Bosna i Hercegovina je država u kojoj žive tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i "ostali". A u ustavno rastezljivoj kategoriji "ostali", gdje ima Bosanaca, Muslimana (na posljednjem popisu stanovništva iz 1991. godine neki građani BiH su se izjasnili i kao Crnci ili Eskimi) nalaze se pripadnici nacionalnih manjina.
Zakonom izglasanim 2003. godine nacionalnim manjinama priznata su sva građanska i ljudska prava. Kao nacionalne manjine u BiH, kojima država treba da štiti položaj i ravnopravnost, priznato je 17 skupina i to su: Albanci, Crnogorci, Česi, Italijani, Jevreji, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci.
Zvanični podaci o broju pripadnika nacionalnih manjina u BiH ne postoje, ali se pretpostavlja da ih ima oko 100.000, od kojih su najbrojniji Romi, ali ujedno i najugroženiji.
`Najveći problem nacionalnih manjina u BiH jeste što su trodjelnom podjelom vlasti među tri velika naroda izgurani iz političkih krugova i mjesta odlučivanja. Novim zakonom predviđeno je da u svakoj opštini predstavnici nacionalnih manjina učestvuju u organizaciji lokalne zajednice, što do sada nije bio slučaj`, objašnjava Jasmila Pašić, iz nevladine organizacije `Centar civilnih inicijativa`.
Smatra da je najveći problem nacionalnih manjina što su praktično `ugurane` u kategoriju `ostali`.
`Prema zakonu, određena mjesta u vlasti pripadaju i ljudima koji nisu iz tri konstitutivna naroda. To sve na papiru lijepo zvuči, ali u većini slučajeva ti ljudi što se delegiraju i predstavljaju kao 'ostali' samo su formalno drugačiji. Obično su to Bosanci, Muslimani ili neka druga izmišljena kategorija. Nacionalnih manjina u vlasti gotovo da i nema`, kaže Pašićeva.
Prema istraživanjima Centra civilnih inicijativa, najugroženija nacionalna manjina su Romi, kojih u Bosni i Hercegovini ima između 80.000 i 90.000.
`To se najbolje vidi po tome šta koja od nacionalnih manjina traži. Romi traže osnovne životne uslove, zapošljavanje i školovanje za djecu, dok drugi pripadnici nacionalnih manjina uglavnom traže očuvanje kulture ili organizuju kurseve svojih maternjih jezika`, navodi Pašićeva.
O teškom položauju Roma u našoj zemlji najbolje govore podaci iz Vijeća Roma BiH; samo jedan odsto Roma u BiH je zaposleno, 70 odsto ih je stambeno nezbrinuto, 28 osto romske djece uključeno je u obrazovni proces, dok je 70 posto Roma u BiH bez zdravstvene zaštite.
`Romi su u svakom slučaju žestoko diskriminisani. Ni na jednom nivou vlasti, od opština, gdje nemamo nijednog vijećnika, pa sve do Predsjedništva BiH, nema nijednog predstavnika Roma. Delegat se može predstaviti i kao svemirac i dobiti mjesto, ali Rom ne može. Nije onda ni čudo što su Romi u katastrofalnom položaju`, ogorčen je Dervo Sejdić, član Vijeća Roma BiH.
Uprkos poraznoj statistici, Sejdić kaže da neki posljednji rezultati pokazuju da bi u budućnosti moglo biti bolje za ovu populaciju.
`Konačno se pri parlamentu BiH formira Vijeće nacionalnih manjina, u kojem će biti i jedan predstavnik Roma. Za sljedeće izbore najavljeno je da će u svakoj opštini biti po jedan predstavnik nacionalnih manjina. UN je pokrenuo desetogodišnju akciju koja ima za cilj obrazovanje Roma. Iskoristićemo ove fondove, a akcija je već dala i rezultate, jer smo od nekadašnjih mizernih deset posto romske djece koja pohađaju škole došli do procenta od 28`, navodi Sejdić.
On kao veliki problem i najveću diskriminaciju navodi podatak da je Romima često nemuguće izvaditi lične dokumente.
Serbezovski: `Nisam diskriminisan`
Nasuprot Sejdiću, Muharem Serbezovski, poznati pjevač i manje poznati književnik i čovjek koji je na romski jezik preveo Kuran i trenutno sprema prevod Biblije na romski, tvrdi da Romi nisu diskriminirani.
`Tačno je da su Romi u užasnoj situaciji, ali treba postaviti pitanje šta Romi ovoj državi mogu pružiti. U životu lično nikad nisam bio diskriminiran. Ljudi su me izabrali u parlament iako sam Ciganin i to nikome nije zasmetalo. Mislim da Romi moraju individualno više raditi, a onda će to i društvo priznati`, kaže Serbezovski, koji je kao kandidat Stranke za BiH izabran u parlament Federacije BiH.
Serbezovskog kao svog predstavnika ne priznaju romska udruženja, ali on tvrdi da i dalje radi za interese svoje zajednice.
`Družim se s ljudima koji imaju uticaja i svi žele pomoći Romima. Moramo ići korak po korak i pokazati da nam je stalo`, dodaje Muharem Serbezovski.
Ambasade pomažu
Pripadnici ostalih nacionalnih manjina u BiH tvrde da žive kao i svi građani ove zemlje. Udruženja koja okupljaju pripadnike nacionalnih manjina uglavnom se bave kulturom i nastoje da državljani BiH porijeklom iz drugih zemalja ne izgube svoju vezu s matičnim državama. Olakšavajuća okolnost za ove nacionalne manjine je što, za razliku od Roma, imaju pomoć ambasada svojih matičnih država.
