Rakija, neizostavan alkoholni napitak na mnogim domaćim slavljima, odnedavno je dobila čak i notu romantičnosti. Da je ljubav najbolji začin za sve, pa čak i za ljutu čašicu, smatra Saša Tošić iz sela Baraći kod Mrkonjić Grada, koji je ove jeseni ispekao "rakiju ljubavi".
Iako bi mnogi pomislili da "rakija ljubavi" ima posebno dejstvo, Tošić kaže da nije u pitanju tajanstveni recept, nego da je okus rakije koju je napravio kupažom carevčanke, podgorke i gljiva tartufa, izuzetno prijatan, ne samo za muškarce, nego i za žene, koje obično nisu ljubitelji jakog alkohola.
"Rakija nije jaka, prijatnog je okusa, tako da će odgovarati i muškarcima i ženama, zato sam je i nazvao 'rakijom ljubavi'. Prošlog mjeseca je bila degustacija rakije na izložbi gljiva u Šipovu, gdje sam, kao učesnik, dobio zahvalnicu", priča Tošić.
Za "rakiju ljubavi", koja bi se, kako kaže, uskoro mogla naći u prodaji na domaćem tržištu, Tošić je već dizajnirao etiketu na flaši.
"Imam namjeru da se registrujem kao proizvođač rakije zanatskog tipa, ovih dana očekujem komisiju da izvrši kontrolu moje rakije i kada dobijem odobrenje, planiram da se pojavim na tržištu sa rakijom", navodi on.
Iako je uobičajeno da dobru rakiju peku stariji ljudi, koji ne odolijavaju lako ovom žestokom napitku, za Tošića ta pravila ne važe. Za sebe kaže da ne pije, već samo degustira, a kao dvadesetsedmogodišnjak, već pet godina sam peče rakiju.
Osvajanje medalja na sajmovima
Ove godine je osvojio dvije nagrade na sajmovima i festivalima rakije i to zlatnu i srebrnu medalju.
"Na 2. festivalu domaće rakije zanatskog tipa u Mrkonjić Gradu, ove godine sam osvojio zlatnu medalju. Nakon toga su mi predložili da učestvujem na novosadskom sajmu rakije, pa čak i da idem u Sloveniju na sajam", priča Tošić.
Od četrdeset uzoraka rakije, na festivalu rakije u Mrkonjić Gradu, Tošićeva carevčanka je bila najbolja.
"Odmah sam znao da je moja rakija najbolja, samo sam čekao odluku degustatora, da i oni to potvrde. Stajao sam na jednom ćošku, dijelio svima rakiju i svi degustatori su pravili krug sa drugim učesnicima i dolazili ponovo kod mene da popiju, govoreći 'najbolja ti je rakija'", priča Tošić.
Za odlazak na novosadski sajam rakije, gdje je bio najmlađi učesnik, Tošić je dobio sredstva od opštine. Među 93 učesnika, sa 149 uzoraka rakije, za svoju rakiju carevčanku Tošić je dobio srebrnu medalju.
"Dobivši srebrnu medalju ušao sam u istoriju novosadskog sajma, kao proizvođač rakije iz Baraća i to mi je najdraže", kaže.
Ako je suditi po priznanjima, koja je do sada dobijao, sigurno je da mnogi neće odoljeti "veselju" i uz ovu, novu vrstu tradicionalnog pića, nazvanu "rakijom ljubavi".
Priprema i rakiju s tartufima
Ovaj mladić iz Baraća ove godine je, pored dvije vrste rakije koje inače peče, pripremio i manje količine rakije s tartufima.
"To je tartuf potopljen sa rakijom, najcjenjenija i najskuplja rakija, koja se i ne može naći u prodaji na našim prostorima. Tartufi uspijevaju na prostranstvima na kojima ima divljih svinja i jako ih je teško naći, rijetke su gljive, zbog toga je i ovo piće veoma skupo", priča Tošić.
U svom voćnjaku ima oko stotinu stabala šljive, a kako kaže, Tošići su oduvijek bili poznati po dobroj rakiji, te je on samo nastavio peći rakiju po receptima oca i djeda.
