SANSKI MOST - Veliki broj povratnika Srba u podgrmečkim selima, smještenim na rubnim dijelovima općine Sanski Most, živi teškim životom u uslovima krajnjeg siromaštva.
Prema riječima Borislava Tešića, sekretara mjesne zajednice Lušci Palanka, kojoj pripada najveći broj takvih sela, mahom se radi o ljudima u starijoj životnoj dobi sa skromnim primanjima ili bez njih.
"Najteža je situacija u selu Grdanovci, gdje su gotovo svi povratnici osobe kojima je neophodna socijalna pomoć. Ovi ljudi žive izolovano od ostatka svijeta, a posebno je teško u zimskom periodu, kada snijeg zavije puteve i odsiječe selo", ističe Tešić.
Starica Milica Todorović se vratila svojoj kući prije punih sedam godina. Živi usamljeničkim životom, u skromnom stambenom objektu od dvije sobice, obnovljenim sredstvima donatorskih organizacija.
"Teško se živi, ali najteže pada samoća. Najbliži komšija udaljen je jedan kilometar, a kada snijeg zaveje, danima znam biti sama u kući", kaže starica. Iako je zagazila u sedmu deceniju života, kaže da često zna prepješačiti po 20 i više kilometara do Sanskog Mosta i natrag kako bi na tamošnjoj pijaci prodala poljoprivredne proizvode ili šumske plodove koje sakuplja. Najmlađi povratnik u ovo podgrmečko selo je Radovan Daljević (40), koji se na porodično imanje vratio prije pet godina.
Prije rata je, kako kažu, postojala autobuska linija sa Sanskim Mostom, koja, međutim, danas ne funkcioniše
"Ovo je moja djedovina i tu sam svoj na svom. Živim od poljoprivrede i stočarstva. Teško je, ali se iz ove kože ne može", dodaje on.
Ističe kako je selo prije nekoliko mjeseci konačno dobilo struju te se nada kako će to motivisati i druge da se vrate na svoje ognjište. Dodaje kako se u cijelo selo vratilo tek tridesetak povratnika, te da im često pomaže u poljoprivrednim i drugim poslovima.
"Prošle godine smo kao donaciju dobili traktor, koji koristi cijelo selo. Nešto se zasije i ubere i tako se preživljava. Većina ljudi ima skromne penzije, a neki uopšte nemaju primanja", kaže Daljević.
Mještanin Milorad Barudžija dodaje kako mještanima najveći problem predstavljaju loši putevi koji ih povezuju s ostatkom svijeta. Prije rata je, kako kaže, postojala autobuska linija sa Sanskim Mostom, koja, međutim, danas ne funkcioniše.
Povratnici se slažu kako je najteže u zimskom periodu jer su zime u podgrmečkom kraju hladne i oštre sa snježnim nanosima koji nekada znaju dostizati visinu od dva metra. Društvo im tada, kažu, prave divlje životinje koje se iz viših područja Grmeča spuštaju u blizinu naseljenih mjesta u potrazi za hranom.
