GACKO - U Gacku je ispred centralnog spomen-obilježja s imenima 383 srpske žrtve, stradale tokom proteklog rata na području opštine Konjic, obilježen Dan stradanja Srba iz ovog grada.
Udruženje Konjičana, u kome su se organizovali konjički Srbi u rasijanju po cijelom svijetu, već nekoliko godina organizuje ovaj pomen jer je to, kako je istakao predsjednik Udruženja Zoran Pologoš, sveta dužnost svih onih koji su uspjeli preživjeti pogrom u Konjicu.
Podsjetio je da je 2. maj uzet kao Dan stradanja Konjičana jer je tog datuma 1992. ispred crkve svetog Vasilija Velikog u Konjicu ubijen Đorđo Magazin, prva nevina srpska žrtva.
"Mi smo dvostruki stradalnici jer smo najprije stradali u ratu, sa 383 nevine žrtve, ali i u miru, selivši se svugdje po svijetu", istakao je Pologoš, naglasivši da je samo u Bradnici, kod Konjica, ubijeno 88 ljudi, ali je veliki broj, osim sela, stradao i u konjičkim logorima "Čelebići" i "Musala", za šta je vrlo malo zločinaca procesuirano.
On je podsjetio i na činjenicu da su herojski bili odbranjeni srpski dijelovi opštine Konjic, ali su Dejtonskim mirovnim sporazumom dati Federaciji BiH, nipodaštavajući, kako je rekao, svih 383 srpske žrtve s ovog prostora.
O podvižničkoj smrti ovih stradalnika govorio je paroh konjički, otac Milan Bužanin, koji je nakon služenja pomena podsjetio da od prijeratnih oko 7.000 konjičkih Srba, u ovom gradu danas živi 260 do 270 starijih osoba, koje žive od penzija i pomoći djece iz inostranstva.
"Ne osjećamo sada nikakvu ugroženost, ali nas je vrlo malo jer gotovo da i nije ostvaren nikakav povratak u Konjic", kaže otac Milan.
Zoran Kuljanin, potomak nastradalnika konjičke porodice, koji je i sam bio logoraš u svom gradu, nikad neće zaboraviti ta vremena.
"Mi smo najstradalnija porodica iz Konjica, gdje su stradala 42 Kuljanina, a ja sam promijenio tri logora, što ću zauvijek nositi u sjećanju i u srcu kao najdublju ranu, ali se i sa ranama može i mora živjeti", rekao je Kuljanin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.