Društvo

Redakcija "Nezavisnih" ispratila u drugu zemlju fotoreportera Vladimira Stojakovića

Redakcija "Nezavisnih" ispratila u drugu zemlju fotoreportera Vladimira Stojakovića
Foto: N.N. | Redakcija "Nezavisnih" ispratila u drugu zemlju fotoreportera Vladimira Stojakovića

BANJALUKA - Vladimir Vlado Stojaković, fotoreporter koji je u "Nezavisnim novinama" radio više od 20 godina, danas je napustio našu redakciju, a kolege su se uz razgovor, poneki poklon i bez ijedne suze oprostile od njegove profesionalne saradnje. Naravno, ne i od njega, jer prijatelji ne odlaze iz života.

Stojakovića čekaju novi život i radni izazovi u drugoj zemlji, a suza i patetike za čovjeka koji je u ovoj redakciji obrazovao ne samo druge fotoreportere, nego i neke novinare, nije moglo, niti ikad može biti.

Mnogi novinari pamte svoje prve zadatke na kojima ih je Stojaković ne samo ohrabrivao, nego umjesto njih i postavljao pitanja sagovornicima. Ne radi se, dakle, samo o kolegi koji je tu zbog profesionalizma, nego o istinskom prijatelju, koji trajno ostaje prijatelj ove redakcije.

Prijatelj glavnih urednika, prijatelj početnika u novinarstvu, prijatelj u velikom broju slučajeva i naših sagovornika, bilo da oni dolaze iz svijeta sporta, kulture ili politike. Teško je bilo s ovim čovjekom proći kroz Gospodsku ulicu a da ga bar tri prolaznika ne zaustave. Novinar može žuriti na zadatak koliko to vrijeme dozvoljava, ali Stojaković nije takav da može samo rukom mahnuti baš svakom prolazniku. Koliko je ovaj čovjek bio, odnosno bio i ostao, omiljen u društvu potvrđuje jedna utakmica fudbalskih klubova Borac i Rudar...

U Prijedoru nisu odmjerili snage samo fudbaleri, nego su se glasovima i bakljadom nadjačavali i "Vulturesi" protiv "Alkohol bojsa" - dakako, gostujući protiv domaćih navijača, čije je koreografije i bakljadu redovno bilježio na svojih fotografijama.

"Vulturesi" su u jednom trenutku krenuli da skandiraju "Vlado, fotografe - Vlado, fotografe", a s druge tribine zagrmio je odgovor kako drugačije nego "Vlado, fotografe - Vlado, fotografe". Bio je to fer-plej na djelu, ali i poštovanje za jednog čovjeka koji nije samo obavljao svoj posao onako kako treba, nego je zračio pozitivnom energijom.

Imao je Stojaković i jednu lošu osobinu u poslu, no tu osobinu možda niko nije osjetio osim njega i potpisnika ovih redova. Bili smo na terenu nebrojeno mnogo puta. Vlado Stojaković je jednom prilikom pridikovao ujutru u hotelu "Mladost" na Tjentištu.

"Zašto si sinoć uzimao moj fotoaparat, vidiš da je glupo baviti se umjetnošću u fotografiji jer ti to očigledno ne znaš da radiš", kazao je. Naravno da niko nije uzimao njegov fotoaparat, nego je on sam "hvatao" mjesec iznad spomenika u Dolini heroja u gluvo doba noći.

Elem, njegova loša osobina nije bila ta što je želio da uradi umjetničku fotografiju nakon napornog dana a da se i nije sjećao da je to radio. Njegova loša osobina je bila ta što to nije češće radio odmorniji. Onog trenutka kada bi to uradio, te na nagovor prijatelja fotografiju poslao na nekakav foto-konkurs, obavezno bi dobio prvu, drugi ili treću nagradu. No, fotoreporteri ne pamte svoje nagrade, svoju slučajnu ili namjernu umjetnost, za njih je novinska fotografija svetinja. Takvih je u ovih 20 godina, bilo da su one graničile s umjetnošću ili nisu, bilo na pretek. Zbog toga hvala našem kako privatnom, tako i trajnom prijatelju redakcije.

Kolektiv "Nezavisnih novina" želi mu sreću u daljem životu i poslovnim izazovima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije