Građani u BiH neće u skorije vrijeme dobiti redovan, siguran i savremen javni prevoz, ali zato već imaju gotovo evropske cijene za vožnju u vozilima starim i do 30 godina.
Stručnjaci iz oblasti saobraćaja i komunikacija tvrde da je stanje u javnom prevozu putnika nezadovoljavajuće.
Zabrinjavajuća je i "starosna struktura" voznog parka jer je većina vozila starija od 15 godina, tvrdi docent doktor Mustafa Mehanović, profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu. On kaže da je bezbjednost saobraćaja direktno vezana za starost automobila.
"Takođe, održavanje vozila starih više od deset godina zahtijeva više zaposlenih u održavanju, veće troškove rezervnih dijelova, povećanu potrošnju goriva, a što za posljedicu ima veće troškove. Stanje ovakvog voznog parka rezultira i velikim brojem ispuštenih vožnji, što kod putnika stvara nezadovoljstvo", kaže profesor Mehanović.
Mesud Lakota iz Saveza potrošača BiH tvrdi da mnogi građani imaju pritužbe na javni prevoz u Sarajevu.
"Nije problem samo starost vozila, već i ružan odnos kontrolora prema građanima. Ni čistoća vozila nije na zavidnom nivou i barem se to može popraviti ako nema novca za nova vozila. Mi smo jedini grad u BiH koji u prevozu ima i tramvaje, a većina tramvaja kada prođe imate osjećaj da je prošao tenk, tolika je buka. Ako se firma finansira iz kantonalnog budžeta, za očekivati je da građani imaju kvalitetan prevoz za cijenu karte koja uopšte nije niska", smatra Lakota.
Korisnici usluga sarajevskog GRAS-a znaju koliko putovanje njihovim vozilima može biti živopisno.
"Vozila sam se trolejbusom i na trećoj stanici vrata se nisu mogla zatvoriti. Vozač je rekao da svi izađemo jer ne može nastaviti vožnju otvorenih vrata. Dok smo izlazili iz trolejbusa, revizori su jednoj ženi pokušavali naplatiti kaznu za kartu koja joj ionako ne treba jer mora izaći kao i ostali", ispričala nam je jedna Sarajka.
Karta za jednu vožnju u javnom gradskom prevozu u Sarajevu košta 1,6 KM, odnosno 1,8 KM ako se ne kupuje na kiosku, nego u autobusu, trolejbusu ili tramvaju.
"Do daljeg cijene naših usluga se neće mijenjati. Što se tiče starosti vozila, prije svega autobusa, ona je 10 godina i sedam mjeseci", kažu u Informativnoj službi Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća Gradski saobraćaj Sarajevo (GRAS).
Mjesečni GRAS-ov kupon za zaposlene košta 53 KM. Penzioneri, zahvaljujući subvencijama Vlade Kantona Sarajevo, imaju jeftinije mjesečne i godišnje kupone za javni prevoz, a za najugroženije penzionere prevoz je besplatan.
Neispravne čak i kočnice
Starost autobusa koji prevoze putnike na lokalnim i međugradskim linijama u RS u prosjeku iznosi oko 17 godina.
U nekoliko akcija kontrole vozila javnog prevoza, koje je krajem prošle godine organizovao Centar javne bezbjednosti Banjaluka, od 62 autobusa koja su upućena na tehnički pregled, čak 80 odsto njih bilo je u neispravnom stanju.
"Kod većine neispravnih autobusa u pitanju je bio kvar na sistemu kočnica i sistemu za upravljanje, što je zabrinjavajući podatak", navodi Milenko Jaćimović, član Savjeta za bezbjednost saobraćaja u Banjaluci.
On smatra da je opšte stanje što se tiče javnog prevoza veoma loše. Izuzetno loša karoserija, nejednake gume, uništena i prljava sjedišta, prema Jaćimovićevim riječima samo su neki od detalja koji "krase" većinu naših autobusa.
"Po Zakonu o bezbjednosti saobraćaja sve gume na autobusu moraju biti istog proizvođača, a kod naših autobusa često se mogu vidjeti različite gume na prednjem i zadnjem dijelu. Takođe, prilikom pregleda saobraćajni inspektori ustanovili su da dosta autobusa nema higijenske uslove", navodi Jaćimović dodajući da je prosječna starost autobusa čak četiri prevoznika na području grada preko 20 godina.