`Kako je ostalim građanima BiH tako je i nama. Radimo i borimo se, jer je BiH naša zemlja. Ima mnogo naših Italijana koji nisu uopšte prijavljeni u Udruženje. U toku rata smo imali mnogo više članova, jer smo tada dijelili humanitarnu pomoć. Danas organizujemo kurseve italijanskog jezika i kulturne manifestacije da se održi ta neka veza`, rekao nam je Bruno Palesta, predsjednik Udruženja građana BiH italijanskog porijekla.
`Ostali`
I Vladimir Blaha, dugogodišnji aktivista Saveza nacionalnih manjina RS i predsjednik Udruženja Čeha u Banjaluci, smatra da je osnovni problem svrstavanje nacionalnih manjina u `ostale`, čime se, kako tvrdi, vrijeđa dostojanstvo potomaka stanovnika koji su na ove prostore došli prije nekoliko stotina godina.
S njim se slaže i Stevo Harveljuk, trenutni v.d. predsjednika Saveza nacionalnih manjina RS, koji je u julu preuzeo dužnost i počeo raditi na uključivanju predstavnika nacionalnih manjina u institucije vlasti u RS.
`U Savezu sam zatekao dobru saradnju predstavnika nacionalnih manjina i želju da se izborimo za prava u zemlji u kojoj živimo`, rekao je Havreljuk.
Inače, u RS postoji registrovan Savez nacinalnih manjina koji broji 11 udruženja i to pretežno iz zapadnog dijela RS. U istočnom dijelu nema registrovano nijedno udruženje nacionalnih manjina, što bi, prema Harveljukovim riječima, trebalo da bude jedan od zadataka Saveza u narednom periodu.
Svrstavanje nacionalnih manjina u kategoriju `ostalih`, kako kaže Vladimir Blaha, predstavlja i kočnicu za uključivanje njihovih predstavnika u organe vlasti i društveni život uopšte.
`Paradoks je i to da je Narodna skupština RS prije četiri godine donijela Zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina koji je na određen način neustavan, jer štiti interese kategorije stanovnika koji nisu pomenuti u ustavu`, rekao je Blaha.
A ovu kategoriju stanovnika muče i druga pitanja vezana za opstanak u BiH.
`Veoma je bitno obrazovanje djece kojoj bi prema Zakonu o osnovnom obrazovanju trebalo da bude omogućeno učenje maternjeg jezika kroz dopunsku nastavu, a to nije realizovano do danas. U RS nema niti jedne škole gdje djeca mogu da uče jezik matične zemlje`, kaže Blaha.
Neophodna jača saradnja
Blaha tvrdi da predstavnici nacionalnih manjina na funkcijama u BiH nikada nisu došli u Savez nacionalnih manjina RS da bi porazgovarali o problemima s kojima se susreću.
Iako je nedavno osnovan i Savjet za nacinalne manjine pri NS RS, koji broji 15 članova, prema Blahinim riječima, oni do sada nisu imali niti jednu sjednicu. On očekuje jaču angažovanost predstavnika nacionalnih manjina u iznalaženje rješenja i prava koja proizlaze iz Ustava i Zakona za sve građane RS.
Prema riječima Marije Grbić, predsjednika Udruženja Slovenaca `Triglav` Banjaluka, u zapadnom dijelu RS evidentirano je oko 1.400 članova ove nacionalne manjine. Udruženja su još registrovana i u Doboju i Prijedoru.
`Između naših udruženja postoji visok stepen saradnje koja se ostvaruje kroz organizovanje kulturnih manifestacija, horskih susreta i organizovanje raznih seminara. Zadovoljni smo i saradnjom sa Gradskim i republičkim vlastima`, rekal je Grbićeva.
Prema podacima kojim raspolaže Vladimir Blaha, u RS živi oko 1.000 Čeha. Organizovani su u Banjaluci, Prijedoru, Srpcu i Prnjavoru.
`Između svih udruženja postoji dobra saradnja na kulturnim osnovama, jer se borimo za očuvanje identiteta, jezika i kulture naših predaka`, naglasio je Blaha.
Među najmalobrojnijim nacionalnim manjinama u RS su Poljaci, koji u RS imaju samo jedno registrovano udruženje, i to u Banjaluci. Ono ima 81 člana. Ivanka Ćelović, predsjednik ovog udruženja, istakla je da u RS ima daleko više Poljaka, ali oni nisu registrovali svoja udruženja.
`Poljaka ima u Prnjavoru, Gradišci, Prijedoru, Bijeljini... ali nema organizacije. Ja uvijek pozivam Poljake u RS da ne zaborave svoje korijene i da se organizuju`, rekla je ona.
Biltene izdaju četiri udruženja
Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina garantuje da ove kategorije imaju pravo na izdavanje novina ili pokretanje drugih medija, međutim, nacionalne manjine u BiH rijetko koriste ovu mogućnost.
Od ukupno 17 nacionalnih manjina u BiH, samo četiri saveza, ukrajinski, češki, mađarski i slovenački izdaju periodične biltene o radu svojih udruženja u kojima objavljuju priče o svojim članovima.
Romi nemaju svoje novine, ali pripremaju izdavanje prvog glasila na romskom jeziku na području BiH.
`U sklopu Romskog informativnog centra namjeravamo da počnemo sa izdavanjem lista koji će biti na romskom i bosanskom jeziku i koji će govoriti o našoj populaciji u BiH. List će izlaziti svaka tri mjeseca i očekujemo da prvi broj izađe prije Nove godine`, kazao je Dervo Sejdić, iz Vijeća Roma BiH.