Zlostavljanje starijih osoba, koje najčešće vrše djeca nad roditeljima i koje uključuje batinanje, uskraćivanje kretanja, pa i izgladnjivanje, u Bosni i Hercegovini je još problem o kojem ne žele da govore čak ni žrtve ovog vida nasilja u porodici.
Nasilničko ponašanje djece prema roditeljima često završava tragično, a to pokazuje i nedavno ubistvo Milana Vukovića iz Tjentišta, u blizini Foče, kojeg je u kupatilu zadavio sin Milomir Vuković.
Milomir je policiji odranije bio poznat zbog vršenja nasilja u porodici i po sukobima koje je imao s ocem, a 2001. i 2007. godine je bio osuđen na šest mjeseci zatvora, te na dvogodišnju uslovnu kaznu zbog nasilja u porodici i nanošenja tjelesnih povreda ocu.
"Sve se rješava od slučaja do slučaja. Na SOS liniji često imamo pozive u kojima se roditelji žale na maltretiranje svoje djece. Maltretiranje je nekad fizičko, nekad psihičko. Nažalost, samo rijetki traže pravu pomoć. Linija im više služi da olakšaju dušu nego da se pokušaju zaista zaštiti", kaže Amra Muslić, koordinatorica SOS "sigurne kuće" u Sarajevu.
U "sigurnoj kući" u kojoj se žrtvama nasilja u porodici pruža utočište, trenutno nema starijih osoba. Muslićeva tvrdi da to ne znači da ovakvog vida nasilja u porodici nema u bh. društvu, već da roditelji ne žele da govore o svojim problemima.
"Ako slučajno spomenemo pomoć koju im možemo pružiti, uključujući i policiju, odmah odbijaju. Ti ljudi se loše osjećaju, pogotovo zbog činjenice da ih najčešće zlostavljaju njihova djeca. Osjećaju određenu vrstu krivice i zbog tog osjećaja ne žele ništa da poduzmu", objašnjava Muslićeva.
Roditelji opravdavaju djecu
Uprkos teškim slučajevima zlostavljanja, često roditelji koji se jave za pomoć i sami opravdavaju postupke svoje djece.
"Jedva čujnim, plačljivim glasom starac, koji ima više od 80 godina, pričao mi je kako ga tuče i zlostavlja sin. Međutim, starac nije tražio pomoć za sebe, nego je tražio način kako da se pomogne njegovom sinu alkoholičaru. To je samo jedan od primjera. Prava je rijetkost da oni traže pomoć za sebe. Najčešće žele da pomognu svojoj djeci", ističe Muslićeva.
Zbog nespremnosti roditelja koji trpe ovakav vid nasilja da govore o svojim porodičnim problemima, ali i neefikasnosti nadležnih organa da istinski pomognu u slučajevima zlostavljanja, nema ni potpunih podataka o tome koliko je ova pojava zastupljena u bh. društvu.
Tokom prvih osam mjeseci ove godine na području Federacije BiH policiji su prijavljena 623 krivična djela nasilja u porodici. U policiji ističu da se ovo krivično djelo ne razdvaja po dobi žrtava, tako da ne postoje podaci o broju slučajeva nasilja nad roditeljima.
Prema podacima MUP-a RS, za prvih devet mjeseci ove godine evidentirana su 32 slučaja nasilja u porodici, u kojima su žrtve roditelji.
"Radi se o slučajevima koji su okvalifikovani kao krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Ukupno je evidentirano 296 krivičnih djela nasilje u porodici, što znači da na djela u kojima su roditelji žrtve ili oštećeni otpada 11 odsto od ukupnog broja", navode u MUP-u RS.
Prošle godine, prema podacima MUP-a RS, ukupno su evidentirana 464 krivična djela nasilja u porodici, a od toga je 47 djela učinjeno na štetu roditelja, što predstavlja deset odsto svih djela ove vrste.
Kad se zlostavljanje završi ubistvom
Samo u RS tokom prošle godine dogodila su se tri ubistva koja su počinila djeca nad roditeljima.