"Za dobru rakiju treba uzimati samo zrele i slatke šljive, ne smije se stavljali plijesan, a ako šljive nisu čiste, treba ih obavezno oprati. Lišće se mora odstraniti, znači higijena je na prvom mjestu. U procesu proizvodnje rakije obavezno koristim bijeli mantil i higijenske rukavice. Čak i u mnogim knjigama se navodi da rakiju treba dobro prepjecati, a ja sam se samo pridržavao starih običaja", objašnjava Tošić.
Dvorište ispred kuće, gdje će postaviti dva stuba obložena trskom, fotografisaće za etiketu na flaši rakije carevčanke.
Želi da "digne na noge" selo
Životu na selu i tradicionalnoj proizvodnji, Tošić je oduvijek bio privržen, te, iako je apsolvent na Višoj poslovnoj školi u Novom Sadu, gdje studira na odsjeku za ugostiteljstvo, turizam i menadžment, po završetku studija, planira da nastavi živjeti u Baraćima.
"Iako sam živio u gradu, uvijek sam volio odlaziti na selo. Moji su napravili ovu vikendicu da mogu da dođu na selo kada budu u penziji, pošto smo živjeli u Jajcu. Sticajem okolnosti, zbog rata smo se morali preseliti ovdje. Tada sam se zainteresovao za proizvodnju rakije, po starim tradicionalnim običajima i počeo se baviti tim poslom", ističe Tošić dodajući da bi se i mnogi drugi mladi ljudi vratili na selo, samo da imaju uslove za život.
Namjera mu je, kaže, da se uskoro, pod nazivom "ETNO", registruje kao proizvođač rakije i posrednik za prodaju rakije na domaćem tržištu, jer bi se, smatra, iz sela Baraći rakija mogla prodavati u velikim količinama.
"Nije mi cilj da na noge dignem samo moje selo, nego sve tradicionalne domaćine. Ovaj kraj ima velike voćnjake i dobru rakiju, zato namjeravam da budem posrednik drugim proizvođačima rakije iz Baraća. Hoću da domaći proizvođači za svoju kvalitetnu rakiju ne dobijaju samo 10 KM po litru, nego onoliko koliko ona vrijedi i da budu prepoznatljivi po svom proizvodu", navodi Tošić.
Ukoliko uspije da obavi registraciju, ima namjeru da domaće proizvođače edukuje, tako što će dovoditi stručnjake da održavaju seminare ovdje.
Suši šipak i druge plodove prirode
Tošić smatra da bi trebalo raditi i na zaštiti šljive savke, zvane požegača, koja na domaćim terenima dobro uspijeva, ne šprica se i baš zato je odličnog kvaliteta.
Ako se registruje kao proizvođač i posrednik za prodaju rakije, namjerava da se učlani u najbrojnije srbijansko udruženje proizvođača rakije "Srpska šljivovica".
Osim što peče rakiju, Tošić se bavi i tradicionalnom proizvodnjom sušenog voća. Jednu prostoriju prilagodio je za potrebe sušnice, gdje suši voće, gljive, koprive i druge prirodne plodove.
"Za prirodno sušenje plodova napravio sam drvenu sušnicu. Mislim da su naši krajevi najbogatiji šipkom, koji kod nas raste i na nekim gromilama, pa čak i na kamenu. Smrekove bobe su jako zdrave za mnogo šta, a pored njih, sušim koprivu i gljive, koje prodajem i koristim kao dodatak jelima, jer ne jedem svinjsko meso, već uglavnom povrće", priča Tošić.
On inače nije samo osvajao medalje na festivalima rakije, nego i na sportskim takmičenjima na kojima je prije nekoliko godina učestvovao, najprije trenirajući kik-boks, a zatim i rukomet.
"Kada sam s porodicom izbjegao iz Jajca, jedno vrijeme sam živio u Banatskom Novom Selu i Pančevu i tada sam počeo trenirati kik-boks. Poslije toga smo se preselili u Brčko, gdje sam učestvovao na brojnim takmičenjima. Osvojio sam nekoliko medalja na tim takmičenjima, a nakon toga sam počeo trenirati rukomet. U juniorskoj rukometnoj ekipi 2000. godine sam osvojio zlatnu medalju", priča Tošić dodajući da je pravi lovac na medalje.