Tamara S. i njena desetogodišnja kćerka dio su statistike koja pokazuje da poslije razvoda velik broj roditelja ne želi ili na svaki način pokušava da izbjegne plaćanje alimentacije.
"Rekao je da neće ni prebijenu paru da mi da, da ga ne zanimamo i da se snađem sama kako znam i umijem. To su bile njegove riječi nakon sedam godina zajedničkog života u kojem smo stekli dijete", kaže ta ogorčena majka koja sa kćerkom živi kao podstanar.
Tamara ističe da ni tri godine nakon što su se razišli nije uspjela da ostvari zakonsku mogućnost da dobije alimetaciju za kćerku, jer je njen bivši muž svoju obavezu izbjegavao na sve moguće načine .
"Mijenjao je mjesta prebivališta i firme u kojima je radio. Krio se na sve moguće načine", priča mlada majka koja jedva sastavlja kraj s krajem.
Izbjegavanje plaćanja alimentacije: Nažalost, to nije usamljen slučaj, kada je u pitanju izbjegavanje plaćanja alimentacije.
BiH se posljednjih godina svrstava u zemlje sa sve većim brojem razvoda, a posljedica toga je i sve više maloljetne djece koja žive samo sa jednim roditeljem, najčešće sa majkom. Iako je u tom slučaju otac po zakonu dužan da djetetu plaća izdržavanje, odnosno alimentaciju, sve je više onih koji te svoje obaveze ne poštuju. Naime, roditelj koji ne živi sa djetetom dužan je plaćati alimentaciju dok je maloljetno, ali i tokom redovnog školovanja kada postane punoljetno.
Iz centara za socijalni rad upozoravaju da je posljednjih godina znatno povećan broj djece za koju je potrebno platiti alimentaciju, da su isplate neredovne i da ih roditelji često izbjegavaju.
Milan Romić iz Centra za socijalni rad u Srpcu kaže da je na tom području sve više djece koja dobijaju alimentaciju, ali da najveći problem predstavlja neredovno isplaćivanje alimentacije.
"U većini slučajeva u pitanju su očevi koji neredovno plaćaju alimentaciju. Kao razloge neplaćanja navode loše imovinsko stanje, nezaposlenost i slične probleme", objašnjava Romić.
Međutim, iz centara i raznih udruženja navode da nisu rijetki slučajevi ni da, u svrhu izbjegavanja plaćanja alimentacije, neke osobe prepisuju imovinu na roditelje ili bližnje rođake, samo da ta obaveza ne bi morala biti izvršena.
Kako ističu, očevi, koji su uglavnom ti koji plaćaju alimentaciju, bježeći od obaveza idu toliko daleko da su čak u stanju da rasprodaju svu imovinu kako sud ne bi mogao prinudno da namiri zaostale iznose. Takođe, veoma vješto izbjegavaju i krivičnu odgovornost tako što umjesto da plaćaju iznos alimentacije koji im je zakonski određen, plaćaju iznos koji njima odgovara.
Iz Centra za socijalni rad u Banjaluci navode da alimentaciju u najvećem broju slučajeva ne plaćaju osobe sa nepoznatim boravištem, što i predstavlja jedan od najvećih problema.
Sandra Dobrijević, koordinator za razvoj aktivnosti u tom centru, kaže da je osim neplaćanja i neredovnog plaćanja izdržavanja djece, bilo slučajeva da roditelj svoja mjesečna primanja prikazuje nižim nego što jesu, kako bi plaćao manji iznos alimentacije.
"Dešava se da u dogovoru sa poslodavcima osoba koja je dužna da plaća alimentaciju dokaže da ima mnogo nižu platu nego što jeste, kako bi što manje bilo odbijano za alimentaciju. U takvim situacijama stradaju oni kojima je novac najpotrebniji", kaže Dobrijevićeva.
Dodaje da u svim slučajevima određivanja visine izdržavanja odlučuje sud, a Centri imaju ulogu da štite interese djece.
Niko nije oslobođen plaćanja izdržavanja, a sud donosi rješenje o visini alimentacije koja zavisi od mjesečnih primanja roditelja, kao i od potreba djeteta, da li ono ide u osnovnu školu ili na fakultet i slično. Porodičnim zakonom je propisano da visina alimentacije iznosi od 15 do 50 odsto mjesečnih primanja roditelja koji plaća izdržavanje djeteta.
Prema riječima Dobrijevićeve, samohrani roditelji se često obraćaju Centru za socijalni rad tražeći pomoć u vidu rješavanja poteškoća roditeljstva kao i traženja stručnih savjeta i preporuka.