Zabrinjavajući je podatak, ističe Jaćimović, i taj što je kontrolom, u kojoj su prošle godine zajedno učestvovali članovi iz Savjeta za bezbjednost saobraćaja i policija, ustanovljeno da 70 odsto autobusa nije imalo protivpožarnu zaštitu. Komisija gradskog savjeta je takođe, kaže, kod nekih autobusa primijetila isijavanje izduvnih gasova.
Navodeći da je starost autobusa u RS zabrinjavajuća, Jaćimović jedan od problema vidi u tome što veći broj servisa koji obavljaju tehnički pregled nema baze podataka, te da većina servisa gleda prevoznicima kroz prste.
Nataša Kostić, pomoćnik ministra saobraćaja i veza u Vladi RS, čije je Ministarstvo zaduženo i za licenciranje autobusa, potvrđuje da je prosječna starost autobusa u međugradskim i međunarodnim linijama u ovom entitetu između 15 i 20 godina.
Navodi da je prilikom licitiranja vozila obavezan jedan pregled gdje će se ustanoviti tehničke karakteristike vozila, a vozilo bez tog pregleda ne može izaći na put i ne može vršiti prevoz putnika.
Kontrole i licence
Prema važećem zakonu u RS, za autobuse do 10 godina starosti licenca se daje na pet godina, do navršenih 20 godina starosti na tri godine, dok vlasnici autobusa starih do 30 godina dobijaju jednogodišnju licencu, a za autobuse starije od 30 godina licence se ne izdaju.
Kostićeva navodi da postoje redovni tehnički pregledi vozila koji se vrše prilikom registracije, kao i licencni pregledi vozila, što predstavlja nešto specijalniji i komplikovaniji pregled, a na osnovu kojeg se dobija licenca.
"Autobusi jednostavno prije odlaska na liniju moraju da prođu vizuelni pregled gdje kontrolor svakodnevno gleda njegovo stanje, zatim se vrši periodični pregled svaka tri mjeseca i redovni jednom godišnje. Prevencioni pregled autobusa propisan je na svakih 12.000 pređenih kilometara ili svaka tri mjeseca, dok se autobusi za prevoz učenika kontrolišu jednom mjesečno", kaže Kostićeva.
Ranko Babić, sekretar Udruženja saobraćajnih veza u Privrednoj komori RS, ističe da je od oko 1.000 autobusa, koliko ih ima u RS, samo 70 njih mlađe od pet godina.
"Od tih 70 vozila, samo je 40 standardnih autobusa sa 50 sjedišta, dok su 30 vozila mini-busevi", navodi Babić dodajući da se većina novijih autobusa odnosi na međugradske, odnosno turističke autobuse. Veoma je malo, kaže, gradsko-prigradskih autobusa mlađih od pet godina.
Visoka carinska stopa
Babić navodi da je jedan od glavnih razloga neobnavljanja voznog parka visoka carinska stopa, koja iznosi 15 odsto.
"Mi smo ranije prema nadležnim ministarstvima djelovali kako bi se smanjila ta carinska stopa, koja iznosi 15 odsto, a koja je najveća od svih carinskih stopa u carinskoj tarifi BiH. Međutim, nismo naišli na razumijevanje, iako je neshvatljivo šta se to štiti ako se ta vozila ne proizvode u BiH. S ovolikim opterećenjima cijene goriva, cijene rezervnih dijelova, ne vidimo vrijeme kada je moguće da se taj vozni park u ovakvim uslovima poslovanja obnovi", ističe Babić.
Ukoliko imamo stara vozila, kaže Babić, imamo nebezbjedan saobraćaj, više saobraćajnih nezgoda, materijalnih šteta...
Iz banjalučkog "Autoprevoza", jednoj od najvećih firmi u RS koje se bave javnim prevozom, navode da gledajući prosjek starosti autobusa drugih autoprevoznika na nivou RS, kod njih i nije tako "crna situacija".
"Prosjek naših gradskih autobusa je osam godina, što popravlja 35 autobusa od donacije. Prosječna starost prigradskih vozila je 11 i po godina, a prosječna starost međugradskih vozila je 11 godina. Posljednjih par godina uspjeli smo nabaviti nekoliko novih i mlađih autobusa, što svakako popravlja taj prosjek", navodi Goran Starčević, izvršni direktor Sektora za saobraćaj u "Autoprevozu", i dodaje da njihova firma pokušava svake godine kupiti bar tri do pet novih autobusa.
Prema njegovim riječima, "Autoprevoz" je oko Nove godine povećao cijene karata u međugradskom i međunarodnom saobraćaju, dok su cijene gradskog i prigradskog saobraćaja ostale iste.
