PRIJEDOR - Vesna Marić iz Prijedora u proljeće će posjetiti Olgu Lagutenok u Bjelorusiji, kojoj je 1991. godine, kao desetegodišnjoj djevojčici, bila nakratko druga majka u okviru programa za rehabilitaciju djece pogođene černobiljskom katastrofom.
Olga Lagutenok u Prijedor je došla zajedno sa još 176 bjeloruske djece i 15 vaspitača, koji su u primateljskim porodicama boravili mjesec dana.
Vesna je sa Olgom ostala u kontaktu četiri godine nakon njenog boravka u Prijedoru, a od 1995. do 2012. godine jedna o drugoj nisu čule ni glasa.
"Zahvaljujući društvenoj mreži Facebook, gdje sam se obratila svima koji su u adresi imali Slavgorod, u kojem je živjela i Olga, te zahvaljujući jednom Pavelu, kojem nije bilo teško tražiti Olgu na njenoj nekadašnjoj adresi, a potom i dalje, od ljeta prošle godine ponovo smo u kontaktu", rekla je Marićeva Srni.
Vesna kaže da je te 1991. godine u sarajevskim "Večernjim" pročitala da će Beograd udomiti djecu pogođenu černobiljskom tragedijom. Stupila je u kontakt sa sagovornicom iz tog novinskog članka i zatražila jednu djevojčicu na usvajanje, a uz pomoć rodbine, komšija i prijatelja animirala još dosta sugrađana, tako da su jednog junskog dana dočekali 176 djece i 15 njihovih vaspitača u prijedorskoj Sportskoj dvorani "Mladost".
"Scena je bila strašna. Putovali su tri dana. Prozivali su nas redom i redom smo uzimali djecu. Naša djevojčica bila je kao golupčić, preplašena, u crvenoj jaknici, svezanoj konopcem, u crvenim patikama s teškim đonom, duge kosice. Kad sam je privila uza se, osjećala sam se kao da sam tog momenta rodila svoje dijete", sjeća se Marićeva.
Vesna je majka Marine (36) i Nemanje (34) i zajedno sa suprogom planirala je da Olgu (32) usvoje, ali je naknadno saznala da će gosti iz tadašnje Rusije u Prijedoru boraviti svega mjesec dana i da usvajanje nije ni bilo predviđeno niti je bilo moguće.
Olga Lagutenok u Prijedor je došla zajedno sa još 176 bjeloruske djece i 15 vaspitača
Olga je imala pet godina kad se desio Černobilj, nekih 300 kilometara vazdušnom linijom od njenog rodnog grada, i ostao joj je strah od svega što se odnosi na zemlju u kojoj je rađena.
"Zaplakala je samo kad smo joj servirali krompir za večeru. Roditeljima je rekla da je u kući na sprat, da porodica koja ju je udomila ima automobil i televizor u boji", svjedoči Vesna.
Svim gostima odmah po dolasku rađene su laboratorijske pretrage i ljekarski pregledi, isto kao i pred odlazak, a razlika je bila više nego očigledna, jer su se za tih mjesec dana svi kvalitetno hranili, oporavili i odmorili, a u saradnji s ruskom ambasadom u tadašnjoj Jugoslaviji priređena su im druženja, izleti i zabave.
"Primateljske porodice bile su svih nacija. Bez obzira na imovinsko stanje, sva djeca kući su se vratila sa obnovljenom odjećom i obućom i zlatnim nakitom. Za mjesec dana toliko smo se vezali za to dijete da je još dugo nakon njenog odlaska svaka naša priča o njoj završavala suzama", navodi Marićeva.
Olga Lugatenok danas je mlada žena sa kćerkom od 12 i sinom od dvije godine. I suprug i ona su zaposleni, ali je ona trenutno na porodiljskom odsustvu, koje u Bjelorusiji traje tri godine.
"U kontaktu smo i putem Facebooka i preko Skypea. U kontaktu sam i s njenim roditeljima, koji su oboje u penziji, kao i s njenom prijateljicom Vitalinom Dmitrijevom, koja je takođe bila prihvaćena u jednom prijedorskoj porodici. Dobro se razumijemo. Ja jesam učila ruski, ali kad nešto ne rauzmijemo, onda pišemo poruke", ističe Marićeva.
Vesna je od Olge nedavno dobila pozivno pismo, koje je predala bjeloruskoj ambasadi u Beogradu, od koje očekuje izdavanje vize za svoj sedmodnevni boravak u Slavgorodu, gdje će nakon skoro 22 godine ponovo vidjeti Olgu.
Inače, Černobilj je najpoznatiji po nuklearnoj katastrofi koja se dogodila 26. aprila 1986. godine, koja je ostavila posljedice na sve zemlje bivšeg SSSR. Sa područja grada i šire iseljeno je više od 140.000 ljudi koji se nikad više nisu vratili u svoje domove. Černobillj je danas pusto i beživotno mjesto.