Posao pokreću samo najhrabriji

Bosna i Hercegovina je zemlja opterećena birokratijom i suvišnim propisima koji najviše problema zadaju običnim građanima i malim preduzećima. To je zaključak studije Svjetske banke u kojoj se BiH nalazi na 160. mjestu od 180 rangiranih ekonomija po pitanju brzine počinjanja biznisa i registracije preduzeća.

Milenko Tušović, bivši zaposlenik u mašinskoj industriji, nerado se sjeća trenutka kada je pokušao pokrenuti vlastiti posao. Prije stečaja firme u kojoj je radio više od 20 godina napustio je svoje radno mjesto i pristao na otpremninu koju mu je ista ponudila.

Procedura traje mjesecima:

Uz otpremninu je uzeo i kredit u banci i udruživši sredstva planirao da pokrene vlastiti biznis i da se bavi popravkom automobila i vulkanizerskim poslovima. Međutim, kada je krenuo da sakuplja potrebnu dokumentaciju kako bi registrovao svoju djelatnost, odmah se pokajao.

"Shvatio sam da nema šanse da pribavim svu potrebnu dokumentaciju za nekoliko mjeseci. Uz to se pogodilo i nekoliko neradnih dana, tako da je to produžilo kompletnu proceduru, uz stalno šetanje od opštine do suda i poreske uprave. Sve vrijeme sam morao otplaćivati kredit, a da praktički nisam ni počeo raditi", prisjeća se Tušović.

Ističe da nije želio da kao neki počne raditi bez potrebnih papira iako to mnogi rade, a papire sređuju "u hodu".

"Uvijek je bila mogućnost da me neko prijavi i da platim paprenu kaznu, pa nisam želio rizikovati. Kada je sva papirologija bila završena i kada sam konačno krenuo raditi, poslije nekoliko mjeseci sam shvatio da od toga posla nema ništa, jer dok platim poreze, kredit i ostale dažbine, na kraju mjeseca ne ostane ništa, iako sam radio 12 sati dnevno", kaže Tušović, koji je radionicu morao zatvoriti.

Haris Abaspahić, analitičar Nevladine organizacije Centar za politiku i upravljanje iz Sarajeva, koja je proučavala izvještaj Svjetske banke, ističe da BiH kontinuirano bilježi negativne trendove što se tiče okruženja za privrednike.

"U kontekstu pokretanja biznisa BiH je uvjerljivo na zadnjem mjestu u regionu u dužini trajanja samih procedura i cijene tog procesa. Makedonija je u regionu poznata kao reformator u toj oblasti i tamo se firma može registrovati za pet dana. Nije registracija jedini problem, jer u procesu poslovanja dolaze nove nevolje privrednicima. Jedno preduzeće u BiH potroši duplo sati na administrativne poslove u vezi sa porezom nego bilo gdje u regionu", kaže Abaspahić.

Sve gore i gore:

Taj gubitak vremena na komuniciranje sa nadležnim institucijama, plus troškovi poslovanja i poresko opterećenje generalno daju sliku jednog negativnog poslovnog okruženja koje je sve gore i gore, smatra Abaspahić.

On ističe da takva situacija najviše pogađa mala i srednja preduzeća, kojih je u BiH 99 odsto, dok je samo nekoliko velikih korporacija.

"Komplikovana birokratija sputava mala preduzeća kojim treba puno resursa i vremena da bi pokrenuli poslovanje i ispunili obaveze prema državi. Tako im ostaje malo vremena da bi se mogli baviti biznisom i potrebna su im dodatna sredstva, što je za konkurentnost zemlje vrlo loše. Teško da će se neko odlučiti da izdvoji vrijeme i novac za nešto što je u inostranstvu besplatno", ističe Abaspahić.

Problem je takođe i kada se registruje preduzeće, samo vođenje biznisa je toliko skupo da je i najminimalniji mjesečni trošak velik za mala preduzeća.

"Kada bi država učinila nešto da smanji poresko opterećenje koje je, pogotovo u Federaciji BiH, preveliko i stvori bolje poslovno okruženje, a samim tim se odrekne dijela poreza zbog boljeg razvoja privrede, onda bi bio smanjen i rad na crno i povećan bi bio broj privrednika. To bi se odrazilo i na veći broj zaposlenih ljudi, jer bi se privrednici odlučivali za nova zapošljavanja", smatraju u Centru za politiku i upravljanje.

U Privrednoj komori RS kažu da je u ovom entitetu mnogo kraći period za pokretanje biznisa nego u Federaciji i da to često ističu predstavnici stranih institucija i strani investitori.

"Sproveli smo 'giljotinu propisa' prilagođenu evropskim standardima i Privredna komora stalno ukazuje da je potrebno da se izvršiti rasterećenje privrede od raznih propisa koji dovode do gomilanja administracije i s obzirom na to učestvujemo na raznim raspravama u donošenju zakona. Tokom tih rasprava zakon bude u redu, ali onda se u sljedećem koraku kroz podzakonske akte donesu nova opterećenja privredi", kaže Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore RS.

Mjerodavnost:

On ističe da podaci Svjetske banke nisu potpuno mjerodavni jer se baziraju na srednjoj vrijednosti za cijelu BiH i smatra da je vrijeme potrebno za pokretanje biznisa u RS značajno niže.

"Takođe se zalažemo da cijene za pokretanje biznisa budu znatno niže kako bismo imali što veći broj registrovanih preduzeća, a samim tim bi zaposlenost bila znatno povećana", kaže Blagojević.

Prema ranijim informacijama iz Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća RS, vrijeme za pokretanje biznisa je kroz proces "giljotine propisa" skraćeno na 35 dana.

