Vlada RS donijela je odluku o povećanju premije za mlijeko i uvođenje regresa za jesenju sjetvu i to za strna žita 150 KM i uljanu repicu 70 KM po hektaru.
Radivoje Bratić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, kaže da je cilj ovih mjera da se smanji ili eliminiše dio uticaja suše te podsticanje poboljšanja poljoprivredne proizvodnje.
`Podsticaj za mlijeko povećan je za 100 odsto i subvencija za mlijeko će iznositi 0,20 KM za drugo polugodište ove godine. Ne znamo hoćemo li moći isplaćivati toliko i iduće godine, voljeli bismo da bude tako i logično da ćemo se boriti da ostane taj iznos, ali u ovom momentu ne mogu da garantujem`, kaže Bratić. Objašnjava da sredstva za jesenju sjetvu prošle godine nisu postojala.
`Cilj ove mjere je da podstaknemo zasijavanje površina pod strnim žitima, prije svega pšenicoma, da bi smanjili uvoz ove strateške sirovine. Osim toga planiran je i niz drugih mjera, kada je u pitanju tzv. priplodni materijal, uticaj suše na voće i za sve ono što se zove doprinos proizvodnji. Bez obzira na sušu, došlo bi do povećanja nekih davanja, kroz rebalans budžeta, a drugo pitanje je da li u tom iznosu`.
NN: Koliko sredstava će dodatno biti izdvojeno za podsticaje u poljoprivredi?
BRATIĆ: Premijer je već istakao da je rebalansom budžeta planirano 12 miliona KM za poljoprivredu i time se u potpunosti ispunjava plan iz Strategije razvoja poljoprivrednog i ruralnog područja RS, gdje je planirano šest odsto iz domaćih prihoda. Neko može postaviti pitanje - bila je suša, zašto nije izdvojeno više novca? I Ministarstvo bi bilo srećno da umjesto 12 može 20 miliona, ali iznos od 12 miliona je realan, a koliko je realno toliko se i izdvaja. Mislim da su posljedice suše značajno manje nego što će biti dodatni podsticaji.
NN: Da li postoje konkretni podaci o posljedicama suše?
BRATIĆ: Očekujemo da opštine dostave konkretne podatke. Odmah ću reći da ni to nećemo prihvatiti u takvoj mjeri, jer će i to biti malo predimenzionisano. Uticaj suše na pšenicu uglavnom nije bio ili je vrlo beznačajan. Uticaj je dominantan kada je u pitanju kukuruz, voće i još neke kulture, na prijem za povrće uticaja suše nije bilo gdje je bilo vode, odnosno sistema za navodnjavanje.
NN: Do suše je interes poljoprivrednika za sisteme za navodnjavanje bio neznatan, da li se poslije suše interesovanje za izgradnju ovih sistema povećalo?
BRATIĆ: U planu za podsticaj za ovu godinu planirano je 3.150.000 KM i do prije mjesec dana bilo je vrlo malo interesovanje. U međuvremenu smo napravili iskorak kada je u pitanju vodoprivredno uređenje u Semberiji, gdje idemo u jedan vrlo značajan projekat. Očekujem veći interes sa područja Lijevče polja i Popovog polja. U području Hercegovine imamo projekat razvoja male komercijalne privrede i tamo se iz kredita Svjetske banke rade sistemi za navodnjavanje. U nekim područjima neće biti dovoljno sredstava, ali ovo je dobra prilika da sa dijelom sredstava iz podsticaja za navodnjavanje završimo. Onda ćemo moći reći ono što sam rekao na otvaranju jednog sistema za navodnjavanje: Vlada je uradila svoje, doveli smo vodu, nemojte se žaliti ni na Vladu ni na Boga, nego izvolite raditi. U toku je izrada studije i akcionog plana izgradnje sistema za navodnjavanje. Ovogodišnja suša nije ništa posebno, nalazimo se u podneblju u kojem se ciklički smjenjuju vlažna i sušna područja, samo je pitanje intenziteta. Niko ne garantuje da tako neće biti iduće godine. Akcioni plan biće upućen Vladi RS na razmatranje, a insistiraću i na tome da ga razmatra Narodna skupština RS, kako bi bila obezbijeđena sredstva za realizaciju. Izgradnja sistema za navodnjavanje je neophodna da bi nam poljoprivreda postala konkurentna i da bi obezbijedili dovoljnu proizvodnju.
