SARAJEVO - Iako je postalo mučno i ponižavajuće pobrajati žene koje su ubijene, prije svega iz poštovanja prema njihovim porodicama i prijateljima koji žive sa ogromnim gubitkom, nemoguće je ostati nijem na ubistvo žene.
Ističe se ovo u javnoj reakciji 31 aktivistkinje i novinarke iz BiH povodom ubistva žene u Gračanici, koju prenosimo u cjelosti:
"Za porodicu i najbliže nije važno da li je njihova majka, kćerka, sestra ili prijateljica prva, šesta ili petnaesta žrtva u statistici. Za njih je bila jedina.
Prema izvještavanju medija, od početka godine u Bosni i Hercegovini zabilježeno je pet ubistava žena, jednog djeteta i dva pokušaja ubistva.
Najmlađa žrtva imala je dvije godine, a najstarija 79 godina. Četiri ubistva počinjena su vatrenim oružjem. Tri ubistva počinili su sadašnji supruzi, jedno bivši partner, jedno otac, a jedno zet žrtve. U pet slučajeva počinioci su nakon ubistva izvršili samoubistvo.
To znači da u prosjeku svakog mjeseca izgubimo jednu ženu, jedan život. Nakon svakog ubistva postavlja se isto pitanje – da li je moglo biti spriječeno?
Međutim, nikada ne dobijemo odgovor. Ne provode se ozbiljne, nezavisne i sveobuhvatne analize postupanja svih nadležnih institucija kako bi se utvrdilo da li su postojali propusti, ko snosi odgovornost i koje mjere je potrebno unaprijediti kako bi se spriječila buduća ubistva. Umjesto toga, rasprava se najčešće svodi na zahtjeve za pooštravanje kazni.
Iako su adekvatne sankcije važne, one same po sebi ne mogu riješiti problem. U velikom broju slučajeva počinioci nakon ubistva izvrše samoubistvo. Njih ne odvraća visina kazne jer ubistvo počine iz uvjerenja da imaju pravo odlučivati o životu druge osobe, da posjeduju ženu, da mogu kažnjavati njene odluke, njenu slobodu ili njen odlazak.
Takva ubistva nisu posljedica trenutnog gubitka kontrole, već duboko ukorijenjenih uvjerenja o moći, kontroli i pravu na nasilje.
Jednako zabrinjavajuća su i uvjerenja koja kao društvo često prećutno prihvatamo, da se nasilje dešava nekim drugim ženama, da se „dobrim ženama“ to ne može dogoditi, da žene ostaju u nasilnim odnosima zato što to žele, da je normalno odrastati uz nasilje ili da su same žrtve na neki način odgovorne za ono što im se dogodilo. Takvi stavovi nisu samo pogrešni. Oni su nehumani, opasni i direktno doprinose društvenoj toleranciji prema nasilju.
Zato zahtijevamo da svako ubistvo žene bude povod za nezavisnu analizu postupanja svih relevantnih institucija – policije, tužilaštava, sudova, centara za socijalni rad, zdravstvenih ustanova i drugih službi koje su mogle imati kontakt sa žrtvom ili počiniocem. Samo utvrđivanjem eventualnih propusta i odgovornosti možemo graditi sistem koji će spriječiti naredno ubistvo. Uspostavljanje efikasnog sistema zaštite i traženje odgovornosti nije pitanje interesa pojedinih organizacija niti samo žena koje su preživjele nasilje.
To je pitanje sigurnosti svih građanki i građana, pitanje povjerenja u institucije i pitanje kakvo društvo želimo biti.
Vrijeme je da prestanimo koristiti eufemizme. Kada partner, bivši muž, otac ili zet ubije ženu, to nije privatna drama niti „zločin iz strasti“. To je femicid, ubistvo žene zato što je žena, čin krajnje demonstracije moći i vlasništva.
To je politički problem prvog reda, a ne unutrašnje pitanje četiri zida. Država koja ovo ne tretira kao vanredno stanje direktno saučestvuje u zločinu".
Brojevi za pomoć i podršku
1265 Federacija Bosne i Hercegovine
1264 Republika Srpska
Čitajte još:
Femicid u Gračanici upalio alarm: Žrtvama nasilja je oružje izvor straha