Braću Bedrija i Sejdija Totaja, nedavno je privela sarajevska policija, jer su prema navodima policije, u svojoj pekari "Grbavica", pretukli radnicu Amiru K.
U policiji su rekli da će protiv njih biti podnesena krivična prijava zbog nasilničkog ponašanja.
Sejdi Totaj tvrdi da oni nisu tukli radnicu, ističući da je ona tog dana iz pazara uzela 120 KM.
"Mi je nismo dirali i nije bilo udaraca. Rekli smo joj da preda novac, da ćemo zvati policiju, na šta ona nije pristala. Nakon toga je došao njen otac, koji ju je dva-tri puta šakama udario po licu", priča Totaj.
Radnici je ljekarska pomoć ukazana u sarajevskom Kliničkom centru, gdje je konstatovano da je zadobila lakše tjelesne povrede glave i desnog ručnog zgloba.
Sejdi kaže da je Amira u pekari radila tri do četiri mjeseca, te da je, nakon što su otkrili da krade, ne mogu zadržati na radnom mjestu.
"Bog zna koliko je uzela. Ona više ne radi kod nas, uhvatli smo je na djelu u krađi i kako da joj ne damo otkaz", naglašava Sejdi Totaj i dalje poričući da su on i njegov brat fizički napali Amiru K.
Dvije strane ove priče, gdje radnica tvrdi da je pretučena od strane poslodavaca, a poslodavci da je oni nisu tukli, govore o tome da kada radnik bude pretučen na radnom mjestu od bilo koga, to je teško dokazati.
Optužba za mobing nedavno se dogodila i u Banjaluci, kada je radnica Fabrike obuće "Bema" iz tog grada podnijela prijavu policiji da ju je rukovodstvo firme fizički zlostavljalo.
Marinko Umićević, direktor "Beme", kategorički je demantovao da je on ili bilo ko iz rukovodstva fizički zlostavljao radnice, te da se radi o "nečijoj želji za samoreklamiranjem".
"Ponekad malo zagalamim, ali ne znam da li se može reći da je to psihičko maltretiranje", zapitao se Umićević.
Gospa Arsenić, portparol Centra javne bezbjednosti Banjaluka, potvrdila je da je nedavno policija obavila uviđaj u "Bemi" na osnovu prijave radnice za fizičko zlostavljanje i dodala da je istraga u toku.
U centrima javne bezbijednosti inače ne bilježe veliki broj prijava zbog zlostavljanja na radnom mjestu.
Srećko Bošnjak, portparol MUP-u Hercegovačko-neretvanskog kantona, rekao je da je u prošloj godini MUP-u tog kantona prijavljen jedan slučaj mobinga.
"Zubar je podnio prijavu da ga je psihički maltretirao njegov nadređeni, a slučaj je dalje predat Inspekciji rada", kazao je Bošnjak.
Damir Čutura, portparol MUP-a Zapadnohercegovačkog kantona, kaže da u prošloj godini nije bilo prijava MUP-u tog kantona od strane radnika za zlostavljanje od strane poslodavca.
Da radnici nisu prijavljivali u ovoj godini psihičko i fizičko zlostavljanje, potvrđeno je i u CJB Doboj, kao i u MUP-u Kantona Sarajevo.
Sa druge strane, u sindikatima i organizacijama za zaštitu ljudksih prava navode da znatan dio slučajeva mobinga radnici prećute.
Prijavljena 32 slučaja
Teška ekonomska situacija je natjerala mnoge radnike da rade sve i svašta za malo novca i da pritom trpe mobing, odnosno psihičko nasilje od strane poslodavca.
Umjesto da trpe šikaniranje, žrtve bi, prema mišljenju stručnjaka, trebale potražiti pravnu i psihološku pomoć, međutim, kako navode u Helsinškom komitetu za ljudska prava u BiH, iako je mobing na domaćim prostorima i te kako prisutan, strah od gubitka posla sprečava ih da se obrate za pomoć.
