Dana 31.7.2019 u 19.30 objavljena je kolumna Branka Perića u "Nezavisnim novinama" pod nazivom "Panika u centrima političke i pravosudne moći".
S obzirom na to da je Branko Perić izrekao niz neistina u toj kolumni, tražim da ovaj demanti bude objavljen u vašem mediju, i to:
Branko Perić je naveo u svojoj kolumni sljedeće:
"I dok se Tegeltija bavi razotkrivanjem unutrašnjeg neprijatelja pravosuđa i države BiH, Ružica Jukić u Facebook objavi varira temu spoljnog neprijatelja, koji je, priviđa se Ružici, kroz reformu pravosuđa izvršio 'rušenje kontinentalnog pravnog sistema' na kome je, je li, počivala 'pravna sigurnost, predvidivost i izvjesnost sudskih odluka'. I, da stvar bude sasvim jasna i po mjeri njenih političkih mentora, za to okrivljuje 'američki sistem'. Dakle, Ružici Jukić su se iznenada otvorile oči: diverziju 'opasnih namjera' izvršile su SAD, namećući BiH svoj model krivičnog procesnog prava. Kakva tragedija! Punih šest godina vjerovala je da stvara najbolji pravosudni sistem i ispravlja greške svojih prethodnika u VSTS, ne znajući da sprovodi američki projekat njegovog rušenja! Nije ni čudo što joj se prosvijetlilo. Odavno ona prati politiku američke vlade u BiH do pojedinosti tipa s kim večera ambasador Erik Nelson. I ne samo da prati, nego i javno oštro osuđuje."
Dakle, neistina je da označavam kao spoljnog neprijatelja američki anglosaksonski sustav, nego sam upozorila i izvršila analizu spoja kontinentalnog i anglosaksonskog pravnog sustava, koji je nametnut u vrijeme reforme pravosuđa, bez javne rasprave, a taj miks pravnih sustava se kroz sudsku praksu od 16 godina pokazao kao loš, jer nisu zadovoljni niti građani, niti odvjetnici, a niti suci. Isti sustav stvara probleme prilikom presuđivanja spora, s obzirom na to da se ne istražuje materijalna istina od strane suda, kako je to bilo u kontinentalnom pravnom sustavu. Nigdje nisam rekla da su SAD izvršile diverziju. Također, neistina je da postoje moji politički mentori. Neistina je da sam tek sada, nakon šest godina, otvorila oči, jer upravo sam o ovoj temi u vezi s pravima oštećenih, koji su u ovom sustavu izbačeni kao stranka iz postupka, govorila prije šest godina na sjednicama VSTV-a. Isto tako mnogi profesori i suci u regionu su raspravljali o temi miksa ova dva pravna sustava i istakli da se ne mogu spajati dvije krajnosti. Također je i nekoliko profesora u BiH obrađivalo ovu oblast kroz svoje radove, kao što je položaj oštećenog u Bosni i Hercegovini itd., koju su obrađivali profesor doktor Vedad Gurda i doktor Muhamed Tulumović. Neistina je da pratim s kim večera veleposlanik Nelson, jer je sporna večera, na kojoj je bio i kolega Branko Perić, bila objavljena putem medija, da svi građani vide, pa tako i ja.
Nadalje, sudac Perić navodi u kolumni:
"Nisu ova dva teksta ni Tegeltijina ni Jukićkina pamet. Iz njihovih glava ne izlazi ništa složenije od ćaskanja na Facebooku. Priča o paraobavještajnim i obavještajnim centrima moći je politički narativ. Izgleda da je zavladala panika u centrima i političke i pravosudne moći! Vide i Tegeltija i Ružica da više ne mogu sakrivati svoje veze s politikama, ni politički uticaj, ni kriminal u pravosuđu, ni vlastito mafijašenje oko obnavljanja svojih mandata i obnavljanja mandata predsjednicima i glavnim tužiocima koji to nisu ni po čemu zaslužili. Vide da izlaze na svjetlost dana i slučajevi amnestiranja sudija i tužilaca od disciplinske odgovornosti. Nije slučaj Huseina Delalića eksces u pravosuđu i jedini koji je objelodanio mafijašku strategiju VSTS-a, prema kojoj se armija podanika stvara amnestiranjem od odgovornosti i napredovanjem u karijeri, kao i drugim vrstama korumpiranja. Ima takvih slučajeva na desetine. Uskoro će stići i takva novinarska analiza, na sramotu sudija i tužilaca koji to godinama gledaju i ćute kao da se ništa ne dešava."
Neistina je da tekst koji sam napisala nije moja pamet, kako to kaže sudac Perić. Ja pišem na svom Facebook profilu i autor sam tog teksta.
