BANJALUKA - O karcinomu pluća je potrebno stalno govoriti, bolest se ne treba skrivati, a neophodno je redovno ići na sistematske preglede kako bi se rak otkrio u ranoj fazi.
Istakla je ovo za "Nezavisne" Seka Dželić, predstavnica Udruženja "Diši za život", povodom novembra, mjeseca u kojem se podiže svijest o karcinomu pluća. Ona kaže da je bitno pričati o ovoj bolesti jer to pruža ljudima šansu i vjeru da se i oni mogu izboriti s ovom bolešću.
Iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske navode da je na osnovu podataka registra malignih bolesti u RS karcinom pluća jedan od vodećih karcinoma kod muškog pola, pri čemu najčešće obolijevaju muškarci stariji od 65 godina.
"Stopa incidence od karcinoma pluća je 37/100.000 muškaraca, a godišnje se registruje 460 novootkrivenih slučajeva karcinoma, značajno više kod muškog pola. Stopa incidence karcinoma pluća kod žena je 10/100.000 žena, a godišnje se registruje 150 novootkrivenih slučajeva ovog karcinoma kod ženskog pola", kazali su iz Instituta te dodaju da najčešće od karcinoma pomenute lokalizacije obolijevaju žene starije od 60 godina.
"Od njega godišnje umre 459 muškaraca i 139 žena. Značajno je istaći da je jedan od vodećih faktora rizika za nastanak karcinoma pluća izloženost duvanskom dimu, te se preventivnim mjerama redukcije ovog faktora rizika može smanjiti učestalost obolijevanja i umiranja ne samo od karcinoma pluća, već i ostalih malignih bolesti", dodaju iz Instituta.
Dželićeva priča da, ako se govori o ovoj bolesti, i drugi oboljeli shvataju da ne treba da kriju ovu bolest.
"Recimo, dođete u problem dok komunicirate s drugim ljudima, pa stalno imate u podsvijesti: 'A je li čuo? Možda me zbog toga to pita', i onda u vama raste nelagoda, ne znate šta ćete i gdje ćete, a trebate svu energiju da se liječite", ističe Dželićeva.
Kako kaže, ona je primala ciljanu terapiju, ali je stalno pričala da je imala teških pet godina, poput dermatoloških promjena i sl., ali je to nije sprečavalo da izađe vani.
"Nisam se zatvarala u kuću, niti sam se krila, jer bolest ne treba kriti. Zato je važno da i drugi pacijenti to znaju. Ja sam godinama imala alergijski laringitis i time mi je bolest bila prikrivena jer sam kašljala, ali sam govorila: 'Nije to ništa, imam laringitis'. Dvije godine sam ubjeđivala porodičnu doktoricu da meni nije ništa, ali mi je ona govorila da sam promijenila boju. No, sasvim slučajno mi se pokrenuo kamen u bubregu za koji nisam ni znala, nakon čega sam završila u UKC-u, gdje su mi otkrili karcinom pluća. Ubrzo sam i operisana, a već pete sedmice sam počela primati zaštitnu hemioterapiju, a pet mjeseci nakon toga i ciljanu terapiju", priča ona.
Kako kaže, postoje ljudi koji izbjegavaju sistematske preglede, zanemaruju ih, ali se, ističe, tada otkriju mnoge stvari pa, između ostalog, i karcinomi.
"Upravo zbog toga ljudi treba da idu na vrijeme na pregled. Recimo, kad bi se za kritične kategorije, kao što su dugogodišnji pušači, muškarci u određenim godinama, radio rani skrining na rak pluća, to bi bilo izvrsno, jer bi se rak otkrivao u ranoj fazi, poput adenokarcinoma, koji je izuzetno smrtonosan. I ja sam od njega bolovala, ali on se obično otkriva u zadnjoj fazi", dodaje ona.
Pojašnjava da se bolest prosto desi te ističe da zato "moramo razmišljati kako da svoj organizam testiramo, kontrolišemo, te uskladimo životne navike i dobijemo mogućnost da budemo u dobroj fizičkoj kondiciji i obavimo preglede".
"Kad sam počela primati ciljanu terapiju bila je lista čekanja, ali se sad ta ciljana terapija, koja je sa tom promjenom DNK, dobija odmah. I to je bitna razlika u odnosu na prije desetak godina. FZO je u skladu s potrebama prilagođavao i nabavke. Imamo i drugih problema o kojima govorimo, jer su to skupe terapije. Recimo, mi u Banjaluci smo povlašteni jer nam je lako dostupno, ali, recimo, neko iz Bratunca treba da dođe u Banjaluku, ali i da ima pratnju, jer ne može sam putovati i sl.", dodaje ona.
Udruženje radi na tome da se donese Nacionalni program skrininga za rak pluća, kako bi se ova bolest otkrila u ranoj fazi.