Nakon što je 35 godina radila kao kuharica u banjalučkim vrtićima, Drenka J. je prije osam godina otišla u zasluženu penziju.
Međutim, nije ni slutila da će joj penzionerski dani prolaziti u pukom preživljavanju.
Danas ova sedamdesettrogodišnja penzionerka svakodnevno odlazi na pijacu gdje na improvizovanoj tezgici za koju joj je poslužila crna gajba prodaje veš i čarape. Nekada, kaže, zaradi koju marku kako bi kupila hljeb i mlijeko, a nekada se danima zna desiti da nema nijedne mušterije.
Jadan je ovo i žalostan posao"
"Živim sama od 200 KM penzije. Dok platim sve režije od penzije mi ostane oko 30 KM za hranu i lijekove. Zbog toga sam prinuđena da, evo, ovako bolesna izlazim na ulicu i prodajem ovo malo robe, kako bih zaradila bar za puko preživljavanje".
Najteže joj ipak, kaže, pada to što penzionere niko ne razumije. Komunalna policija ih, priča, ganja kao najveće lopove, a država im svaki mjesec oduzima i od ionako niske penzije.
"Svjesna sam da je zabranjeno raditi na crno, ali, molim vas, ko bi ovako star i bolestan izlazio na ulicu i nešto prodavao da ne mora. Ovo je borba za goli život, a mene ganjaju kao najvećeg lopova. Evo, upravo sam bježeći od Komunalne policije izgubila jedne čarape i veš, koji za mene predstavljaju pravo malo bogatstvo", priča ogorčeno ova penzionerka, čija sva roba stane u malu crnu torbu.
Sedamdesetogodišnji Stevo Radić, kako bi dopunio svoj skromni penzionerski budžet, nudi kupcima i prodavcima usluge prevoza robe ručnim kolicima na novoj pijaci.
"Jadan je ovo i žalostan posao, ali živjeti se od nečega mora", počinje priču Stevo i dodaje da je nekada živio život dostojan čovjeka, a danas jedva skupi za komad hljeba.
Ovaj penzioner kaže da nakon 40 godina rada u jednoj građevinskoj firmi danas prima 220 KM penzije, od koje, da dodatno nešto ne zaradi, ne bi mogao preživjeti.
"Živim sa ženom i moja penzija i koja marka koju zaradim prevozeći kolicima robu su nam jedina primanja. Teško je, ali nekako krpimo kraj s krajem i preživljavamo. Samo da me još malo posluži zdravlje, pa da mogu raditi ovaj posao", priča ovaj starina.
Svi penzioneri siromašni
Nažalost, ovo nisu jedini slučajevi penzionera koji pokušavaju na razne načine da nadopunjavaju svoja niska primanja. Iako bi nakon zasluženog dugog radnog staža trebali uživati u svojoj penziji, slika stvarnosti je sasvim drugačija. Tržnice širom RS pune su ljudi koji su, nakon 40 godina radnog staža, prinuđeni da još rade kako ne bi pod stare dane gladovali. Prosječna isplaćena penzija u RS, koja je prošli mjesec iznosila nešto više od 250 KM, tvrde u Udruženju penzionera RS, nije dovoljna ni da se podmire elementarne potrebe, a kamoli da se dostojanstveno proživi treće životno doba.
"Prema onome što statistika kaže šta je to standard i dokle ide siromaštvo onda ispada da su svi penzioneri u prosjeku siromašni. Trideset odsto penzionera živi u izrazitom siromaštvu, dakle onih koji svojom penzijom ne mogu obezbijediti dovoljno za ishranu. Jedan broj takvih je među onih 29.000 penzionera koji primaju penziju od 150 KM, a koja je od prošlog mjeseca najniža penzija u RS. Mali broj prima penziju preko 600 KM i jedino su oni izlaz iz zone siromaštva", navodi Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera RS.
U sklopu povećanja plata prošli mjesec najniža penzija, koja je iznosila 695, povećana je na 150 KM. Za penzionere, koji su već navikli na skromnost, svako pa i najmanje povećanje je dobro došlo. Tako ih je obradovala i vijest da će martovsku penziju dobiti po koeficijentu jedan.
Međutim, ističe Rakulj, penzioneri su i dalje ugroženi, a uzroci velikog siromaštva su, kako navodi, neadekvatan penzioni i socijalni sistem, visoka stopa PDV-a po kojoj je kupovna moć penzionera umanjena za 17 odsto, nedovoljno izdvajanje iz budžeta za penzioni fond, te slaba uplata doprinosa iz radnog odnosa.
Veliki problem leži i u tome što je mnogo penzionera u odnosu na broj zaposlenih.
Starosne penzije su se, navodi Rakulj, donekle dovele u red, međutim problem i dalje predstavlja neusklađenost penzija stečenih radom i penzije koje su dobijene političkom voljom društva.
Koalicijom za bolje sutra
Kako bi se zajednički borili za bolji položaj penzionera u BiH i stanovnika starijih od 65 godina koji, po sadašnjim propisima, nisu ostvarili pravo na penziju, Udruženje penzionera RS, Savez udruženja penzionera Federacije BiH i Pokret potrošača RS nedavno su, u okviru projekta koji finansira USAID, formirali Koaliciju NVO.
"Za ovu koaliciju, koju smo osnovali prije nepuna tri mjeseca, a čiji je program prihvatio USAID i finansijski je podržao, odlučili smo se kako bismo društvu dokazali da je položaj penzionera neadekvatan, ne samo u RS nego i u cijeloj BiH. Problem je što u Federaciji trenutno ima 69,5 odsto stanovnika u penziji, a u RS čak 17 odsto. To je strahovit podatak koji nas tjera da razmišljamo, da u penziju ne šaljemo što ne možemo pokriti i da se borimo da onome ko je u penziji obezbijedimo život dostojan čovjeka", kaže Rakulj.
Iz ove koaliciju tvrde da efikasnim djelovanjem nadležnih organa na uzroke siromaštva problemi mogu da se riješe ako za to ima političke volje.
Dragovan Petrović, predstavnik Pokreta potrošača RS, kaže da su ciljevi projekta smanjenje opšteg siromaštva kroz rješavanje siromaštva najugroženije populacije stanovništva, a to su penzioneri i lica koja su starija od 65 godina, a nisu ostvarila pravo na penziju.
Ova koalicija ističe da će o svom programu obavijestiti sve strukture društva, a od vlasti će, kažu, tražiti odgovornost za sprovođenje onoga što se dogovori.