Briljantne boje koje se probijaju kroz ruševine katedrale Sent Trinite dio su murala koji su predstavljali sam vrhunac umjetničke eksplozije na Haitiju koja se desila prije nekih 60 godina.
Za vlasnika galerije Tonija Monina gubitak vrijednih i nezamjenljivih freski, koje je napravila prva generacija haićanskih slikara, predstavlja najjači simbol kulturnog uništenja nastalog u zemljotresu 12. januara ove godine.
"Nakon Drugog svjetskog rata, došlo je do prave eksplozije umjetnosti na Hatiju kao na malo kojem drugom mjestu na svijetu. Ovo je zemlja slikara i umjetnika i to je fenomen koji se može naći samo ovdje na Haitiju", objasnio je Monin, koji inače dolazi iz Teksasa.
Dok u glavnom gradu ostrva Port-o-Prensu veliki broj ljudi pokušava da se izvuče iz neopisovog horora koji ih je pogodio početkom ove godine, mrak razbijaju slike živopisnih boja rasute na ulicama.
Naime, kultura je veoma važna stvar na Haitiju. Ukoliko se pravilno promoviše, kulturno nasljeđe može biti dobra osnova koja će pomoći stanovnicima, kojih ima oko deset miliona, da ponovo stanu na svoje noge.
Krećući se među ruševinama katedrale Sent Trinite lako se mogu vidjeti vrijedna umjetnička djela.
Monin objašnjava čitavu istoriju, uključujući dolazak Amerikanaca, Devita Pitersa i Seldona Rodmana koji su otkrili brojne talente kao što je čuveni Hektor Hipolit, vudu sveštenik, koji je slikao uz pomoć kokošjeg perja i ručno napravljene boje.
Jedna od Rodmanovih vizija je bilo uređivanje Sent Trinite katedrale čime je umjetnost Haitija i dospjela na svjetsku umjetničku mapu i vrlo brzo su svjetski kolekcionari počeli tražiti djela haićanskih umjetnika Dufoa ili Hipolita.
"Djela ovih velikih umjetnika su jednostavno nezamjenjiva", ističe Monin. On je 2004. godine osnovao fondaciju "Fondam" da bi se prodajom umjetničkih djela borila protiv masovne sječe drveća.
Umjetnost je razvijana sve do 12. januara ove godine. Tada je 90 odsto umjetnika izgubilo svoje domove i jednog ili više članova porodice. Izgubili su i svoja djela. Sličan je slučaj i sa arhivima, nacionalnim galerijama i ostalim kulturnim institucijama.
Haiti je mogao ponijeti titulu zemlje sa najvećom koncentracijom umjetnika od bilo koje druge zemlje na svijetu, ali i istorija i cjelokupno kulturno nasljeđe ove karipske nacije je u opasnosti.
Zabilježena istorija ove male države datira od 1492. godine, kada je Kristifor Kolumbo otkrio ostrvo koje Haiti dijeli s Dominikanskom Republikom, i nazvao ga La Isla Espanola, koje je vremenom postalo Hispaniola.
Nalazi iz vremena prije Kolumba, iz ere Taino indijanaca, nalaze se u Nacionalnom muzeju umjetnosti koji je ostao pošteđen u zemljotresu.
Ipak mnoga važna mjesta, nastala tokom izuzetne istorije prožete ropstvom i revolucijom nisu bila te sreće.
U Port - o - Prensu postoji oko 30 mjesta koja su identifikovana kao mjesta kojima prijeti potpuno uništenje ili potpuno nestajanje.
Glavni grad je danas groblje palih katedrala, biblioteka i kulturnih mjesta. Isti slučaj je sa neprocjenjivim privatnim kolekcijama.