Mobing, odnosno zlonamjerni pokušaj da se neko otkloni iz radne cjeline kritikama i izolovanjem, obično traje određeni vremenski period, te uključuje i fizičko i psihičko nasilje.
Božana Kordić, pravnik u Helsinškom komitetu za ljudska prava u BiH, ističe da su tokom 2008. i 2009. godine, u Helsinškom komitetu zaprimljena 32 predmeta, gdje su stranke zbog mobinga pred nadležnim sudom pokrenule postupak za naknadu štete u skladu sa zakonom.
"Posebno su žene suočene s velikim rizikom od mobinga. U sporovima pred sudom u BiH se veoma rijetko, direktno primjenjuje Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kao i Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena", ističe Kordićeva.
Dodaje da strah od gubitka posla sprečava radnike da se obrate za pomoć i da javno progovore o maltretiranjima koja doživljavaju na radnom mjestu. Veoma teško se, kako ističe, radnici odlučuju da pred sudom, kao svjedoci iznose činjenice o zlostavljanju njihovih radnih kolega, koji su pokrenuli postupak na sudu.
"Uočila sam da tokom saslušanja svjedoka, na okolnost postojanja mobinga pred sudom, predložene radne kolege nerado pristaju da svjedoče. U slučaju da pristanu i odazovu se pozivu, njihovi odgovori na postavljena pitanja su neodređeni, često daju iskaz da se ne sjećaju, da ne znaju i slično", navodi Kordićeva.
Dodaje da su sudski postupci dugotrajni i iscrpljujući, te da imaju saznanja da je samo jedan sudski postupak vođen zbog mobinga okončan u korist radnika.
"Prema našim saznanjima, samo je jedan sudski postupak okončan u korist tužiteljice koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu, po tužbi tužiteljice S.Z. iz Sarajeva protiv tuženog Arhiva FBiH, za naknadu štete kao posljedice mobinga, koji je nad tužiteljicom vršen od strane direktora", navodi Kordićeva.
Opštepoznata je činjenjenica da je neefikasno radno zakonodavstvo, te da, kako navodi Kordićeva, a što potvrđuju i mnogi primjeri, zakon često ostaje mrtvo slovo na papiru.
"Ako ovome dodamo postojeću ekonomsku krizu i veliku nezaposlenost, poslodavci nemaju potrebe za mobingom kako bi se riješili 'nepodobnih' radnika, jer je puno jednostavnije i jeftinije dati otkaz", smatra Kordićeva.
Da se o mobingu još malo govori, potvrđuje i Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata RS, koja smatra da radnici nerijetko nisu ni svjesni šta je mobing.
Psovke i uvrede
"Neki oblici ponašanja na radnom mjestu su postali opšteprihvatljivi i kao normalni, što znači da nismo svjesni šta u stvari jeste mobing. Znači, postalo je normalno da vam neko na poslu u nekim preduzećima kaže - ti si budala, - ne znaš to da radiš, - dao sam ti posao, uradi to, a ako ne uradiš, ja ću da učinim... To je pogotovo izraženo kada je u pitanju ženska radna snaga, znači, da radnicu neko 'potapše' po nekim dijelovima tijela", objašnjava Mišićeva.
Dodaje da se dešava da poslodavac, i kada zna da to radnik ne može završiti, pretrpava ga poslom, a onda ga kažnjava.
"U ovoj krizi za radno mjesto radnici mnogo trpe samo da bi zadržali kakva-takva primanja, odnosno mogućnost da rade, tako da se o mobingu ne govori mnogo. Važno je suzbijati tu pojavu jer posljedice mogu biti izuzetno teške, pa čak i dovesti do ozbiljnih psihosomatskih pojava. Zato toj oblasti treba posvetiti punu pažnju", mišljenja je Mišićeva.
Naglašava da je radnicima veoma teško dokazati mobing.