Iz "Autoprevozove" biletarnice navode da cijena gradske autobuske karte iznosi 1,30 KM, dok radnička mjesečna karta iznosi 31,5 KM, studentska 25,2 KM, mjesečna karta za učenike osnovnih i srednjih škola 12,6, a za penzionere 12,6 KM.
"Zajednička karta, sa kojom putnici mogu koristiti usluge četiri banjalučka prevoznika, i to 'Autoprevoza', 'Bočac tursa', 'Centrala' i 'Pavlovića', iznosi 44,10 KM", navodi Aco Vujaković, radnik u "Autoprevozovoj" biletarnici.
Polasci i cijene karata
Prosječna starost vozila u Javnom komunalnom preduzeću "Zenicatrans" je 15 godina. Raspolažu sa 60 autobusa.
"Sada je dobro jer je ranije bila i 20 godina. Cijena karte u gradskoj zoni je 0,50 KM, a prigradskoj tri KM, zavisno od kilometraže. Imamo i mjesečne karte i one za studente koštaju 22 KM u gradskoj zoni, a u prigradskoj i do 200 KM. Penzioneri mogu uzeti godišnje karte koje su 40 KM. Pošto su vozila dosta stara, mora se voditi više računa o održavanju. Pravilo je da prije svakog izlaska na ulicu vozila moraju biti pregledana. Udesa je bilo, ali ne zbog neispravnosti vozila", ističe Hasib Berberović, izvršni direktor za tehničke poslove u "Zenicatransu".
U preduzeću "Mostar-bus" imaju 36 autobusa proizvedenih 2002. godine.
"To su novija vozila. Saobraćaju za područje grada, ali voze i za Međugorje, Čapljinu, prigradske dijelove. U gradu je cijena jedne karte 1,30 KM, dok je recimo do Blagaja 1,80 KM. Što se tiče kupona, mjesečni za đake i studente su 30 KM, dok su radnički za gradsku zonu 40 KM. Nije bilo udesa zbog neispravnosti naših vozila", tvrdi Artem Raljević iz "Mostar-busa".
Vozila gradskog i prigradskog saobraćajnog preduzeća "Tuzla" stara su, u prosjeku, 10 godina.
"Cijena prevoza u gradu je jedna KM, mjesečni studentski kupon košta 27 KM, a radnički je 36 KM. Starost vozila je 10 godina, sa tendencijom da je spustimo na sedam godina. Moguće je da bude poskupljenja prevoza, ali ništa neće ići bez odobrenja Opštinskog vijeća Tuzle. Imamo 120 vozila. Nismo imali slučaj da dođe do udesa zbog neispravnosti vozila", rekao nam je Mlađan Lazić, direktor preduzeća "Tuzla".
Kaže da je bilo situacija da vozači u vožnji "osjete neke promjene" i tada se vraćaju u garažu.
Ibrahim Tirak, direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove, svjestan je da ima problema u oblasti saobraćaja i najavljuje da će se oni kontrolama fokusirati na međugradske i međunarodne autobuske linije.
"Puno je nereda u saobraćaju i zato ćemo pojačati kontrole. I vozni park je star pa ima autobusa starih 20 ili 30 godina. Što se tiče gradskog prevoza, koliko god on bio dobar ili loš, tu je manje mogućnosti za veće štete. Ima udesa, ali to treba da kontrolišu kantonalne inspekcije", naglašava Tirak.
Nedostaje direkcija na državnom nivou
Milenko Jaćimović kaže da Savjet za bezbjednost saobraćaja i Odjeljenje za stambeno-komunalne poslove grada Banjaluka planira Ministarstvu saobraćaja i veza RS uputiti prijedlog o izmjeni pravilnika.
"Komisija radi na izradi novog pravilnika, a jedni od prijedloga su da nadležno ministarstvo odredi starosnu granicu vozila javnog prevoza, prema kojima starost autobusa ne bi trebala prelaziti 12 godina. Takođe, ovim prijedlogom vozila bi morala ispunjavati i neke druge uslove, kao što su na primjer eko-motori, ABS sistem i slično, a za taksi vozila bi trebalo da bude određena oprema koju vozila moraju imati kao što su klima, vazdušni jastuci... Samim tim bi se smanjila i starosna granica ovih vozila", objašnjava Jaćimović, navodeći da je jedan od prijedloga Savjeta i da se lokalnim zajednicama omogući da same određuju navedene uslove.
