U Bosni i Hercegovini je za otvaranje prodavnice, polaganje vozačkog ispita ili za upis na fakultet neophodno ljekarsko uvjerenje, međutim, za vođenje države nije.
Ne postoji ni propis koji obavezuje političare da javnost informiraju o svom zdravstvenom stanju, a rijetki su političari koji to rade zbog odgovornosti prema građanima. Zbog ove zatvorenosti prema javnosti i medijska izvještavanja o zdravlju, odnosno bolesti političara često prelaze u nepotrebnu senzaciju.
Jakob Finci, direktor Agencije za državnu službu BiH, tvrdi da svi kandidati za posao u državnoj službi moraju donijeti ljekarsko uvjerenje, dok političare niko ne provjerava i njihovo zdravstveno stanje ostaje samo njima poznato.
`Svi zaposleni u državnoj službi morali su dostaviti ljekarsko uvjerenje. Šteta što se kod nas još ne radi psihometrijski test koji pokazuje da li je kandidat sposoban da odgovori na sve predviđene zadatke. Kada su u pitanju političari, njih niko ne provjerava`, kaže Finci.
Mirsad Kebo, potpredsjednik Federacije BiH, koji je prošle godine imao složenu operaciju želuca, jedan je od rijetkih političara koji je o svom teškom zdravstvenom stanju redovno obavještavao javnost. Kaže da poznaje političare koji svoje bolesti kriju od javnosti.
`Političarima funkcija nalaže da javnost ima uvid u njihovo zdravstveno stanje. Ljudski je biti bolestan. Morate reći svoje stanje. To se ne može pokriti pod privatnost. Ako ljudi žele da znaju kakvo vam je zdravstveno stanje, dužni ste da kažete. Nažalost, ja znam da ima političara koji kriju od javnosti svoje zdravstveno stanje`, dodaje Kebo.
Imovinski karton obavezan, ali ne i ljekarsko uvjerenje
Suad Arnautović, član Centralne izborne komisije BiH, kaže da je za razliku od BiH, u mnogim državama svijeta praksa da političari kao javne ličnosti obavještavaju javnost o svom zdravlju.
`Kod nas se to zanemaruje, a recimo u Americi zdravlje političara je jedno od ključnih pitanja prilikom izbora za predsjednika SAD. Kada ste političar, vi zastupate narod koji vas je izabrao i vi ste javna ličnost. Kandidati političkih stranaka dužni su da prije izbora dostave imovinski karton. Po meni, bitnije je da dostave ljekarsko uvjerenje`, kaže Arnautović.
Podsjeća da je prošle godine prilikom izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH ismijan njegov prijedlog da se usvoji propis prema kojem bi kandidati za političke funkcije, pored ostale dokumentacije, dostavljali i ljekarsko uvjerenje. `Nažalost, taj prijedlog je ismijan od drugih članova tako da nije ni usvojen. Trenutno nema nikavih provjera i na bitne državne funkcije može doći čovjek koji ima psihičkih problema. Izašli smo iz rata i niko nije definisao koliko građana boluje od postratne traume. Ako i mi kao članovi Centralne izborne komsije BiH moramo dostaviti ljekarsko uvjerenje, zašto da to ne urade i političari. Zašto bi političari bili izuzeti iz tog pravila`, ističe Arnautović.
Bolest političara (ni)je novinarska tema
Mladen Ivanić, predsjednik PDP-a i član Radne grupe za izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, tvrdi da nema ništa protiv ovog prijedloga ali i da je bolest političara privatna stvar i da tu nema mjesta za medije.
`Sve dok bolest ne ometa funkciju koju političar obavlja, to je njegova privatna stvar. Ako bolest ima uticaja na funkciju, onda je interes javnosti opravdan`, objašnjava Ivanić, koji je izvjesno vrijeme radio i kao novinar.
Bećir Heljić, predsjednik Ljekarske komore Kantona Sarajevo, kaže da doktori ne smiju iznositi u javnost informacije o zdravstvenom stanju političara bez njihove dozvole.
`Nas ne zanima da li je pacijent javna ličnost. Doktori rade po Hipokratovim kriterijima i to znači da je bolest pacijenta tajna koju čuvaju za sebe. Novinari mogu dobiti informacije o zdravstvenom stanju političara samo uz njegovo dopuštenje`, ističe Heljić.
