Ovim praznikom, prije svega, mi se bogatimo Bogom i pozvani smo u saradnički odnos s Njim, poručuje u božićnom intervjuu protojerej-stavrofor Karađorđe Derajić, paroh blatnjansko-buševićki.
Otac Derajić, koji je i administrator Parohije krupske i gliničko-kladuške, ističe da nam rođenje Hristovo donosi jedinu realnu poruku života i spasenja.
NN: Koji je najispravniji način proslave Božića i kojih pravila se svaka pravoslavna porodica treba držati na najradosniji hrišćanski praznik?
DERAJIĆ: Najispravniji način proslave Božića je da, koliko je moguće, držimo se svetootačkog i liturgijskog predanja Crkve, te da se time pripremimo primajući Boga u sebe svetim pričešćem na liturgijskom sabranju, radujući se Bogu koji postade čovjek - Bogočovjek - Božić. Za ovaj najradosniji praznik Crkva nas prije svega priprema četrdesetodnevnim postom, zatim nedjeljama koje pred Božić imaju svoje nazive Djetinjci, Materice, Oci, pokazujući nam time koliki je u pravoslavlju značaj porodice i da je ona sveta. Pravoslavna porodica prije svega treba da shvati da biti pravoslavan znači imati pravo slavljenje, to jeste pravo bogosluženje, kako je govorio otac Georgije Florovski. Iz pravog bogosluženja proizlazi pravi odnos prema Bogu, bližnjem, svijetu, prirodi, porodici i svemu drugome. Bogosluženje je suština našeg života u Hristu.
NN: Nažalost, brojni građani ovaj praznik proslavljaju uz velike količine alkohola, uz upotrebu pirotehnike i oružja i slične neprimjerene navike. Kakva bi bila Vaša poruka za njih?
DERAJIĆ: Da, to je logična posljedica nezrelog shvatanja i doživljaja naše vjere, našeg bogosluženja - pravoslavlja. Svako se raduje na svoj način, a mi pravoslavni vjernici radujemo se uzvišenom radošću Bogomladenca Isusa Hrista i pjevamo anđelsku pjesmu: "Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja." Svako iskrivljivanje naše vjere i uvođenje običaja koji nemaju veze s njom je nedostatak poznavanja našeg bogosluženja, nepoznavanje Gospoda, jer nas Crkva zove na trpezu gospodnju da se Njime pričestimo, spoznamo, vidimo i okusimo kako je dobar Gospod naš. Često puta puškarajući oko Crkve zaboravimo gdje i kome smo došli, lutamo u magli. Učešće u bogosluženju jeste suštinsko poznavanje i praznovanje praznika, jer je u doživljaju bližnjih, praznika - toplota vjere, života i spasenja.
NN: Kojih vrijednosti treba da se prisjetimo na ovaj praznik i da ih poštivamo, kako na sam Božić, tako i svakog dana u godini?
DERAJIĆ: Ovim praznikom, prije svega, mi se bogatimo Bogom i pozvani smo u saradnički odnos s Njim, u dinamički proces od obraza ka podobiju kako bismo po blagodati postali slični njemu, trudom i podvigom. Otuda i sam naziv praznika Božić, tumači se kao mali Bog, Gospod se rodio kao malo dijete, ali nas poziva da i mi kroz podobije postanemo djeca Božija i u svemu slični Njemu. Ovim praznikom Bogorođenja i Bogojavljenja dolazi spasenje svijetu i čovjeku, a ono se nalazi u sabranju, u zajednici sjedinjujući se u molitvi jedni s drugima i pričešćujući se njime Gospodom i Spasiteljem našim. To su vrijednosti vjere naše, oplemenjujući se tim vrijednostima sijamo u svijetu u kome živimo. Tako će i oni koji nisu "naši" vidjeti da je živ Bog naš jer je živa vjera naša.
NN: Ovom velikom hrišćanskom prazniku prethodili su post i pričešće. U čemu se ogleda njihov značaj?
DERAJIĆ: Pričešće je punoća života pravoslavnih hrišćana. Ako smo mi vjernici naše vjere, onda je ono podrazumijevajuće i mi životom u Crkvi osvećujemo se sjedinjujući se sa samim Bogom, svetim pričešćem. U tome smislu Crkva nas poziva da živeći u Hristu osvećujemo se Njime svagda, pozivajući nas: "Sa strahom Božijim i vjerom pristupite." Post je kategorija kojom nas Crkva uči da na svijetu ima ljudi koji manje imaju od nas i da je potrebno da mi uzdržavajući se od hrane u određenom periodu godine darujemo je i drugima, kako bismo pokazali da smo Hristovi. Post ima značaj i u tome smislu da uzdržavajući se od hrane i pića tragamo za istinskim pićem i hranom, a ono je u svetom pričešću, na evharistijskom sabranju.
NN: Sam Isus Hrist rodio se u pećini, a mi smo danas svjedoci da mnogi među nama teže za što većim materijalnim bogatstvom. Kako na to posmatrate?
DERAJIĆ: Sam praznik nam poručuje da se nećemo spasti bogateći se materijalno, već bogateći se Bogom. Nažalost, kroz istoriju čovječanstva mnogi to nisu shvatili i zato se čovjek neprestano trudi da na neki lak, magijski način pretvori neplemenito u plemenito. Trudi se da kupi vječnost, da kupi život, a život je realnost i on se rađa tamo gdje Duh diše i evidentno je da je to upravo u pećini gdje se nalazi radost, ne luksuz i razvrat. Rođenje Hristovo nam donosi jedinu realnu poruku života i spasenja. Svijet neće spasiti znanje ni imanje, već vjera.
NN: I ovaj Božić mnogi, silom prilika, proslavljaju daleko od svojih ognjišta, a upravo Vi dolazite iz sredine gdje je povratak sproveden u zanemarivo malom procentu. Ima li razloga za optimizam?
DERAJIĆ: Život je najveća svetinja! Nama je bitno da su naši ljudi poklonici života i da se raduju životu, pa gdje god oni živjeli. Bez obzira na to gdje oni živjeli, oni su s nama u molitvama, njihovi preci počivaju ovdje i oni se s nama raduju rođenju Spasitelja svijeta, Gospoda našega Isusa Hrista. Gospod sabira ono što ljudi ne mogu: "Kamen koji odbaciše zidari, taj posta glava od ugla." U tome smislu mi pravoslavni hrišćani smo uvijek optimisti, jer je spasenje u Eshatonu, budućem događaju za koji živimo i u kome živimo.*