Najavljena poskupljenja životnih namirnica zbog suše zabrinula su građane na ivici egzistencije i one koji se trude da najsiromašnijima obezbijede bar jedan obrok dnevno.
Većina javnih kuhinja zbog poskupljenja životnih namirnica neće biti u stanju da prihvati nove korisnike, koji već čekaju u redu, upozoravaju voditelji javnih kuhinja u BiH.
Nevenka Kajtez radila je u jednoj od banjalučkih škola kao čistačica 36 godina i nijedan radni dan nije pomislila da će u starosti dolaziti u javnu kuhinju kako bi preživjela.
`Ko se mogao tome nadati? Radila sam i mislila da ću zaraditi za starost. Sada imam 140 KM penzije i od toga se ne može živjeti`, priča Nevenka.
Ima dvije kćerke koje joj pomažu koliko mogu, ali i njima je teško.
`Kupe mi drva, a penziju uglavnom potrošim na lijekove, bude ih puna kesa, za tlak, žuč, srce...`, kaže Nevenka.
Ona je samo jedna od brojnih penzionera prisiljenih da se prehranjuju u javnim kuhinjama.
Prema riječima Rade Rakulja, predsjednika Udruženja penzionera RS, u javnim kuhinjama se uglavnom hrani starija populacija.
`Javne kuhinje su spasile penzionere koji bi, inače, morali hranu tražiti u kontejnerima. Ne zaboravite da postoji 18.000 penzionera čije su penzije tek nešto malo veće od 100 KM`, naglasio je Rakulj.
Dodao je da je potrebno da se obezbjeđuje i više obroka u postojećim kuhinjama, te da se stvore mogućnosti da javne kuhinje rade i u manjim sredinama.
Osim penzionera, u javnim kuhinjama hrane se i nezaposleni, kojima to predstavlja jedinu šansu za preživljavanje.
U javnoj kuhinji banjalučkog `Merhameta` već godinu dana hrane se i Elvir Glavaš i Mirsad Muratović. Kažu da su veoma zadovoljni hranom, te da su zahvalni na obrocima koje tu dobijaju.
Ni Elvir ni Mirsad ne mogu pronaći posao, tek povremeno rade po nekoliko dana na građevinama ali im to ne predstavlja stalni izvor zarade.
`Gdje i da pronađemo posao kada su nam sve firme propale`, pita se Mirsad.
Ni humanost nije oslobođena PDV-a
Rakulj tvrdi da su penzioneri ekstremno siromašni, te da žive gore nego prošle godine.
`Penzionerima je ove godine ukinuto izdvajanje iz budžeta od 15 KM za ublažavanje posljedica uvođenja PDV-a, a penzija nije toliko povećana tako da sad žive mnogo lošije nego prošle godine`, kaže Rakulj.
Javne kuhinje u BiH, kao ni humanitarne organizacije koje njima upravljaju, nisu oslobođene plaćanja PDV-a.
`Kada kupujemo da pomognemo nekoj od siromašnih porodica moramo plaćati PDV, bilo da su u pitanju prehrambene namirnice, lijekovi, školski pribor, odjeća ili obuća`, kaže Svanimir Đokić, generalni sekretar Crvenog krsta RS.
Naglašava da će se po tom pitanju nešto morati uraditi što prije jer su humanitarne organizacije prije uvođenja PDV-a bile oslobođene plaćanja određenih poreskih obaveza ili su plaćale umanjene obaveze.
`Kada je u pitanju PDV, mislim da bismo morali biti oslobođeni plaćanja jer ga plaćamo za osnovna sredstva neophodna za rad, a PDV je za nas veliki dodatak pri obezbjeđivanju pomoći. U ovom slučaju mora se uzeti u obzir i status organizacija kao i status korisnika usluga ovih organizacija, koji nemaju od čega da žive`, navodi Đokić.
U kantonima mole za pomoć
Osim najavljenih poskupljenja i plaćanja PDV-a, javne kuhinje najviše pogađa i nepostojanje institucije koja bi podjednako finansirala javne kuhinje u svim opštinama i kantonima u Federaciji BiH.