Medijski eksperti tvrde da je jedan od razloga zbog kojih političari u Bosni i Hercegovini izbjegavaju da govore u javnosti o svojim zdravstvenim problemima i medijsko izvještavanje koje često prerasta u nepotrebnu senzaciju.
Kad bolest otežava obavljanje funkcije
Muhamed Nuhić, koji je studentima žurnalistike u Sarajevu predavao novinarsku etiku, kaže da je granica između novinarskog senzacionalizma i vijesti veoma tanka i da se ne može postaviti neko opšte načelo i princip kada je u pitanju izvještavanje o zdravstvenom stanju političara.
`Izvještavanje se mora preispitati u svakoj karakterističnoj situaciji. Ako bolest političara može da utiče na situaciju u društvu, onda je u interesu da se obavijesti javnost o njegovom stanju. Kada bih ja bio zadužen da to radim, zainteresirao bih se u kojem stupnju je bolest. Ako je neka završna faza opasne bolesti onda ne bih ništa pisao čisto iz humanih razloga`, ističe Nuhić.
Borka Rudić iz Udruženja `BH novinari` kaže da se u BiH mediji vrlo senzacionalistički odnose prema zdravlju, odnosno bolesti političkih ličnosti.
`To može biti vijest, ali sve detaljnije izvještavanje može biti neukusno. U kodeksu za štampu piše da će mediji izbjegavati uplitanje u nečiji privatni život, osim ako takva uplitanja nisu potrebna u interesu javnosti. Teme, koje uključuju lične tragedije, treba da budu obzirno tretirane, a pogođenim ličnostima treba prići diskretno i sa saosjećanjem`, kaže Rudićeva.
Sulejman Tihić, predsjednik SDA, koji se oporavlja od nedavne operacije kuka, smatra da javnost treba da zna kakvo je njegovo zdravstveno stanje, ali i da novinarima nije mjesto u bolničkoj sobi.
Malo privatnosti za funkcionere
`Nisam bio za to da mi novinari ulaze u sobu i da me slikaju sa infuzijom u nekoj bolesničkoj atmosferi. Dobijali su sve informacije o mom zdravstvenom stanju. Javna funkcija podrazumijeva da osoba ima pravo da vrlo malo privatnih podataka zadrži za sebe i da o tome ne informiše javnost`, tvrdi Tihić.
Zbog funkcije koju obavlja, kaže da mora biti zdrav čovjek i sposoban da to radi.
`Javnost treba da zna o čemu se radi kakva je bolest, kako teče oporavak. Kad sam ja u pitanju javnost je informisana iz bolnice 'Koševo' o čemu se radi, da je to bila zamjena kuka i produženje noge za pet centimetara zbog ranijih problema koje sam imao. Sad u oporavku nema nikakvih problema`, dodaje Tihić.
Muhamed Nuhić, novinar i univerzitetski profesor u penziji, kaže da je u slučaju Sulejmana Tihića javnost trebala da zna njegovo zdravstveno stanje jer o njemu značajno ovise odnosi u BiH.
`Nije u pitanju samo predsjednik stranke. Političari kao javne ličnosti ne bi smjeli skrivati svoje bolesti. Njegovo stanje nije samo njegov lični problem jer je on javna ličnost i prema tome izaziva interes javnost`, kaže Nuhić.
“Nisu ni sve bolesti javnog karaktera`
Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, ljetos je bio u bolnici zbog problema sa kičmom.
Kaže da je interesovanje novinara za njegovo stanje bilo veliko, ali da nije bilo pretjerivanja.
`Međutim, bilo je malo naporno u tom stanju svaki dan davati izjave za medije. Oko 30 novinara je tražilo razgovor sa mnom. Mislim da treba postojati ograničeno interesovanje za bolest političara. Ukoliko je predsjednik republike ili neka druga bitna politička ličnost duže vrijeme bolesna i van kolosijeka je, onda javnost treba da zna za to. Međutim, dok nije vrijeme ne treba ulaziti u tuđu privatnost jer nisu ni sve bolesti javnog karaktera`, kategoričan je Radojičić.
Potpredsjendik Federacije BiH Mirsad Kebo tvrdi da mu mediji niti jednom prilikom nisu zasmetali za vrijeme njegovog boravka u bolnici i da su mu čak pomogli da prebrodi tešku situaciju.
`Ni političari ni država ne mogu naložiti medijima o čemu da pišu. Ako postoji interes javnosti, novinari će izvještavati o bolesti političar`, dodao je Kebo.