"U skladu sa svojim ovlaštenjima, mi pokušavamo da pomognemo takvim roditeljima u vidu jednokratne pomoći, novčanog dodatka za djecu koji je u skladu sa Zakonom od dječjoj zaštiti, kao i raznoj porodičnopravnoj zaštiti", kaže Dobrijevićeva.
Iz centara za socijalni rad napominju da, ako jedan od roditelja ne plaća alimentaciju, drugi roditelj ima pravo da uloži žalbu sudu.
Zatvor i do tri godine: A kada je u pitanju krivično djelo izbjegavanje davanja izdržavanja, Okružno tužilaštvo u Banjaluci u toku posljednje dvije godine vodilo je istragu protiv 118 osoba.
"Tokom 2007. godine Tužilaštvo je vodilo istragu protiv 59 osoba, za šest osoba donesena je naredba o obustavljanju istrage, a za pet je donesena naredba o nepokretanju istrage. Tužilaštvo je podiglo optužnice protiv 21 osobe. Nadležni sud je za 16 ljudi donio pravosnažnu presudu, dok je za njih 16 izrečena uslovna osuda", rekla je Maja Đaković-Vidović, službenik za informisanje Okružnog tužilaštva.
Ona je dodala da je prošle godine za to krivično djelo Okružno tužilaštvo vodilo istragu protiv 59 ljudi, za 18 osoba donesena je naredba o obustavljanju istraga, a za njih šest donesena je naredba o nepokretanju istrage. Tužilaštvo je podiglo optužnice protiv 16 osoba. Nadležni sud je za 22 osobe donio pravosnažne presude, a za 22 izrečena je uslovna osuda.
Prema Krivičnom zakonu RS, koji se odnosi na krivična djela protiv braka i porodice, neplaćanje alimentacije se tretira kao krivično djelo izbjegavanja davanja izdržavanja.
"Prema tom članu za navedeno krivično djelo zakon nalaže da osobe koje izbjegavaju izdržavanje osobe koju su po zakonu dužne da izdržavaju, a ta dužnost je utvrđena na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršnog poravnanja pred sudom ili drugim nadležnim organom, mogu biti kažnjene novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine", objašnjava Đaković-Vidovićeva.
Dodaje da pri izricanju uslovne osude sud može učiniocu odrediti obavezu da izmiri dospjele obaveze i da uredno daje izdržavanje.
Prema Krivičnom zakonu FBiH, osoba koja ne plaća alimentaciju donesenu sudskom odlukom može biti kažnjena zatvorom do tri godine.
Ipak, iz nadležnog tužilaštava navode da u tom slučaju, kao i kod nasilja u porodici, veliki problem predstavlja dokazivanje činjenica zbog čega se za neplaćanje izdržavanja najčešće izriče uslovna kazna, a veoma rijetko kazna zatvora ako se utvrdi kršenje zakona.
Prava često nisu ostvarena: Prema riječima advokata Nade Dalipagić, pojam samohrane majke zakonom nigdje nije definisan, ali su njena prava zaštićena. Osim što štite prava djeteta i porodice, porodični zakoni FBiH i RS ogromnu zaštitu pružaju i majci.
Razlog tome je činjenica da u BiH nakon razvoda najčešće su majkama povjereni izdržavanje i odgoj djece.
Plaćenje alimentacije majkama sa djecom iz braka utvrđeno je presudom o razvodu, a na alimentaciju ostvaruju pravo i majke sa vanbračnom djecom.
Međutim, iako su žene i djeca zaštićeni svim zakonima, Dalipagićeva ističe da njihova prava u praksi često nisu ostvarena, jer žene nisu dovoljno edukovane ili ih ne traže zbog straha.
"Novac za izdražavanje otac uvijek daje na ruke majci, jer ona najbolje poznaje potrebe djeteta. S vremenom se one povećavaju, tako da majka u njegovo ime može zatražiti i veću alimentaciju. Ona to može učiniti podizanjem tužbe pred općinskim sudom. Alimentacija se plaća do 18. godine, mada može čak i do 26. godine, ako je dijete na redovnom školovanju i otac djeteta ima sredstava", objašnjava Dalipagićeva.
Ipak, iako je zakon jasan, iz mnogih udruženja navode da se u velikom broju slučajeva isplata alimentacija ne poštuje.
"Utvrđivanjem očinstva ili običnim razvodom, muškarci po pravilu izbjegavaju da plaćaju dio izdržavanja za djecu ili dijete", ističu u Udruženju "Budućnost".
"U mnogo slučajeva službenim putem smo tražili od radne organizacije, u kojoj sa sigurnošću znamo da je otac zaposlen, da nam daju podatke o statusu i primanjima i gotovo uvijek su poslodavci izbjegavali da nam dostave službeni dopis koji bi bio korišten na sudu, pravdajući se da će oni te podatke dati na zahtjev suda. Međutim, sudovi to ne rade i teret dokazivanja je na onom ko traži neko pravo, odnosno u većini slučajeva na majci", kaže Gordana Vidović, pravnik iz tog udruženja.