U januaru prošle godine, četrdesetogodišnji Mirko Jotanović iz Maslovara, kod Kotor Varoša, ubio je sjekirom oca Rodoljuba Jotanovića. Šest mjeseci kasnije, maloljetni G.S. iz Prijedora sa dva hica iz automatske puške usmrtio je oca Duška Savanovića. U junu prošle godine, četrdesetšestogodišnji Đuro Kobaš ubio je majku Janju Kobaš u njihovoj kući u Tolisi u oraškoj opštini, te nakon hapšenja ispred policijskog automobila umro.
Saliha Đuderija, šef Odjela za zaštitu ljudskih prava pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, ističe da je nasilje nad roditeljima zanemaren vid nasilja u porodici i da nikad nisu vršena ozbiljnija istraživanja.
"Više se bavimo nasiljem nad djecom ili nad ženama. Prije nekoliko godina radili smo malo istraživanje i na osnovu intervjua sa žrtvama ovakve vrste nasilja pokazalo se da nasilje, obično, vrše starija djeca. Osim fizičkog zlostavljanja, najčešći oblik nasilja nad starijima jesu nebriga i zanemarivanje iznemoglih osoba", kaže Đuderija.
Objašnjava da su žrtve nasilja često onemoćale osobe koje su ranije, dok su bile mlade i jake, i same bile sklone represivnim metodama prema svojim slabijim ukućanima.
"Svako nasilje ima svoje lice i naličje. Ako je roditelj vršio nasilje nad svojim djetetom veća je vjerovatnoća da će mu se to u starosti vratiti. Najčešće su žrtve muškarci koji su bili alkoholičari, pa im sad 'vraćaju' djeca i supruge", objašnjava Đuderija, dodavši da su ovi oblici nasilja najprisutniji kod nagriženih porodica.
Muški potomci češće zlostavljaju
U sarajevskom Domu za stara i iznemogla lica trenutno su smještene dvije osobe zbog nasilja u porodici.
"Nažalost, kod nas se to sistemski ne rješava. U dva slučaja smo ih primili u prihvatnu stanicu, ali to je samo privremeno rješenje", naglašava Zijad Memišević, direktor Doma za stara i iznemogla lica u sarajevskom naselju Nedžarići.
Saliha Đuderija smatra da je nasilje nad starijim osobama problem koji će biti sve veći.
"Naše društvo je posljednjih godina bilo izloženo velikom nasilju. Preživjeli smo rat, a i ovo poratno vrijeme nije nimalo dobro. Neki ljudi toliku izloženost nasilju manifestuju apatijom i povlačenjem u sebe, dok drugi i sami postaju nasilni. Ovaj problem pogoršavaju i stanje u društvu i besperspektivnost", upozorava Đuderija.
U SOS "sigurnoj kući" u Sarajevu svjesni su da se ovaj problem ne može riješiti preko noći, ali da je prvi korak priznavanje postojanja ovog problema i da se o njemu počne razgovarati.
"Ne smije se žmiriti na ovakve slučajeve. Potrebno je reagovati. Ako vam se to u komšiluku dešava, pozovite ili nas ili policiju, jer i samo upozorenje nekad je dovoljno da se žrtvi pomogne", apelovala je Amra Muslić.
Samo na području koje pokriva Centar za socijalni rad Banjaluka, od januara do septembra ove godine je registrovano 56 socijalnih slučajeva nasilja djece nad roditeljima.
"Evidentirali smo gotovo sve tipove nasilja, psihičko, fizičko, kombinovano psihičko i fizičko, ekonomsko, odnosno materijalno, te socijalno", navodi Dalila Bojić, socijalni radnik.
Od ukupnog broja počinjenih djela, kako navodi Bojićeva, 89 odsto slučajeva otpada na potomke muškog pola, 11 odsto na potomke ženskog pola, dok je 10 odsto počinilaca nasilja nad roditeljima mlađe od osamnaest godina.
Glavni uzrok dioba imovine
Govoreći o brojnim slučajevima nasilja odraslih ljudi nad roditeljima, Bojićeva ističe da među mnogobrojnim uzrocima ove vrste nasilja, uveliko prednjače neriješeni imovinsko-pravni odnosi.
