Bojan Risović, suvlasnik holdinga "Tropic", je osnovni studij biznisa završio na prestižnom Univerzitetu za menadžment "Hajdeberg" u Njemačkoj, a uskoro će steći i zvanje magistra na jednoj od najboljih škola u svijetu iz oblasti menadžmenta, "London Business School".
On kaže da mladi ljudi kod nas do sada nisu imali priliku da uče od onih koji su prije njih ostvarili dobre rezultate.
"Jedini primjeri koje su mogli slijediti bili su otvaranje kafića, benzinskih pumpi i slično ili da rade u društvenom preduzeću, ne stvarajući samostalno biznis", navodi Risović, dodajući da, kako se ekonomija širi, svako ko ima preduzetničkog duha, ima priliku da ispuni upražnjene poslovne oblasti. On se poslije najviših studija planira vratiti u Banjaluku.
"Biznis moje porodice je ovdje i cilj mog obrazovanja u inostranstvu jeste bio da steknem znanje koje ću iskoristiti kada se vratim u Banjaluku nakon studija. Škola daje jedan značajan domet u karijeri, a meni je isključivo bila namjera da taj domet proširim u inostranstvu", kaže Risović.
NN: Koliko je značajno da znanje, koje mladi sa naših prostora stiču u inostranstvu, primjenjuju u domaćoj privredi i koliko je značajno obrazovati se u inostranstvu?
RISOVIĆ: O našim univerzitetima mogu suditi samo sa stanovišta poslodavca, budući da sam neko vrijeme kao poslodavac imao hiljadu radnika, tako da sam uočio da domaći fakulteti ne proizvode kadar koji bi mogao biti konkurentan na tržištu rada. Po pravilu, čovjek kada završi studij ta diploma mu treba značajno uvećati vrijednost za određeni nivo, odnosno kada završite studij da svojim radom značajno doprinesete razvoju, zaslužite odgovorniju poziciju, te samim tim dobijete i mnogo veću platu, što kod nas nije slučaj. Radeći kao poslodavac, nisam primijetio veću razliku između radnika koji imaju fakultet i onih koji nisu završili studij, čak je bilo nekih negativnih konotacija s onim ljudima koji su završili fakultet. U inostranstvu je to dosta drugačije, sam ranging sistem na fakultetima, gdje je jasno postavljena razlika u prosječnoj plati ljudi kada upišu fakultet i nakon završetka studija, pokazuje da je stanje na tom polju mnogo drugačije. Faktički, fakultet uvećava vrijednost samog čovjeka kao pojedinca u biznisu, a to kod nas nije slučaj. Mnogi fakulteti su kod nas manje-više proforme, a nisam siguran da se stvaraju kadrovi koji su potrebni na tržištu rada. Mislim da smo pomalo odlutali, naročito za vrijeme ratnih godina, tako da, u svakom slučaju, strani fakulteti za sada imaju mnogo veću prednost. Kada kažem strani, tu svrstavam i fakultete u Sloveniji, a i Hrvatska je mnogo napredovala po tom pitanju posljednjih godina, za razliku od BiH.
NN: Smatrate li da se mladima danas ipak stvaraju veće prilike za napredak i primjenu stečenog znanja, u odnosu na neki raniji period?
RISOVIĆ: Što ekonomija bude više rasla, to će se sve više odražavati na tržištu rada, kao i na tržištu uopšte, jer će pojedinci koji imaju talenat vrijedjeti sve više, te će imati veću priliku da izgrade karijeru. Ukoliko se to ostvari, onda će i drugi mladi ljudi, gledajući te uspješne ljude, biti motivisani da se sami više angažuju i kvalitetno iskoriste svoje potencijale.
Do sada to nije tako funkcionisalo, međutim to je posljedica rata, te mladi nisu imali priliku da uče od ljudi koji su ovdje prije njih ostvarili dobre rezultate. Jedini primjeri koje su mogli slijediti bili su otvaranje kafića, benzinskih pumpi i slično ili da rade u društvenom preduzeću, ne stvarajući samostalno biznis.
NN: Da li neki novi projekti, kao što je osnivanje Inovacionog centra u Banjaluci, doprinose tom usmjeravanju mladih, koji će na neki novi način, učiti kako samostalno da osnuju preduzeće?
RISOVIĆ: To jeste pozitivan pomak, ali to su i dalje samo popratne stvari. Ono što nedostaje u našoj državi, a što je najvažnije, jeste kontinuiran ekonomski razvoj, koji stvara male niše na tržištu, gdje se mladi usmjeravaju u različite poslovne oblasti. Neki će raditi reklame za bilborde ili druge podindustrije, koje prije nisu postojale zbog manjka ekonomske aktivnosti, te nisu bile dovoljno bitne da bi neko na taj način mogao zarađivati novac. Međutim, kako se ekonomija širi, svako ko ima preduzetničkog duha, ima priliku da ispuni te upražnjene oblasti.
NN: Šta je glavna prepreka tog kontinuiranog ekonomskog razvoja i koliki značaj za profilisanje i usmjeravanje mladih u tom smjeru ima osnivanje privatnih fakulteta?
RISOVIĆ: Pozitivno je to što imamo privatne škole, iako još nisu na najvišem nivou, ali sama konkurencija će stvoriti od njih vrijedne institucije. Neke od njih će se zatvoriti, a najbolji će ostati. Međutim, to je jedan od sektora, a glavna prepreka ekonomskom razvoju je upravo strukturalna reforma. Država se mora boriti sama sa sobom da reformira poreski sistem, sudstvo, administraciju, jer, što se te oblasti čine prohodnijim, preduzetništvo se sve lakše stvara i širi.
NN: Na koji način bi država mogla privući mlade ljude koji se obrazuju u inostranstvu, da se nakon studija vrate ovdje?
RISOVIĆ: Mislim da nije najbitnije da se ti ljudi odmah vrate ovamo iz inostranstva. Sama činjenica da naši ljudi odlaze u inostranstvo na školovanje je pozitvna, bez obzira na to da li će se vratiti ili ostati živjeti u inostranstvu. Ukoliko neko smatra da ima ekonomske isplativosti radeći ovdje, on će se i vratiti, ali ukoliko svoje zvanje tu ne može iskoristiti, naravno da će ostati u inostranstvu i to može odlično iskoristiti. Veoma je bitno i razvijati mrežu poznanstva, s onim ljudima koji su postigli nešto u svojim sredinama. Na taj način se dolazi do novca za investicije i što je najvažnije, lakše se prolazi na druga tržišta.
NN: Da li RS bilježi značajniji tempo ekonomskog razvoja u odnosu na prethodne godine i koliko je daleko od razvijenijih zemalja u okruženju?
RISOVIĆ: Na Zapadu je ekonomija dosta razvijena, tako da je njihov tempo rasta oko tri, četiri odsto, što je ogroman tempo razvoja za njihove uslove. Mi smo dosta nerazvijeni, tako da se po tim parametrima nikada ne možemo porediti. Ipak, RS sada, makar što se tiče statističkih podataka, a vidi se i po količini ekonomske aktivnosti, bilježi velik tempo ekonomskog rasta, naročio posljednjih nekoliko godina. Svakako da je pomak u toj oblasti primjetan, ali je još nedovoljan, jer BiH bi u narednih 20 godina trebalo da ima snažan rast da bi bili ostvareni solidni rezultati.