Hrabre koji se odluče za pokretanje biznisa opterećuje i cenzus potrebnog kapitala za osnivanje privrednih društva, koji za društva sa ograničenom odgovornošću iznosi 2.000 KM, za akcionarska društva zatvorenog tipa 20.000, a otvorenih, odnosno onih koja su izlistani na berzi, 50.000 KM.

Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke, ne slaže se sa konstatacijom Svjetske banke da su bh. gradovi najlošiji u regionu po administrativnim preprekama i smatra da njihova metodologija nije dobra, bar što se Banjaluke tiče.

"Saopštili smo im neke informacije i argumente koje su oni prihvatili. Svjetska banka je prilično promijenila mišljenje kada je grad Banjaluka u pitanju. Oni koji lome preko koljena i stvaraju neki fiktivni utisak da su brzi i efikasni zaista griješe. Kada nam dođe investitor sa svim dokumentima i uvjerenjima, da je njegovo zemljište, da će graditi prema regulacionom planu, da plati naknade koje treba platiti, on dobija građevinsku dozvolu za sedam dana", kaže Davidović.

Carinske barijere: Goran Gajić, jedan od vlasnika preduzeća "Smiljevac prom" iz Lopara, koje se, između ostalog, bavi i proizvodnjom jahti za strano tržište, kaže da mu najviše problema u poslovanju stvaraju propisi koji se odnose na carinjenje.

"Da bih mogao raditi, prinuđen sam nabavljati kalupe od matične firme iz Austrije. Nakon isteka godinu dana obavezan sam ih vratiti nazad u Austriju ili ih moram ocariniti, a to se ne isplati i košta mnogo novca jer stalno mijenjam te kalupe za jahte. Oblast privremenog uvoza bi trebalo da bude bolje regulisana da bi se moglo jednostavnije poslovati", kaže Gajić.

Međutim, ima i privrednika koji su se snašli u toj "šumi" propisa i kada su iz nje izašli, uspjeli su da posluju sa mnogo uspjeha.

Regulativa za pohvalu:

Takav je i Željko Miljković, vlasnik firme "Bom impex" iz Banjaluke, poznate po svom brendu OM kafa, koji je drugačijeg mišljenja i smatra da je zakonska regulativa kojom je regulisano poslovanje vrlo dobra za privrednike.

"Poslovanje u RS je značajno lakšano u odnosu na Federaciju, gdje sada pokušavamo da se proširimo. Što se tiče poreza na profit, on iznosi deset odsto i jedan je od najnižih u Evropi. Ista poreska stopa se primjenjuje i u Srbiji. Ako se nečim možemo pohvaliti, to je zakonska regulativa", kaže Miljković.

On smatra da ne treba biti puno pametan, pa otići u zapadnu Evropu i vidjeti da je tamo zaista teže raditi.

"Većina se vjerovatno neće složiti sa mnom, ali činjenice su takve, jer kad odete u druge države i vidite kakva je tamo regulitiva i kakvi su propisi, onda shvatite kako je ovdje lakše raditi. Ima tu zaista dosta stvari koji se mogu ispraviti, kao što je subvencionisanje kako proizvodnje tako i izvoza kroz davanje povoljnih bankarskih kredita. Možda imamo viška birokratije i propisa, te to otežava otpočinjanje biznisa, ali na Zapadu su porezi znatno viši, te više opterećuju privrednike", kaže Miljković.

Gradovi u BiH najlošiji

Tri najveća grada u BiH, Mostar, Sarajevo i Banjaluka, proglašeni su najgorim mjestima za poslovanje među 22 grada zemalja jugoistočne Evrope koji su obuhvaćeni u posljednjem izvještaju Svjetske banke "Doing Business 2008", u kojem su gradovi regije analizirani pojedinačno.

Na rang-listi gradova iz BiH, Albanije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije, kao najatraktivinije mjesto za poslovanje pokazala se Bitola, dok je na začelju Mostar.

Analizirani pokazatelji poslovanja odnose se na pokretanje poslovanja, postupanje sa dozvolama, upis prava vlasništva i ostvarivanje prava iz ugovora. U izvještaju se navodi da preduzetnik koji pokreće posao u albanskoj Vlori treba samo sedam dana za registraciju firme, jednako kao u Parizu, dok u Mostaru to traje gotovo devet puta duže, slično kao u Mbabaneu u Svazilendu.

U Mostaru postupak dobijanja građevinske dozvole za privrednike iznosi 535 dana, po čemu je gori čak od 170 od ukupno 178 zemalja uključenih u globalnom izvještaju.

Region

Prema istraživanju poslovnog okruženja koje sprovodi Svjetska banka, BiH se nalazi na 160. mjestu od 180 ekonomija po pitanju počinjanja biznisa i registracije preduzeća. Poređenja radi, nakon reformi, Makedonija je na šestom mjestu. U BiH su nakon sprovedenih reformi i uvođenja novog Okvirnog zakona o registraciji preduzeća i softverskog sistema za registraciju preduzeća, zbog paralelnog vođenja "starog" i "novog" sistema registracije, uslovi za registraciju preduzeća pogoršani, pa je vrijeme registracije produženo. Jedino unapređenje ostvareno u BiH u protekle četiri godine odnosi se na smanjenje visine minimalnog kapitala. Svi ostali uslovi su ostali isti ili su lošiji u 2010. nego u 2006. godini.

Bugarska i Rumunija su, primjera radi, stranim investitorima omogućile i internet registraciju preduzeća.

Troškovi registracije firme

Vrijeme potrebno za pokretanje posla