"Neki oblici ponašanja su postali stereotipni, na njih smo navikli i smatramo ih normalnim. Takođe, radnici rijetko govore o onome što trpe na radnim mjestima zato što se boje da će ostati bez posla. Još je nedovoljno povjerenje u institucije koje bi trebalo da zaštite radnike", priča Mišićeva i dodaje:
"Imamo slučajeva da radnici dođu u Sindikat i ispričaju šta trpe na radnom mjestu, ali nas mole ne spomenemo njihovo ime i preduzeće! Kako onda da im pomognemo? Samo hrabri pojedinci se odluče da o ovom problemu govore javno."
Mišićeva priča da je bilo raznih primjera mobinga s kojim je upoznat Savez sindikata RS.
"Ono o čemu smo javno govorili bilo je u obućarskoj fabrici u Ugljeviku, gdje su radnici u kuhinji gdje jedu morali da trpe psa koji je takođe jeo sa njima iz tanjira koji se nalazi na istom mjestu gdje i njihov. Takođe, morali su da trpe fizičko zlostavljanje lica kojeg je poslodavac ovlastio da radi, da ih gađa dijelovima kalupa, psuje im majku, govori da su budale. Imamo žalbe žena u pojedinim preduzećima gdje su doživljavale različite vrste mobinga u smislu seksualnog uznemiravanja, kao što su štipkanje, dodirivanje, pozivanje na neke poslove u kasnim satima...", navodi Mišićeva dodajući da malo takvih slučajeva dođe do suda.
Zdravko Ostojić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, ipak navodi da se Uniji udruženja poslodavaca do sada niko nije žalio na prisustvo mobinga u firmama.
"Ne isključujemo mogućnost da u našoj zemlji postoji mobing, kao i u svim drugim zemljama, međutim, nemamo saznanja da je neko maltretirao radnike, a ukoliko bi nam se neko žalio na to, naravno da bismo stavili taj problem na dnevni red, te osudili takvo ponašanje", naveo je Ostojić.
Na pitanje da li je Marinko Umićević, direktor "Beme", član Unije poslodavaca, te da li je Unija upoznata sa slučajem zlostavljanja u toj firmi, Ostojić je odgovorio negativno.
"Nije dozvoljeno uznemiravanje": U Republičkoj upravi za inspekcijske poslove kažu da Zakon o radu propisuje da nije dozvoljeno uznemiravanje i seksualno uznemiravanje, nasilje po osnovu polova, kao i sistematsko zlostavljanje radnika od poslodavaca i drugih zaposlenih.
"Mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedno ili više lica sistematski, u dužem vremenskom periodu, psihički zlostavlja ili ponižava drugo lice s ciljem ugrožavanja njegovog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta", rekao je Čedo Risović, republički inspektor rada i zaštite na radu.
Dodaje da je u prvih pet mjeseci ove godine Inspekciji rada i zaštite na radu sa zahtjevom za zaštitu obratilo se 69 radnika, koji su prijavljivali jedan od oblika uznemiravanja odnosno mobinga.
"Inspektori rada i zaštite na radu izvršili su vanredan inspekcijski nadzor, i u slučajevima u kojima su utvrdili da je bilo povreda prava radnika od strane poslodavca i konstatovali nepravilnosti, naložili su otklonjanje istih. Inspektori su donijeli četiri rješenja o otklanjanju nepravilnosti i poslodavci su postupili u dva slučaja po rješenju inspektora, a dva predmeta su još u postupku", rekao je Risović.
U Republičkoj upravi za inspekcijske poslove kažu da zaštitu svojih prava radnik može tražiti i sudskim putem.
"U slučaju spora teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno mobinga, je na poslodavcu. Ukoliko sud utvrdi da je tužba osnovana, naložiće poslodavcu da uspostavi i obezbijedi ostvarivanje prava koja su mu uskraćena ili da plati odgovarajuću novčanu naknadu", kažu u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.
Frustriraju sve oko sebe
U psihološkoj literaturi, moberi se opisuju kao osobe koje nikome ne vjeruju, a posebno ne saradnicima. Ne pristupaju im prijateljski i ne pomažu im, nisu produktivne i imaju negativan stav prema svom životu.
