Mirsada Lingo Nekad su radnici 1. maj, Praznik rada, obilježavali feštama na izletištima u BiH, a danas počistimo dvorište, pozovemo nekog od prijatelja i sjednemo uz kafu, sok ili neki ručak, ako se sakupi šta novca, kaže Idajet Prašović iz Sarajeva, nekadašnji radnik firme "Orao".
Priča kako je Vazduhoplovni zavod "Orao" Rajlovac nekad bio gigant.
"Eh, kako je to nekad bilo lijepo i kako se fino živjelo. Plate velike, firma dobra, a prvomajski praznici prava fešta. Danas ništa. Evo, kosim i čistim zajedničko dvorište ovdje u naselju Briješće, gdje živim sa ženom, dva sina, snahom i unukom. Svi smo u ovome stanu. Borim se, radim šta stignem, samo da ne bih nekome zakucao na vrata da zatražim hljeba", dodaje Prašović.
U "Orlu" je počeo raditi 1975. godine. Iako po zanimanju autolakirer, u toj firmi je radio u kontroli dijelova za vojne avione tipa orao i mig.
"Zbog nesretnog rata mnoge velike firme su propale. Mi, radnici 'Orla' ostali smo na ulici, iznevjereni od svog rukovodstva. Nas više od 60 organizovalo je sindikat i počelo tražiti svoja prava. Sad se nadamo uvezivanju staža i da konačno odem u zasluženu penziju", objašnjava Prašović.
Ističe da je 16 i po godina fiktivno zaposlen, staž mu teče, a niko ga ne uplaćuje. Vlada FBiH je dala obećanje, a to je objavljeno i u "Službenom listu", da će izdvojiti 447.000 KM da bi se za radnike "Orla" uvezao staž.
"Radim sve i svašta kako bih prehranio porodicu, a i sinovi su počeli nešto raditi. Jedan se oženio, ima dijete, a ni žena mu ne radi, iako je poljoprivredni inženjer. Moja sadašnja supruga je isto na birou", kaže Prašović.
Dok plačući podsjeća da mu je u prošlom ratu poginula prva supruga, sjedimo u dvorištu za koje Prašović kaže da je zajedničko sa još tri porodice koje žive u istoj zgradi u kojoj su nekad, prije rata, živjeli oficiri JNA.
Njegova sadašnja supruga Mira kaže da je od 1980. godine radila u robnoj kući u Doboju kao trgovac.
"Firma je propala i eto sad sam i ja na birou od 1998. godine. Sudbina me iz Vojvodine dovela u Bosnu, u Doboj, i onda eto u Sarajevo", priča nam Mira i dodaje da je oboljela od bolesti kičme i zglobova, te da su je sa biroa samo jednom pozvali, jer su joj našli posao u Mladinskoj knjizi.
"Nisam mogla prihvatiti posao da idem od vrata do vrata ovako bolesna da prodajem knjige i više me nikad nisu ni pozvali", objašnjava Mira.
Idajet i Mira kažu da nekako preživljavaju. Idajet nekome ofarba kola, pa tako zaradi, a ona sije komad bašte u susjedstvu i na taj način pokušava uštedjeti.
Uglas poručuju kako radnici u BiH danas nemaju razloga slaviti 1. maj - Praznik rada, jer većina ih je obespravljena.
"Jedino što pošten čovjek u ovoj zemlji želi je da živi od svog rada, a to će moći kad im ova država obezbijedi radna mjesta", kažu na kraju Pašovići.