Željeznička pruga pored Spomen-područja Jasenovac danas je jedini autentičan i očuvan infrastrukturni trag istoimenog najvećeg koncentracionog logora Nezavisne Države Hrvatske (NDH), čije spominjanje i danas stvara jezu zbog stravičnog zločina koji se desio.
Upravo ova pruga je imala presudan značaj na odluku da baš na području Jasenovca, nakon konfiskacije imovine porodice Bačić, na industrijskoj zoni, tadašnje ustaške vlasti podignu sedam logorskih jedinica za ideološke i političke neistomišljenike.
Sjeverno od glavne ceste, pruga Sisak - Novska, odvajala se i jednim dijelom povezivala sa tada glavnom željezničkom prugom, kojom su teretnim stočnim vagonima sa žicama na prozorima u logore tadašnje NDH-a svakodnevno dovožene žrtve.
Žene i djeca sve do 1944. godine zatvarani su u starogradiški logor, na tridesetak kilometara od "Jasenovca", jedan od prvih dječjih logora u okupiranoj Evropi.
URUŠAVANJE OBJEKATA
Objektima nekadašnjeg starogradiškog logora je zbog urušavanja prilaz danas onemogućen. U Staroj Gradišci do danas su ostali sačuvani samo dijelovi nekadašnjeg logora i kaznionice, čija je obnova u nadležnosti opštine Stara Gradiška, dok je Kula, kao simbol stradanja žena i djece u ustaškim logorima, u nadležnosti JUSP Jasenovac.
Ona danas zarasta u korov. Prilazak sobama u koje su smještane žene i djeca onemogućen je i opasan po život. Zbog ruševnog stanja žicama danas je opasan objekat, u koji su nekada nepregledne kolone žrtava pristizale iz svih krajeva Hrvatske i BiH. O mogućoj obnovi objekata smo razgovarali sa nadležnima iz opštine Stara Gradiška i JUSP Jasenovac.
"Opština je 2008. godine pokrenula neka pitanja obnove i potakla i JUSP Jasenovac da i oni krenu s izradom tehničke dokumentacije jer je to prvi preduvjet za obnovu. Sam objekt posjeduje svu potrebnu dokumentaciju za početak obnove, ali zašto se s istom ne kreće - ne mogu vam reći. Pitanje je da li je JUSP Jasenovac uopće dovoljno osposobljen da vodi obnovu - kandidaturu ovog objekta. Po meni nije, odnosno moj stav je da bi obnovu trebalo preuzeti direktno Ministarstvo kulture Hrvatske", kazao je Velimir Paušić, načelnik opštine Stara Gradiška.
On tvrdi da je "urušavanju logorskih objekata Stara Gradiška doprinijelo raketiranje iz aviona JNA 1991. godine".
HOĆE LI BITI RESTAURACIJE
Nataša Jovičić, direktorica JUSP Jasenovac, međutim precizira da je riječ o istorijskom dokumentu, čija restauracija bi koštala oko 20 miliona kuna.
"Mi smo sa Konzervatorijskim uredom Ministarstva kulture u Slavonskom Brodu aplicirali u evropske fondove za obnovu Kule, koja je u našoj nadležnosti. Objekat nije restauriran i nakon rata se urušava, svjesni smo da je to veliki povijesni dokument, čija bi restauracija u svakom smislu imala značaj i za samu opštinu", navodi Jovičićeva.
Dušan Bastašić, predsjednik Udruženja "Jadovno 1941", kaže da bi restauracija Kule imala veliki značaj za potomke žrtava zločina.
"Riječ je o veoma ozbiljnom istorijskom periodu, koji je ostavio trag i na potomke žrtava, odnosno dvije do tri generacije kasnije. Zbog poštovanja prema žrtvama i njima, ali i osnovnih ljudskih prava i dostojanstva, Kula apsolutno treba što prije da bude obnovljena", napominje Bastašić.
Međutim, kako dodaje, ne vjeruje da će se to ikad realizovati.
"Jednostavno, svjesno se uklanjaju neki tragovi od prije 70 godina i radi na reviziji istorijskih podataka, tako da ja to ne očekujem od Hrvatske, koja u mnogim primjerima pokazuje da se do danas teško suočava sa zločinima koje je prihvatio čitav svijet", stav je Bastašića.
S druge strane, napominje, najveća je odgovornost, ipak, na srpskom narodu.
"Odnosno, na Republici Srpskoj, kao i Srbiji, jer je naša moralna i nacionalna odgovornost da nama bude prioritet sačuvati sjećanja na ovako značajan period. Pogledajte samo kako izgleda Donja Gradina... Mi ni 70 godina kasnije nismo to u stanju urediti kako dolikuje pa ne znam kako možemo očekivati nešto tako za naša stratišta na teritoriji Hrvatske. Pogledajte kako Hrvatska ili druge države i narodi s pijetetom i prioritetom pristupaju zločinima nad svojim narodom", naglašava Bastašić.
U POSJETI MUZEJU
Kada su u pitanju stradanja u jasenovačkim logorima, zatvorenici nisu samo umirali od gladi i mučenja, tifusa, dizenterije... Ubijani su vješanjem, hladnim oružjem poput sjekire, noža, malja i čekića.
"Žene i djeca u logoru su odvajani po etnicitetu. Do 1944. godine zatvarani su u Staru Gradišku, a ako bi ih dovezli u Jasenovac, odmah bi bili prebačeni u Donju Gradinu i tamo ubijeni", objašnjava Maja Kućan, kustosica Muzeja Spomen-područja Jasenovac, koji smo takođe obišli.
U boljim i povlaštenim uslovima, kako napominje, bile su Hrvatice i muslimanke, a u najgorim Srpkinje, Jevrejke, Romkinje, kao što je bio slučaj i sa muškim zatvorenicima.
Svaki pokušaj da se logoraši međusobno pomognu ili pobjegnu bio je gotovo neizvodiv ili brutalno kažnjavan mučenjem ili vješanjem.
Okovi i lanci koje su sami sebi pravili svjedoče o tome u Muzeju u Jasenovcu, koji godišnje obiđe do 30.000 ljudi.
Osmišljen je kao mračni lavirint, s imenima žrtava koja su ispisana na staklu tako da svijetle i noću. Izložena slika koja dokumentuje posjetu Ante Pavelića Adolfu Hitleru smetala je članovima porodica žrtava, zbog čega je preko nje naknadno postavljena bodljikava žica, kako bi se dočaralo da je u funkciji dokumenta vremena, a ne iz počasti.
"Takođe, dokument koji Pavelić upućuje svim policijskim stanicama 'da zatvorenike šalju u Jasenovac jer može da primi neograničen broj ljudi' jedan je od dokaza da je riječ o logoru, odnosno manifakturi smrti, a ne o radnom sabirnom logoru, kako su to ustaše nastojale prikazati", napominje kustosica.
Ustaše su iza sebe u Jasenovcu ostavile samo temelje građevina koje su koristili kao logore. Sve objekte su spalili i minirali.
Spomenik "Cvijet"
Spomenik "Cvijet" u Jasenovcu Bogdana Bogdanovića simbolizuje neuništivost ljudskog života. Njegov donji dio okrenut je prema zemlji, odnosno žrtvama i simbolično prošlosti, a latice prema suncu i svjetlosti, odnosno budućnosti. Prema podacima Muzeja SP Jasenovac, žrtve nisu ispod spomenika, iako postoji nekoliko mjesta u blizini gdje su bile masovne grobnice, dok ih je najviše u Donjoj Gradini.