Jasminka Strik, pomoćnik ministra za Sektor prometa u Ministarstvu prometa i komunikacija Kantona Sarajevo, tvrdi da inspekcija pri ovom ministarstvu svakodnevno kontroliše vozila javnog gradskog prevoza.
"Vozila ne smiju izaći neispravna van kruga preduzeća. Prilikom izlaska mora imati propisanu dokumentaciju koju kontroliše naša inspekcija. Nedostatak bilo kojeg dokumenta upućuje na nepravilnosti. Policija je ta koja na licu mjesta može utvrditi da li ima tehničkih nepravilnosti. Ako se nešto posumnja, vozilo šalju na vanredni tehnički pregled", navodi Strikova.
Napominje da postoji Pravilnik o licenci (dozvola za rad) za javni prevoz.
"Tačno je definisano da ako je vozilo staro do 10 godina, licenca se izdaje na pet godina.Ukoliko je starost od 10 do 20 godina, licenca je na tri godine, a ako je preko 20 godina onda je na godinu dana licenca", ističe Strikova.
Ona nema podatke da li su utvrđene nepravilnosti prilikom kontrola vozila u javnom prevozu u Kantonu Sarajevo.
Mustafa Mehanović, profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu, smatra da je neophodno formiranje direkcije na opšinskom, kantonalnom, federalnom ili državnom nivou, koja bi planirala i upravljala prevozom putnika.
"Direkcija bi djelovala u sastavu resornog ministarstva i bila organizovana tako da definiše mrežu linija, dodjeljuje linije prevoznicima, određuje subvencije i dotacije, kontroliše naplatu, red vožnji. Stanje bezbjednosti, a samim tim i starosna struktura vozila, znatno bi se popravili. Jedino na taj način bi bilo moguće optimizirati da prevoz bude jeftiniji i kvalitetniji", rekao je Mehanović i dodao da bi to značilo i manju upotrebu privatnih automobila u gradovima i manje štetne uticaje na okolinu.
U Banjaluci autobusi u 461 udesu
U posljednje dvije godine na području Banjalučke regije desila se 461 saobraćajna nezgoda u kojima su učestvovali autobusi.
"Prema podacima Centra javne bezbjednosti Banjaluka, u 2006. godini 235 autobusa je učestvovalo u saobraćajnim nezgodama, dok je prošle godine taj broj iznosio 226", kaže Milenko Jaćimović, navodeći da su članovi Savjeta za bezbjednost saobraćaja koji prate stalno stanje u saobraćaju, često u prilici da vide kako autobusi zbog kvarova ostaju na ulici.
Autobusi GRAS-a imali 163 udesa
U posljednje dvije godine autobusi sarajevskog preduzeća GRAS imali su 163 udesa.
"Od toga 77 u prošloj, a 86 u 2006. godini. Od ukupnog broja, za 37 slučajeva je utvrđena krivica vozača autobusa GRAS-a. Razlozi udesa su nepoštivanje zakonom propisanih pravila od učesnika u saobraćaju, saobraćajne gužve, vremenske nepogode, nepažnja vozača. Važno je istaći da nije zabilježen nijedan slučaj u kojem je bilo povrijeđenih putnika u vozilima GRAS-a. Bez obzira na starost vozila, koja saobraćaju u javnom gradskom prevozu, sigurnost putnika do sada nije nijednom bila dovedena u pitanje", kazali su u Informativnoj službi GRAS-a.
Građani ocjenjivali prevoz
Prilikom posljednjeg anketiranja putnika javnog prevoza iz septembra 2006. godine, Banjalučani su javni prevoz ocijenili s ocjenom vrlo dobar, odnosno prosječna ocjena sistema javnog prevoza je iznosila 3,64. Anketiranje je obavila firma "EIB Internationale", centar za motorna vozila iz Banjaluke, kako bi se dobile informacije koje su od značaja za ocjenu kvaliteta usluge, planiranje i organizaciju javnog prevoza.
Prema riječima Danire Pipić, koordinatora za analitiku i odnose s javnošću u Odjeljenju za stambene i komunalne poslove i poslove saobraćaja u banjalučkoj Administrativnoj službi grada, primjedbe građana su se najviše odnosile na cijene prevoza, a neki građani su bili nezadovoljni i sa brojem polazaka.
Prilikom anketiranja, 16,3 odsto korisnika je imalo primjedbu na visinu cijene prevoza, 6,91 odsto anketiranih je imalo primjedbu na broj polazaka autobusa, a 2,59 odsto je predlagalo uvođenje noćnih polazaka autobusa.