NN: Donošenjem Strategije razvoja poljoprivrede smanjeni su podsticaji za poljoprivrednu proizvodnju, a povećani podsticaji za investicije u oblasti poljoprivrede. Dio sredstava predviđen je i za razvoj ruralnih područja. Poljoprivredni proizvođači sa već izgrađenim kapacitetima negativno su reagovali na ovakvu odluku. Mislite li da su u pravu?
BRATIĆ: Ako ste na nešto navikli jako se teško odreći toga, posebno ako se radi o privilegijama. Nisu smanjene subvencije, bile su smanjene za mlijeko samo dva mjeseca, ali smo to sada korigovali. Sa mjerama kontrole ove godine ćemo obezbijediti da se izdvoji između 69 i 14 miliona KM, a prošle godine je izdvojeno 12,5 miliona KM. Prelazeći na mjeru direktnog davanja subvencija poljoprivrednicima, a ne posrednicima, napravili smo izuzetnu uštedu za društvo, ali i veliki problem za ljude koji rade sa velikim obavezama. Kada su u pitanju podsticaji za proizvodnju duvana, pogledajte licemjerje države, ne ove, nego bilo koje druge. Svuda stoje obavještenja zabranjeno pušenje, opasnost od karcinoma, apeli da se ne puši, da se ta pošast eliminiše, s druge strane očekuje se podsticaj proizvodnje duvana. Dobro, neka fabrike duvana podstiču proizvodnju duvana koliko god hoće, ali zašto da to radi država. Prije svega, da li je to strateška stvar za državu. Proizvođači kažu bavimo se time. Dobro bavite se, ali država nema strateški interes za to, ima interes za pšenicu. Za prosječan prinos duvana dajemo oko 1.000 KM po hektaru, a za pšenicu smo izdvojili 250 KM po hektaru. Zar odnos treba da bude 4:1 u korist duvana? Ne može me niko ubijediti da je to dobro, moramo se okrenuti onome što je strateško.
NN: Koje su kulture strateške za RS, naročito s obzirom da se pripremamo za pridruživanje Evropskoj uniji?
BRATIĆ: Stalno pričamo da možemo proizvesti zdravu hranu, ali moramo dokazati da je ta hrana zdrava, odnosno trebamo biti opremljeni da dokažemo da zaista imamo zdravu hranu. Ne kažem da je nemamo i da je ne možemo proizvesti, ali nije dovoljno nešto reći, treba i dokazati jer kupca robe interesuju činjenice. U RS strateška je hrana. Strateški interes RS kada je poljoporivreda u pitanju mora da bude da proizvede dovoljno hrane da može da prehrani svoje stanovništvo i da nije zavisna od uvoza. To je najbolja ušteda, jer možemo to da uradimo. Forsiramo biodizel, bioenergiju, to bi bilo dobro da nemamo mogućnosti proizvodnje iz drugih obnovljivih izvora. Država koja ima iskorištenost hidropotencijala 29 - 30 odsto ne smije tako razmišljati. Ne smije forsirati korištenje poljoprivrednuh površina za te namjene. Kod zasijavanja poljoprivrednih kultura postoji plodored, ne možete svake godine uzastopno sijati jednu te istu kulturu. Bojim se da ćemo doći u situaciju da će nam kulture za proizvodnju biodizela uvijek budu druge u plodoredu, a pšenicu isključujemo. Mislim da to nije strateški, neko će reći da to tržište određuje, ali zašto onda da Ministarstvo podstiče zasijavanje poljoprivrednih površina za te namjene, u redu kada je u pitanju jestivo ulje. Hajdemo napraviti pet hidroelektrana, one će zamijeniti sve moguće elektrane na biomasu. Imamo jako dobre mogućnosti za uzgoj svih voćarskih kutura, već počinje uzgoj grožđa, prođite kroz Popovo polje, tolike pustare koje nisu iskorištene, a imamo vodu nadohvat ruke. Šta to govori? Govori da smo neozbiljni i neodgovorni. Strateška opredjeljenja RS treba da budu poljoprivreda i školstvo i tu moramo da napravimo izuzetne iskorake. Ne možemo u proizvodnji pšenice biti konkurentni okruženju, ali moramo forsirati da bar dijelom smanjimo deficit.
NN: Rekli ste da suša nije imala uticaj na pšenicu ili je imala jako mali uticaj. Zašto onda već govorimo o nedostatku pšenice?