Dodaje da su u brojnim slučajevima nakon dokazivanja očinstva muškarci svu svoju imovinu prenosili ili poklanjali supruzi i bračnoj djeci, pa čak i roditeljima.
Ona ističe da je teret dokazivanja očinstva na majci koja mora platiti skupe sudske troškove i troškove vještačenja zbog čega je neophodno mijenjati zakonske odredbe koje se odnose na tu oblast.
"Kada je u pitanju pokretanje postupka za dokazivanje očinstva, tu bi trebalo osloboditi majku plaćanja troškova i ako se dokaže da je tužena osoba otac djeteta obavezati njega, a ako se dokaže da nije, onda bi trebalo majka da plati. Na taj način mnoge majke bi pokrenule postupak i, prije svega, u interesu djeteta, ostvarile pravo na izdržavanje, nasljedstvo i slično", kaže Vidovićeva.
I iz banjalučkog udruženja "Udružene žene" su potvrdili da se u velikom broju slučajeva ne poštuje isplata alimentacija.
Lana Jajčević, pravnik u tom udruženju, ističe da im se javlja veliki broj klijentica koje traže pomoć kako bi ostvarile svoja prava kada je u pitanju isplata alimentacija.
"Iz toga proizilazi da se obaveza plaćanja alimentacije u velikom broju slučajeva ne poštuje", ističe Jajčevićeva.
Pojašnjava da visinu alimentacije, koja može biti utvrđena do 50 odsto od visine plate, utvrđuje sud prilikom brakorazvodne parnice.
"Ako su u pitanju maloljetna djeca, alimentacija se određuje na osnovu zapisnika Centra za socijalni rad o mirenju koji svaki bračni par mora proći prije predavanja tužbe za razvod braka. Međutim, postoji problem što su kod nas ljudi većinom nezaposleni, što znači da uopšte nije moguće odrediti alimentaciju. Ona se odredi od prosječne plate RS, a onda se to ne poštuje. Tada se mora tražiti izvršenje alimentacije na osnovu prodaje imovine koju posjeduje osoba koja je dužna platiti alimentaciju. Međutim, onda se i ta imovina u svrhu izbjegavanja plaćanja alimentacije prepisuje na roditelje ili neke bližnje rođake, samo da ta obaveza ne bi morala biti izvršena", kaže Jajčevićeva.
Problem je, dodaje, što su naši sudovi jako spori, tako da i potraživanja alimentacija putem sudova vrlo teško idu.
U tom udruženju smatraju da je Zakon o alimentaciji dobar, ali da se u praksi rijetko primjenjuje.
"Veća kontrola primjene tog zakona, kao i sankcionisanje onih koji ga ne poštuju, poboljašalo bi ostvarivanje prava žena i djece", kaže Jajčevićeva.
Uvesti državnu alimentaciju: A kako bi bio ublažen taj problem, u "Udruženim ženama" smatraju da bi u BiH trebalo uvesti takozvanu državnu alimentaciju po uzoru na neke zemlje u svijetu, ali i u okruženju.
"To znači, da onog momenta kada se dobije pravosnažna presuda o razvodu braka, država preuzima obavezu plaćanja alimentacije, a zatim država naplaćuje alimentaciju od osobe koja je presudom, najčešće suprug, određena kao obveznik davanja alimentacije. Takve slučajeve imamo u Hrvatskoj i Sloveniji i to bi, naravno, trebalo prenijeti i u naš zakon", kaže Jajčevićeva.
Ističe da su zajedno sa još nekim ženskim udruženjima iz BiH davali prijedloge o porodičnom zakonu, ali da on nije prihvaćen.
"Zakonodavac se brani time da BiH nije dovoljno ekonomski moćna, da bi to moglo biti stavljeno u zakon", kaže Jajčevićeva.
I u Udruženju samohranih roditelja "Naša djeca" iz Banjaluke smatraju da bi u okviru Zakona o alimentaciji, po ugledu na zapadnoevropske zemlje, trebalo osnovati alimentacioni fond iz kojeg bi svoj djeci koja žive s jednim roditeljem bila uplaćivana sredstva u skladu sa potrebama djeteta.
"Država bi na taj način obezbjeđivala alimentaciju za djecu, novac potraživala od roditelja sa kojim ne žive. Na taj način bi bilo postignuto to da očevi ispunjavaju svoju obavezu", kažu u tom udruženju i dodaju da praksa pokazuje da je zbog opšte nezapolenosti alimentacija u velikom broju slučajeva iznosi 15 odsto od najmanje cijene rada.