Ne postoji nikakva veza između mene i politike, tako da nemam niti šta da skrivam, niti da skrivam politički utjecaj, niti kriminal u pravosuđu, jer nisam tužitelj, da su mi poznate te stvari, a nadam se da je sav kriminal u pravosuđu procesuiran kroz sudske i stegovne postupke.
Ne postoji mafijašenje u vezi s obnovom mog mandata, jer je na izborima, koji su bili javni, učestvovalo 14 kandidata od strane općinskih i kantonalnih sudova i glasovanje je bilo tajno. Nikome ništa nisam mogla obećati, jer sam samo jedan član komisije ili imam samo jedan glas na sjednici Vijeća, a odluke se donose kolektivno, većinom glasova. Mene su i prvi put izabrale kolege, iako je bilo isto 16 kandidata, a tada sam bila samo sudac općinskog suda. Dakle, bez ikakve moći.
Također, obnove mandata predsjednicima i glavnim tužiteljima nisu plod mafijašenja, nego rang-liste, nakon provedenih intervjua, a koji se također biraju kolektivno na sjednicama Vijeća, većinom glasova.
Također, neistina je da izlazi na svjetlost amnestiranje sudaca i tužitelja od stegovne odgovornosti, jer stegovne tužbe pokreće Ured stegovnog tužitelja, a odluke donose prvostupanjska i drugostupanjska stegovna komisija i u trećem stepenu Vijeće. Sudac Delalić je izabran za tužitelja na početku reforme pravosuđa, kada se moglo i tražiti da se dostavi i potvrda o nekažnjavanju, kao i potvrda o nevođenju kaznenog postupka, ali to prvi ili drugi sastav VSTV-a nisu tražili, a sudac prećutao. Za činjenicu da se vodi stegovni postupak protiv suca Delalića znao je sudac Selim Karamehić kao predsjedavajući prvostupanjske stegovne komisije, ali to nije saopćio članovima Vijeća na sjednici, s obzirom na to da to nisu do tada ni uzimali u obzir kod produženja mandata, a o čemu govori i slučaj izbora Tomislava Ljubića za glavnog kantonalnog tužitelja, koji je imao podignutu stegovnu tužbu i oko osam kaznenih prijava.
Također, nikakvu armiju podanika ne stvaram amnestiranjem od odgovornosti ili ih korumpiram na drugi način.
Nadalje sudac Perić navodi:
"Nema nikakvog smisla baviti se nesuvislim temama i tezama ova dva neoriginalna pamfleta. Nema u njima ništa sa čime bi ozbiljan čovjek mogao polemisati. Očigledno je da se radi o autorima iz centara koji koriste Milana Tegeltiju i Ružicu Jukić za subverzivne aktivnosti i denunciranje kako bi se skrenula pažnja s njihove odgovornosti za katastrofalno stanje u koje je doveden pravosudni sistem. Drugim riječima, Milan Tegeltija i Ružica Jukić su pristali da budu sredstvo 'opasnih namjera' koje sprovode domaće neodgovorne politike s ciljem da se zaštite njihove poluge trenutnog uticaja na pravosuđe. Svaka polemika u koju bi se ušlo davala bi na značaju onome s kim se polemiše i onome o čemu se polemiše, a Tegeltija i Jukićeva, kao i ono što je pod njihovim imenima rečeno, to ni po čemu ne zaslužuju."
Neistina je da postoji autor za moj tekst, koji je komentirao Perić u ovoj kolumni, niti imam veze s nekim centrima političke moći za subverzivne aktivnosti. Nisam pristala nikome da budem sredstvo "opasnih namjera" domaćih politika. Nemam nikakve poluge utjecaja na pravosuđe, jer sam samo jedan član VSTV-a, koji bira suce i tužitelje, a funkcija mi je ustanovljena Zakonom o VSTV-u.
Nadalje sudac Perić navodi:
"Ovdje je riječ o mentorima koji su Milanu i Ružici pritekli u pomoć. Zašto su se uspaničili? Biće da su i sami shvatili da su pretjerali u raspoređivanju po najvažnijim pravosudnim institucijama najnesposobnijih, čime su probudili uspavanu savjest pravosudne zajednice, a izgleda i predstavnike međunarodne zajednice, koji su shvatili da u VSTS-u imaju posla s produženim pipcima politike i prevarantima koji troše njihov novac i vrijeme. U centrima političke moći širi se strah da bi lavina mogla krenuti i zatrpati njihovo pravosudno istureno komandno mjesto."
Neistina je da mi je mentor pritekao u pomoć, jer ga nemam, niti sam pretjerala u raspoređivanju po najvažnijim pravosudnih funkcijama, jer sam samo jedan član Vijeća i imam samo jedan glas. Nijedna odluka se ne donosi na osnovu jednog glasa, jer je VSTV kolektivno tijelo i odluke se donose većinom glasova članova Vijeća.
Nisam produženi pipak politike, niti prevarant, niti trošim novac međunarodne zajednice.