BANJALUKA - Petogodišnja primjena republičkog Zakona o zaštiti žrtava ratne torture nije primjereno odgovorila na prava žrtava, zaključak je analize "Izazovi i implementacija Zakona o zaštiti žrtava ratne torture Republike Srpske", čiji su preliminarni rezultati i preporuke predstavljeni na panel-diskusiji održanoj danas u Banjaluci.
Analiza je ukazala i na propust da se žrtvama osigura banjska rehabilitacija, predviđena zakonom, a koja može doprinijeti kako poboljšanju fizičkog i psihičkog zdravlja žrtava, tako i unapređenju socijalne podrške.
Poručeno je da ograničavajući rok za podnošenje zahtjeva za sticanje statusa žrtve torture, koji je istekao u oktobru 2023, nije ostavio prostor žrtvama da odluče kad su istinski spremne javno govoriti o svom traumatičnom iskustvu.
Gorica Ivić, izvršna direktorica Fondacije "Udružene žene" Banjaluka, kazala je da su, prema podacima Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS, dobili informaciju da je 301 žrtva dobila status po zakonu.
"Od toga je 211 žena i 90 muškaraca, s tim da 202 žrtve imaju evidentirana prava na osnovu kojih se vrši isplata, a od tog broja je 157 žena i 45 muškaraca. Kasnije su se podaci prikupljali i od jedinica lokalne samouprave, njih 26, prema kojima su podnesena 354 zahtjeva, a od resornog ministarstva nismo dobili koliko je ukupno podnesenih zahtjeva. To je veoma mali broj lica, a recimo, ograničenje roka nije praksa u zemljama regiona, dok je ovdje istekao rok", rekla je Ivićeva.
Istakla je da je njihov fokus na ženama koje su preživjele seksualno nasilje te da zbog toga ne odustaju od inicijative da se ostvare prava koja su definisana u zakonu.
"Znamo koliko su djela seksualnog nasilja traumatična iskustva i koliko je vremena potrebno da žrtva o tome govori", dodala je ona.
Radenko Udovičić, koautor analize "Izazovi i implementacija Zakona o zaštiti žrtava ratne torture Republike Srpske", rekao je da ovaj rok mora da bude produžen.
"Razlog produženja, prema izjavama naših sagovornika, je da neki nisi informisani o ovom zakonu, brojni ljudi koji su u inostranstvu nisu znali da je zakon donesen, a kod mnogih žrtava seksualnog nasilja još nije sazrelo da smiju da se odvaže i prijave to. Potrebno je da se sačeka i 10-15 godina da se neke stvari svare i da se ljudi odluče na to", rekao je Udovičić.
I Biljana Berendika, samostalni stručni saradnik u Odjeljenju za boračko-invalidsku zaštitu Banjaluka, istakla je da je poražavajuće da je samo 28 lica podnijelo zahtjev za priznavanjem statusa žrtve torture na području ovog grada.
"Od toga, samo pet lica ima mjesečno primanja, a pet je negativno riješeno. Razlozi su sljedeći: najteži je dokazni postupak, ljudi su bili zatvoreni, izloženi torturama i nikome nije padalo na pamet da traži uvjerenje koje bi danas poslužilo kao dokaz. Nedostatak je dokaza, a to žrtve torture odvraća od toga da podnesu zahtjev. Inače, prema ovom zakonu, mjesečno primanje mogu da ostvare samo lica koja su u vrijeme doživljene torture bila maloljetna i žrtve seksualnog nasilja", pojasnila je Berendika.
Iz "TRIAL Internationala" ističu da sprovedeni izvještaj ima dva ključna cilja: predstaviti pregled stanja koji se odnosi na žrtve i preporuke za institucije kako bi poboljšale podršku tim žrtvama. Ovaj događaj su organizovali Fondacija "Udružene žene" Banjaluka, Fondacija "Lara" Bijeljina i organizacije "TRIAL International".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.