Senada Karabdić, voditelj javne kuhinje `Merhameta` u Sarajevskom kantonu, kaže da će posljedice najnovijih poskupljenja, ali i PDV-a, najviše pogoditi kuhinje u drugim kantonima.
`U našim javnim kuhinjama u Sarajevu hranimo 1.219 osoba. Sve kuhinje u Kantonu Sarajevo, ipak, kvalitetno pomaže Vlada Kantona Sarajevo i nas ne pogađa toliko poskupljenje ili PDV. Stanje u drugim kantonima je jako loše. Naše javne kuhinje u drugim kantonima prisiljene su da mole za pomoć`, ističe Karabdićeva.
Mevla Salčin, voditelj javne kuhinje u Mostaru, kaže da im je neophodna veća i sigurnija pomoć gradskih vlasti.
`Pravimo dnevno 600 obroka. Ni taj jedan obrok dnevno nije dovoljna pomoć siromašnima. Imamo i dosta onih koji nisu prijavljeni za obrok u javnoj kuhinji, a traže hranu. Dijelićemo dok ima, ne možemo nikog odbiti`, priča Salčinova.
Kaže da u ovoj kuhinji ne znaju kako će pomoći ugroženima ukoliko hljeb poskupi sa sadašnje cijene od jedne KM, koliko u Mostaru košta hljeb.
`Od grada mjesečno dobijemo oko 16.340 KM pomoći. Samo na hljeb potrošimo 4.400 KM`, dodaje Salčinova.
Sarajka Sabra Đelkić, samohrana majka troje djece, korisnik je javne kuhinje `Stari grad`. Obrok koji dobije u javnoj kuhinji nije dovoljan da prehrani troje djece.
`Dobijemo dva hljeba na nas četvoro i varivo. Problem je što variva brzo nestane i onda dijele paštete. Djeca su mi u pubertetu i mogu pojesti, tako da nam ovaj obrok nije dovoljan. Niko se ne pita šta doručkujemo i večeramo. Često nisam zadovoljna ni kvalitetom obroka`, kaže Đelkićeva.
Nedovoljno hrane za sve
Svanimir Đokić, generalni sekretar Crvenog krsta RS, navodi da su u RS javne kuhinje otvorene u Banjaluci, Vlasenici, Bileći, Bijeljini i Trebinju.
`Iako ima interesa da se otvori još javnih kuhinja u ovom momentu je teško reći gdje će biti otvorene`, dodaje Đokić.
U Crvenom krstu Vlasenice radnim danima se priprema oko 50 obroka, a sredstva se obezbjeđuju iz sredstava opštine i donatorske pomoći.
`Očekujemo da će ako dođe do najavljenih poskupljenja biti još više korisnika jer i sada se stalno javljaju novi korisnici, tako da pripremamo više obroka, bar pet, pa tako podmirimo sve`, kaže Radmila Mlađenović iz Crvenog krsta Vlasenice.
Fahrudin Prlja, predsjednik `Merhameta` u Banjaluci, navodi da se u javnoj kuhinji ove organizacije priprema 100 obroka svim radnima danima sa dodatnim suhim obrokom. Ova javna kuhinja finansira se od sredstava iz budžeta grada Banjaluka te od dobrovoljnih priloga građana iz zemlje i inostranstva.
`Stalno nam se javljaju novi korisnici, a očekujemo još veće potrebe zbog najavljenih poskupljenja. Bilo bi dobro kada bismo mogli imati 150 obroka dnevno`, kaže Prlja.
U javnoj kuhinji Gradske organizacije CK Banjaluka dnevno bude pripremljeno 400 obroka, koji se dijele na dva punkta.
Spisak korisnika sastavljaju Udruženje penzionera Banjaluka i Centar za socijalni rad.
Kriterijumi za dobijanje obroka rigorozni
Refik Kravić, upravnik u javnoj kuhinji Crvenog križa Kantona Sarajevo, upozorava da je broj građana koji trebaju besplatan obrok značajno veći od formalnog broja.
