva ili igračke.

"Od svog prvog susreta sa predškolstvom znala sam da je to moj put. Počeci vaspitačke prakse su uvek teški, a vaspitači imaju širok spektar delovanja. Jasno je da se ne radi o papirima, posao ne može da čeka neki drugi dan, jer radimo sa najistančanijim bićima, sa decom. Upravo deca su bila taj odlučujući faktor koji me je opredelio za bavljenje ovom strukom", priča Mišićeva.

Napominje da s njom rade predane kolege, a Centar u svojim redovima, pored nje, ima još tri nosioca Svetosavske povelje, najvećeg priznanja za izuzetno zalaganje i postignuća u Republici Srpskoj.

"Moje koleginice Nada Radoja, Aleksandra Vujmilović i Brankica Jakovljević nose ovo prestižno priznanje, ali to ne znači da ostale naše kolege s manje posvećenosti pristupaju radnim zadacima. Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka u nama ima izuzetne promotere i afirmatore naše ustanove i svog autorskog rada. Lično mislim da je to dobra osnova za unapređenje i inovacije u pristupu radu, kako u ustanovi, tako i u široj lokalnoj zajednici", ističe Mišićeva.

Kako kaže, kada je neko pita kako bi definisala svoju profesiju, nema jednostavan odgovor.

"Vaspitači moraju biti profesionalci, znalci, umetnici, kreativci, majke, očevi, pedagozi, moraju imati dar da slušaju, vode, da su ravnopravan partner i učesnik u radu i igri. Volim reći, mi vaspitači smo osobe sa 'supermoćima'", kaže kroz osmijeh Mišićeva, koja i nakon dvije decenije rada nije izgubila ljubav i strast prema svojoj profesiji.

"Pokolenjima unazad nauka je dokazala i kroz delovanje naučnika prikazala značaj predškolskog vaspitanja i obrazovanja kako u razvijenim tako i onim manje razvijenim društvima. Deca su budućnost svake nacije, svakog društva i velika je odgovornosti biti deo njihovog odrastanja, pogotovo u ulozi edukatora. Vaspitač je prva veza deteta sa okruženjem i svetom van njegove primarne porodice i samim tim osetljiva je uloga od onog prvog razmenjenog osmeha ili prvog pozdrava kada se odvaja od roditelja. Već tada mi gradimo veze, pa i za celi život", ističe Mišićeva i dodaje da se danas u društvu često susreću sa zanemarivanjem i umanjivanjem poziva vaspitača.

"Vrlo često na mnogim nivoima doživljavamo neodgovarajuća poređenja, jer ljudi od struke danas ne odlučuju kao nekada, već je ta uloga dodeljena nedovoljno informisanim licima na pozicijama sa većim ovlaštenjima koja neutemeljeno i oštro krše važne i neprikosnovene postulate profesije. Radno vreme, godišnji odmor, stručno usavršavanje, mentalno zdravlje, profesionalno sagorevanje, sve su to neke beneficije koje su utvrđene na osnovu detaljnih analiza eminentnih stručnjaka", kaže Mišićeva i napominje da ne postoji vaspitač koji nije predan.

Najčitanije