"Dešava se da potomci verbalno, psihički, ekonomski, ali i fizički ugnjetavaju roditelje pri diobi lične imovine. Nije rijedak slučaj i da djeca, najčešće sinovi, u situaciji odbrane jednog roditelja, najčešće majke, nasrnu fizički na drugog roditelja", navodi Bojićeva.
Osim pomenutih, u uzroke ovakvih društveno neprihvatljivih ponašanja, spadaju i teške socio-ekonomske prilike porodice, zloupotreba alkohola i opojnih droga, problemi na planu mentalnog zdravlja, društvena degradacija i izolacija.
U postupanju s počiniocem nasilja, Centar za socijalni rad Banjaluka ima višestruku ulogu. Stručni radnici vrše sveobuhvatnu procjenu, okolnosti nasilja, psiho-socijalnih i ekonomskih prilika porodice te ličnosti samog počinioca.
"Kroz savjetodavni i terapijski razgovor uključuju ga u organizovan sistem porodično-pravne zaštite u cilju shvatanja težine djela i nečinjenja istog. Sankciju za počinjeno nasilje, u prekršajnom ili krivičnom postupku, izriče nadležni sud", navodi Bojićeva.
Ističe da za naredni period, ovaj centar planira više preventivnih programa porodičnom nasilju, a s tim u vezi kreiraće se i programi rada s počiniocima nasilja.
Kako mladi postaju nasilnici
Objašnjavajući nasilničko ponašanje maloljetne djece nad roditeljima, Marija Burgić-Radmanović, načelnica Klinike za psihijatriju KC Banjaluka, kao najčešće uzroke navodi to što mladi danas žive, rastu i razvijaju se u promjenjivom društvenom okruženju, a stepen, kvalitet i intenzitet tih promjena bitno utiču na mladu osobu.
"Sam nasilni čin izraz je povišene razaračke težnje djeteta kao odgovor na osujećenja, osjećanja manje vrijednosti, bespomoćnosti, odbrane od straha, depresije, odbačenosti, obezvređivanja, omalovažavanja, kao izraz otpora prema autoritetima i svijetu odraslih", objašnjava dr Burgić-Radmanovićeva.
Ističe da su osnovna obilježja ličnosti djece i mladih koja se nasilno ponašaju osjećajna hladnoća, povišeno neprijateljstvo, pretežno usmjereno prema drugima, dok se u pozadini otkriva duboko osjećanje nevoljenosti, odbačenosti, osujećenosti, ljubomore i straha.
"Porodični odnosi, ispunjeni agresijom i nasiljem, odbacivanjem, hladnoćom i zanemarivanjem djece, te teška porodična psihopatologija pogodna su sredina za razbuktavanje razaračkih težnji", kaže dr Burgić-Radmanovićeva.
Ističe da se neka nasilna ponašanja djece mogu dovesti u vezu s posebnim obilježjima temperamenta djeteta, organskim i moždanim promjenama, kao što su epilepsije, prirodne nenormalnosti hromozoma, te psihopatskim crtama ličnosti, mentalna insuficijencija, neurotska i psihotična stanja.
"Vrlo često su socijalni činioci uzrok agresivnom ponašanju djece, a posebno emocionalna atmosfera u porodici, kao što je nedostatak uobičajenih emocionalnih veza s porodicom, strah od kazne i autoriteta, odbacivanje od roditelja, nedosljednost i krutost u odgoju, razvod, odsustvo oca, nasilje i kriminal u porodici, izloženost djece zanemarivanju i zlostavljanju u porodici", navodi dr Burgić-Radmanovićeva.
Ističe da su djeca ulice i djeca beskućnici izloženi visokom stepenu rizika.
"Urbanizacija je povezana s učestalijim poremećajima u vezi sa stresom, kao što su zloupotreba psihoaktivnih supstanci i psihički poremećaji, a takođe ubrzava slom tradicije, razbija sistem porodične podrške i vodi porastu agresije i delinkventnom ponašanju", dodaje Burgić-Radmanovićeva.