BRATIĆ: Zbog suše, očekuju se manji prinosi drugih kultura, naročito kukuruza, zbog toga ljudi drže pšenicu pa će hraniti stoku sa pšenicom, odnosno mekinjama, da ne kupuju kukuruz i na taj način će napraviti supstituciju za druge prinose. To je u pitanju, nije ništa drugo.
NN: Kakve su reakcije na izdvajanje sredstava za razvoj ruralnih područja?
BRATIĆ: Ove godine smo prvi put uveli podsticaj za razvoj ruralnih područja, neki su napravili od toga dramu, ali to je samo devet odsto ukupnog budžeta. Bez naprednog sela ne može biti naprednog grada. Prošlo je doba industrijalizacije kakvu smo zapamtili, moramo se okrenuti onome što je naš resurs, a to su poljoprivredno zemljište, šume i vode. Ozbiljnim odnosom prema tome to postaje vrlo značajno. Uzmite da od centra Banjaluke do Manjače ima 20 minuta vožnje, zar nije tužno da tu žive ljudi i da treba uraditi kilometar cjevovoda da bi imali vodu za sebe i stoku. Minimum koji društvo može i treba da učini jeste da uradi taj kilometar cjevovoda da imaju vodu. Na tom području postoji 2.500 ovaca i ako završimo cjevovod, s ekstenzivnog možemo preći na intenzivnije korišćenje i uzgoj ovaca. Okrenimo se onom šta imamo. Moramo izbaciti stereotip poljoprivrednog proizvođača, jer savremena poljoprivredna proizvodnja traži obrazovanog poljoprivrednika i sada su u poljoprivredi mnogi ljudi obrazovani i mnogi na selu žive mnogo bolje od ljudi u gradu koji čekaju da vide šta će biti sa preduzećima u kojima su radili.
NN: Hoće li poljoprivrednici moći konkurisati sa svojim projektima za sredstva od prodaje `Telekoma Srpske`?
BRATIĆ: Moći će konkurisati, ali radi se o isključivo komercijalnim projektima. Svako nešto da planira mora da uradi projekat, studiju izvodljivosti u kojoj treba da bude evidetno da taj projekat ekonomsko-finasijski efikasan.
NN: Da li u oblasti poljoprivrede postoji adekvatna zakonska regulativa i da li tu ima još posla?
BRATIĆ: Zakon nije nikakav problem. Kada uradite zakon treba uraditi i podzakonske akte, ali svaki zakon je dobar, samo je njegova realizacija pitanje. Problem je što nemamo sistem u sektoru poljoprivrede, ne postoji baza podataka, a da ne govorimo informacioni sistem. Uzmite da u dva dana dobija četiri različita podatka o nečemu. Sistem se mora uspostaviti jer bez toga nema dobrog planiranja, nema budućnosti. Tu je i priča o registraciji gazdinstava, koja teče usporeno ne zato što Ministarstvo nije spremno, već je problem u harmonizaciji standarda sa standardima okruženja i EU. Preko 50 odsto sredstava iz pretpristupnih fondova ićiće za razvoj poljoprivrede. Sredstva dolaze samo kroz jednu tačku, ako ne bude harmonizovan sistem plaćanja, nećemo moći dobit ta sredstva.
NN: Proteklih dana aktuelna je bila odluka po kojoj će poljoprivrednici ubuduće morati sami plaćati vakcinaciju i obilježavanje stoke. Koji su razlozi za takvu odluku Ministarstva?
BRATIĆ: U ovom trenutku, pošto smo na kraju odobrenog budžeta, lijekove plaća Ministarstvo, a usluge plaćaju poljoprivrednici. Ukoliko rebalansom bude sredstava, a biće samo ne znamo u kolikom iznosu, ta će sredstva biti vraćena. Neću da budem neozbiljan, da formiramo obavezu, jer ko će to nadoknaditi. Prošle godine imali smo dug 7,5 miliona KM, tako da smo ove godine imali budžet ne 60 miliona nego 52,5 miliona KM. Ima tu i drugih stvari, oko kancelarija za unos podataka i oko registracije i obilježavanja životinja. Kancelarija za unos podataka nezakonito se radi već nekoliko godina i kada je došla inspekcija rada to ustanovila, onda su došli ministru i pitali šta da rade. U svakom slučaju bolje je da idemo sa mjerom opreza nego sa zaduživanjem. Nadam se da ćemo rebalanskom budžeta dio sredstava izdvojiti za veterinarstvo kao bi učešće proizvođača doveli na najmanju moguću mjeru.