BIHAĆ - Vaskrs je praznik koji simbolizuje radost života i pobjedu dobra nad zlom. Svi se moramo potruditi da budemo bolji ljudi, da iznjedrimo ono što je najbolje u nama i to podijelimo sa drugima, jer je u tome bit ovog praznika, kaže u intervjuu za "Nezavisne" protonamjesnik Neven Marinković, staromajdanski paroh.
On je potomak čuvene porodice Marinković, čiji su članovi bili poznati sveštenici, prosvjetni radnici i naučnici. Jedan je od najmlađih sveštenika u Bihaćko-petrovačkoj eparhiji, a nalazi se na čelu najstarije parohije na ovim prostorima, koja se prostire na području oba entiteta.
NN: Stiže Vaskrs, najveći i najznačajniji praznik u hrišćanskoj tradiciji. Šta ovaj praznik znači vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti?
MARINKOVIĆ: Kako crkvena terminologija kaže, to je praznik nad praznicima i čitav ciklus praznika u pravoslavnoj crkvi prilagođen je Vaskrsu. Svoje utemeljenje ima u samim korijenima bitisanja ljudi, jer je čovjek još u raju imao u sebi klicu besmrtnosti i vječnog života. Izgubivši vječni život koji mu je Bog darovao, čovjek neprestano traga za vječnim smislom i bitisanjem. Čitava starozavjetna Biblija nam nagovještava taj događaj vaskrsenja i dolazak spasitelja svijeta koji će izbaviti ljudski rod od grijeha i darovati čovjeku besmrtnost i vječnost. To se dogodilo dolaskom našeg Gospoda Isusa Hrista i njegovom misijom spasenja. Sam praznik ispunjen je velikom radošću i različitim bogosluženjima, koja nam opisuju strašne događaje Hristovog stradanja, ali i vaskrsenja. Za ovaj praznik vežu se različiti običaji, a jedan od najznačajnijih je farbanje vaskršnjih jaja. Postoje različita tumačenja ovog običaja, a mislim da je najtačnije i najprikladnije u tome da je jaje simbol rađanja života.
NN: Svijet u kojem živimo je uglavnom sazdan na principima materijalističke filozofije i sve je manje duhovnosti u njemu. Kakvu poruku u takvom svijetu donosi Vaskrs?
MARINKOVIĆ: Donosi poruku da treba da se radujemo životu, poručuje nam da, uprkos tome što ovaj svijet leži u zlu, o čemu govore i svete knjige, on nije prepušten sam sebi. Božanska sila i energija te radost obnavljanja života sve prožimaju. Bez obzira na to što se u ovom svijetu ima doživljaj da je vrijedno jedino ono što ja materijalno i oku vidljivo, ovo su dani kada se radujemo duhovnosti, vjeri i rađanju života. Poruka ovogodišnjeg Vaskrsa je da radost praznika dijelimo jedni sa drugima, s našim porodicama, rođacima, prijateljima i komšijama, bez obzira na to koje vjere oni bili, kao što smo to vijekovima radili. Vaskršnja jaja koja darujemo našim komšijama Bošnjacima i Hrvatima su upravo taj momenat kada s njima dijelimo radosti života.
NN: Kako se sve obilježava ovaj praznik?
MARINKOVIĆ: Prije svega, bogosluženjima i bogoslužbenim pjesmama, a nakon pročitane poslanice našeg patrijarha jedni drugima čestitamo praznik riječima "Hristos vaskrse - vaistinu vaskrse!" Zatim slijedi porodični ručak, jer je Vaskrs praznik porodice i ono što se prvo upotrebljava za trpezom je vaskršnje jaje. Ono obično biva prigodno ukrašeno, a zavisno od običaja, jaja se farbaju na Veliki petak ili Veliku subotu. To je posebna radost u svakoj porodici i jaja obično šara domaćica uz pomoć najmlađih ukućana. Danas, pod uticajem drugih kultura, prije svega germanske, javlja se i vaskršnji zec, mada on nije u duhu pravoslavlja, ali, eto, ponekad i on zaluta u tom šarenilu radosti.
NN: Staromajdanska parohija se nalazi na prostoru koji je bio opustošen ratnim razaranjima. Povratnici u mnogim selima danas su uglavnom prepušteni sami sebi, žive teškim životom, mnogi i bez elementarnih egzistencijalnih uslova. Kako oni danas dočekuju i proslavljaju Vaskrs?
MARINKOVIĆ: Za sve ljude koji su pretrpjeli stradanja važi ona izreka svetog apostola Pavla, koji je, propovijedajući Korinćanima, uzviknuo: "Smrti gdje ti je žalac, Hade gdje ti je pobjeda!“ Iako smo proživjeli paklene muke stradanja i rata koje nikome nisu donijele dobro, svjedoci smo da i poslije takvih strahota pričamo o obnavljanju života i radujemo se Hristovom vakrsenju. Svim povratnicima koji su se vratili i dijele muku povratničkog života, ovaj praznik mnogo znači, jer je to vrijeme kada će i drugi da podijele radosti s njima, da im pomognu u savladavanju životnih tegoba. To upravo ovih dana čini naša crkva kako bi svi osjetili radost praznika. Veliki broj ljudi je zbog ratnih strahota izbjegao s ovih prostora, oni i dalje vole svoj zavičaj i zemlju svojih predaka. To neprestano dokazuju brigom za svoje roditelje, koji su se vratili i imanja koja ne smiju zarasti u korov i biti zaboravljena.
NN: Kako danas ocjenjujete odnose s Vašim kolegama, predstavnicima drugih konfesionalnih zajednica koje bitišu na ovim prostorima. Postoji li saradnja i komunikacija među vama i kako je ocjenjujete?
MARINKOVIĆ: Komunikacija i dijalog postoje, mada ja mislim da ona treba da bude još čvršća i intenzivnija zbog naših vjernika. I do sada je bilo ratova, ali smo uvijek nalazili način da razgovaramo, sarađujemo, obnovimo život i prebrodimo, muku, tugu i patnju. Ako govorimo o dolini Sane, mislim da se možemo pohvaliti zdravim dijalogom i druženjem, prije svega u okviru Centra za izgradnju mira, jedne nevladine organizacije iz Sanskog Mosta, koja često organizuje događaje na kojima govorimo o osnovnim postulatima vjere, a to su ljubav prema bližnjem, tolerancija, saradnja i razumijevanje. Običnim ljudima želimo da pokažemo kako smo sposobni da svako od nas iznese ono što je najbolje i najljepše i da ljudima ulijemo nadu za bolji život. Kada su u pitanju odnosi među običnim ljudima različitih konfesionalnosti, mislim da su oni mnogo bolji nego među našim političkim predstavnicima. Ljudi ostvaruju poslovne veze, trguju i sarađuju jedni sa drugima i rekao bih da sam život liječi sve one ratne strahote i traume kroz koje smo svi prošli. Svi se moramo potruditi da iznjedrimo ono što je najbolje u nama i to podijelimo sa drugim ljudima, u tome je bit Vaskrsa.