Rukometaš banjalučkog Rukometnog kluba Borac Nemanja Bijelić rukometom se bavi od 1989. godine, a njegovi počeci se vežu takođe za ovaj klub. Kratko vrijeme trenirao je i u Beogradskom klubu Stari grad, ali se tamo nije dugo zadržao i vratio se svojoj matičnoj kući.
S Nemanjom smo započeli jedan dan druženja u kafiću "Wild Rose" u naselju Borik, gdje voli doći, popiti kafu i popričati sa svojim prijateljima.
"Rukometom sam se počeo baviti zato što mi se i otac bavio tim sportom i kao klinca me je vodio po terenima, pa sam stalno bio po sportskim događajima. S pravom mogu reći da mi je to najveća ljubav u životu. Mislim da je najveća sreća da radim ono što volim", rekao nam je Nemanja.
Pored rukometa, Nemanja je osnovao privatnu firmu 2005. godine, koja se bavi trgovinom, i to mu je, pored sporta, najveća zanimacija.
Kada smo od naselja Borik krenuli prema centru Banjaluke, obavezno smo se zaustavili kod dječjeg igrališta gdje je on kao mališan provodio najljepše vrijeme. Borik mu je, kaže, najljepši dio grada, i uvijek voli da prošeta po njemu.
Posao promijenio ritam života
Nemanja nam priča da njegov dan nije baš toliko interesantan od kada je počeo da radi, jer kod njega 24 sata prolaze u znaku posla.
"Ustajem oko sedam sati, popijem kafu, idem na posao, gdje stvarno provodim mnogo vremena, radeći i učeći, jer svakog dana se nešto novo nauči na poslu. Nakon toga odem kući, ako stignem, onda oko 18 sati imam trening, pa ponovo kući i tako skoro svaki dan. Kafu volim popiti u Boriku, u kafiću "Wild Rose", s prijateljima, ali nemam neka određena mjesta za izlaske. Ponekad kafu pijem i u kafani "988" u starom zanatskom centru", kaže Nemanja.
Tvrdi da je do prije dvije-tri godine imao potpuno drugačiji život, a da se sada sve promijenilo.
Prijatelji s kojima se druži nisu iz javnog života, a jedan od njih je njegov kum Zoran, sa kojim najčešće provodi slobodno vrijeme, a tu su i drugovi iz Rukometnog kluba. Najljepši trenuci su posvećeni djevojci Snježani.
"U posljednje vrijeme sve je manje druženja nakon treninga, jer su moji prijatelji većinom oženjeni, tako da rijetko nađemo vremena za izlaske", kaže on.
Kada ne izlazi, Nemanja voli slušati muziku, ali i pročitati zanimljivu knjigu.
"Muziku slušam stalno i slušam sve. Samo ne podnosim folk. Pop, rok, zabavna, dobra narodna, sve kod mene može proći. Od stranih pjevača volim slušati Stinga, Madonu, a od domaćih me sve veže za Olivera Dragojevića i Gibonija, i za Yu nostalgiju", priznaje Nemanja.
Kuvar za jednostavna jela
Iako za sebe kaže da nije pretjerano dobar majstor u kuhinji, zna nešto i da skuva. Lazanje i sve što je sa tjesteninom njegovo su umijeće, a oprobao se i u pravljenju pica. Doduše, dodaje, ne baš uspješno.
"Pravim od jela sve što je jednostavno. A šta volim da jedem bi me lakše bilo upitati suprotno pitanjem šta ne volim. Stvarno ne biram kada je hrana u pitanju", navodi Nemanja.
Sa Nemanjom smo obišli i sportske radnje, jer u njima traži odjeću i obuću za sebe.
"Garderoba koju nosim je pretežno sportski stil preko dana, dok naveče preferiram sportsku eleganciju. Uglavnom sam u sportskom fazonu i ne bih volio da sam uslovljen da se ozbiljnije oblačim", kaže Nemanja.
Imao je sreću da s Rukometnim klubom proputuje mnogo, a mjesta na kojima nije bio, a volio bi da ih posjeti su Portugal i Kanarska ostrva.
Najveći uspjeh s klubom je prošlogodišnje osvajanje Kupa BiH.
"U RS smo osvojili sve što se može osvojiti, od pionirskih do seniorskih takmičenja. RK Borac je po tome poznat i najjača je škola rukometa, ali neostvarena želja mi je da budemo prvaci BiH i da igramo Ligu šampiona. Nadam se da će se to desiti u dogledno vrijeme", optimističan je Nemanja.
Trenutna situacija u klubu je takva da pred sami početak sezone banjalučki klub ima pet povrijeđenih igrača. Nemanja smatra da bi veliki uspjeh bio i da ostane među prve četiri ekipe u BiH.
Zbunjivanje carinika
Kada je riječ o anegdotama vezanim za igru, treninge i takmičenja, Nemanja s osmijehom kaže da ih je bilo previše, ali da se posebno sjeća jedne od prije osam godina.
"Otišao sam u Belgiju na pregled povrijeđenog ramena. Išao sam tamo pošto su mi ovdje rekli da treba da idem na operaciju, pa sam se htio uvjeriti da li je ona zaista potrebna. Međutim, ipak nije bila neophodna, potrebno je bilo samo mirovanje i pošto mi se nije vraćalo kući, čujem se s kolegom Bojinovićem, koji je bio tad u Barseloni i odem kod njega. Tamo sam bio sedam dana i bilo nam je super, izlazili smo, provodili se, i zadnji dan smo pred moj let došli u stan i na brzinu se spakovali da bih ja mogao stići na avion", priča Nemanja.
Uspio je stići na let Barselona - Brisel i tu nije bilo nikakvih problema, ali kada su prozivali za let iz Brisela za Zagreb, na carini je dobio upitan pogled. Drama se počela odvijati.
Naime, kada je pružio pasoš cariniku, shvatio je da to nije njegov pasoš nego kolege Bojinovića koji je zabunom uzeo.
"I nakon toga sam razmišljao šta da radim, kako to da riješim. Odem u "Croatia airlines" i pitam njih da li se to nekako može uraditi faksom, međutim, pošto ništa nije moglo, ja odem u Barselonu ponovo i ostao sam tamo šest dana. Jedino što mi je bilo žao je to što su mi u Banjaluci kolege pripremile doček. Ali ipak je to bilo nezaboravno putovanje", kaže on.
Lična karta:
Datum i mjesto rođenja: 7. oktobar 1980. godine u Banjaluci
Bračno stanje: Neoženjen, djevojka Snježana
Obrazovanje: Ekonomski tehničar
Horoskopski znak: Vaga
Hobi: Trudi se da mu posao bude hobi