Kako objašnjava psiholog Aleksandra Arsenijević-Puhalo, moberi vjeruju da su drugi talentovaniji, inteligentniji i uspješniji, što je uglavnom i istina, te su zbog toga žrtve zavisti i bolesne ljubomore.
"Često su dvolični, jako ljubazni u direktnoj komunikaciji, dok sa druge strane čine zlo. Oni uglavnom frustriraju i zastrašuju sve oko sebe arogancijom i igrama moći. Ponašaju se kao da su centar sveta. Deluju destruktivno, neprijateljski, na štetu drugih. Znaju prava drugih, ali žele kontrolisati situaciju, pa zato manipulišu", objašnjava Arsenijević-Puhalo.
Dodaje da su to manje sposobne, ali moćnije osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje.
Mobing ili psihičko nasilje u poslovnom životu, kako objašnjava, odnosi se na neprijateljsku i neetičku komunikaciju koja je usmjerena na sistematičan način od strane jednog ili više pojedinaca, uglavnom prema pojedincu, koji je zbog mobinga stavljen u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti da se odbrani.
"Nasilno ponašanje mobera, odnosno osobe koja maltretira, se odvija s visokom učestalošću i u dužem razdoblju, odnosno najmanje šest meseci, uz svesnu nameru da se povredi druga osoba", objašnjava Arsenijević-Puhalo.
Ističe da mobing direktno utiče na osjećanje samopoštovanja osobe, koja se zlostavlja na radnom mjestu. Neke od aktivnosti kojima se moberi služe su napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja, napadi na mogućnost održavanja socijalnih odnosa, te napadi na reputaciju žrtve, odnosno izmišljanje priča o osobi i njenom ličnom životu, te se upućuju negativni komentari lične prirode, ogovaranje i ismijavanje.
"Mober takođe pristupa i napadima na kvalitet profesionalne situacije, kao i napadima na zdravlje. Sve ovo u jednom trenutku kod žrtve mobinga izaziva osećaj manje vrednosti i postavlja je u situaciju da se zapita da li je sama izazvala takav neprijateljski stav mobera. Dakle, dovodi je u poziciju da se samookrivljuje, što vodi jačem narušavanju samopouzdanja i verovanju da ne vredi kao ljudsko biće", objašnjava Arsenijević-Puhalo.
U Evropi čak postoje klinike specijalizovane za liječenje žrtava neljudskog ponašanja šefova kojima nije cilj produktivnost preduzeća, već svakovrsno potčinjavanje podređenih ljudi. Postojanje specijalizovanih klinika dokazuje koliko je mobing ozbiljan i rasprostranjen problem, o kojem kod nas radnici strahuju da progovore.
Zakonska regulativa
Kada je u pitanju zakonska regulativa, koja propisuje kažnjavanje zlostavljanja radnika od strane poslodavca, Zakon o radu Republike Srpske, u članovima od 107 do 112 definiše posrednu i neposrednu diskriminaciju, te sadrži odredbu o zabrani uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja, nasilja po osnovu pola i sistematsko zlostavljanje radnika od poslodavca i drugih zaposlenih, odnosno mobing.
Ovakve odredbe nisu sadržane u Zakonu o radu FBiH i Zakonu o radu Brčko distrikta, navode u Helsinškom komitetu za ljudksa prava BiH.
Iako se Zakon o radu RS odnosi isto, kako na privatna, tako i na državna preduzeća, većina poslodavaca su privatnici i mnogi primjeri potvrđuju da se neki od njih u svojim firmama ponašaju kako žele.
Prema nekim istraživanjima rađenim u Švedskoj, od 10 do 20 odsto suicida ima direktan ili indirektan uzrok u problemima na poslu, dok se u jednom istraživanju u Italiji u 69 odsto suicida anamnestički nalazi zlostavljanje na poslu.
"Bilo bi korisno i interesantno da imamo empirijske pokazatelje za naše podneblje i da se možemo uporediti s podacima u razvijenijim evropskim zemljama", smatra psiholog Aleksandra Arsenijević-Puhalo.