Tvrdi da su kriteriji Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo za dobijanje hrane iz javne kuhinje jako rigorozni. Potrebno je desetak dokumenata da biste ostvarili pravo na obrok iz javne kuhinje. On dodaje da postoji dosta građana koji trebaju hranu, ali su na granici tih kriterija.
`Recimo, ako neko cijeli život živi sam u nekom većem stanu, da bi zadovoljio uslove morao bi izaći iz tog prostora u manji. U Kantonu Sarajevo u svim javnim kuhinjama dnevno bude napravljeno 3.840 obroka. Međutim, siromašnih je više od tog broja`, kaže Kravić.
Dodaje da kuhinja Crvenog križa KS sprema dnevno oko 1.200 obroka koji se distribuiraju na 20 punktova u kantonu.
`Najviše novca za rad kuhinje obezbjeđuje Vlada Kantona Sarajevo na osnovu kriterija Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo. Zahvaljujući donacijama obezbjeđujemo obroke i za ljude koji nisu evidentirani u Centru za socijalni rad. Imamo oko 200 takvih korisnika, a sigurno ih ima i u drugim javnim kuhinjama`, ističe Refik Kravić.
Kravić dodaje da je veliki problem što je donacija u posljednje vrijeme sve manje.
`Pritisak će sigurno biti i na Centar za socijalni rad i na javne kuhinje. Ako Centar za socijalni rad ne promijeni uslove za dobijanje besplatnog obroka imaćemo još više gladnih koji će ovisiti samo od donacija. Na punktovima svakodnevno imamo ljudi koji čekaju da li će ostati hrane. Određenoj kategoriji ljudi je gore nego u ratu. U ratu su imali sigurnu humanitarnu pomoć, a danas je nemaju`, upozorava Kravić.
Zahtjevi za većim sredstvima
Stipan Radić, direktor Humanitarne organizacije `Kruh svetog Ante`, tvrdi da ni oni neće moći pomoći novim korisnicima.
`Imamo ukupno 750 korisnika u dvije kuhinje u Sarajevu i jednoj u Varešu. Nažalost, nemamo dovoljno hrane za nove korisnike`, kazao je Radić, dodavši da osim problema s javnim kuhinjama smanjuju i druge aktivnosti.
Cijele godine, navodi, pregovaraju s vlastima o ukidanju PDV-a humanitarnim organizacijama.
`Ukoliko dođe do poskupljenja situacija će biti još teža`, dodaje Radić.
Nikola Gojković, predsjednik Udruženja penzionera Banjaluke, očekuje da će se broj korisnika u javnoj kuhinji u Banjaluci povećati na 500.
`O tome smo već razgovarali na sjednici Upravnog odbora. U svakom slučaju, zahvalni smo lokalnim vlastima na izdvajanju sredstava za rad ove javne kuhinje`, kaže Gojković.
Ljiljana Radovanović, načelnik Odsjeka za društvene djelatnosti Administrativne službe grada Banjaluka, navodi da se za rad javnih kuhinja godišnje izdvaja više od 350.000 KM.
`Radi se o javnim kuhinjama CK, 'Merhameta' i kuhinji u župnom uredu u naselju Derviši, a odluku o finansiranju donijela je Skupština grada`, kaže Radovanovićeva.
Prema njenim riječima, ukoliko bude zahtjeva za povećano izdvajanje sredstava za rad javnih kuhinja Skupština grada će takve zahtjeve razmotriti i odlučiti o konačnom ishodu.
Zatvorena kuhinja u Tomislavgradu
Narodna kuhinja za siromašne i socijalno ugrožene stanovnike opštine Tomislavgrad, koju je prošle godine otvorilo Muslimansko dobrotvorno društvo `Merhamet`, zatvorena je zbog nedostatka finansijskih sredstava i donacija potrebnih za njen rad, izjavio je predsjednik ovog društva Halil Hadžić.
Naveo je da su opštinske vlasti Tomislavgrada izdvojile samo 5.000 KM za rad kuhinje, čije je usluge svakodnevno koristilo više od 50 lica u stanju krajnje socijalne i egzistencijalne potrebe.