Svakim danom sve više mladih ljudi iz BiH odlazi u inostranstvo u potrazi za poslom ili da studiraju.
Oni svoju sreću pronalaze u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i drugim zemljama zapadne, ali i istočne Evrope te ostatku svijeta. Službeni podaci govore da je u periodu od 1996. do 2002. godine BiH napustilo 100.000 mladih ljudi. Razlozi za takav korak su višestruki.
Jedan od takvih koji je svoju sreću pokušao da pronađe u inostranstvu je i Banjalučanin Miroslav Zarić, koji se zaposlio u firmi "Laib Maschinenbau" u Štutgartu, u Njemačkoj, kao konstruktor namjenskih mašina. On je završio Mašinski fakultet u Banjaluci i odlučio je da napusti BiH u potrazi za poslom.
"Štutgart je, može se slobodno reći, centar svjetske industrije. Kao dipl. inž. mašinstva nisam imao priliku u BiH da primijenim svoje znanje, a radio sam uglavnom poslove koji su imali malo ili skoro nikakvih dodirnih tačaka sa mašinstvom. Početna plata je solidna, oni smatraju da je mala, ali ja u životu nisam imao toliko novca", kaže Zarić.
Dodaje da mu je radno vrijeme 40 sati sedmično, a na posao dolazi kad hoće, samo je bitno da odradi tu normu. Međutim, kaže da su tamošnji ljudi pomalo hladni i škrti.
"Ostvario sam kontakt sa mnogim našim ljudima. U Štutgartu postoje mnoga mjesta koja vrijedi obići u slobodno vrijeme - od zoološkog vrta, Staatsgalerie, opere, pozorišta, baleta, muzeja 'Mercedesa' i 'Porschea'", dodao je Zarić.
On bi želio ostati tamo da živi i radi i nada se da će uskoro njegova supruga dobiti ulaznu vizu, pa da mogu planirati proširenje porodice.
Nataša S. iz Broda otišla je u Austriju, gdje radi u banci i ne može da uporedi način rada kod nas i u inostranstvu. Radila je mnogo u Banjaluci, a radi i u Austriji. Radno vrijeme joj je malo duže, ali su vikendi slobodni.
"Austrijanci prihvataju strance, ali za to treba vremena i strpljenja, jer su prilično nepovjerljivi, inače za sve ovdje treba vremena i strpljenja. Ljudi nisu mnogo politički angažovani ni zainteresovani za politiku i crkvu. Ekonomija i proizvodnja su primarna kategorija", kaže ona.
Ines Tipura, 20-godišnja Banjalučanka, studira političke nauke i anglistiku u Hajdelbergu, u Njemačkoj. Jako je zadovoljna predavanjima, jer joj je praksa jednako važna, ako ne i važnija od teoretskog dijela predavanja.
"Sigurno je da se, pored teorije, putem prakse stiče uvid u realni svijet istraživanja i bavljenja, u mom slučaju političkim temama, istraživanja statističkih podataka kao i ostalih potencijalno-relevantnih područja, koja će mi kasnije, sasvim sigurno, biti od koristi u mojoj radnoj karijeri", kaže Tipura.
Dodala je da je većinom u Njemačkoj praksa obavezan dio studija bez kojeg se diploma ne može dobiti. Minimum koji treba da bude ispunjen u vidu prakse je 10 sedmica. To je značajna razlika u odnosu na uslove na našim fakultetima, gdje praksa većinom nije obavezan dio studija i gdje se na fakultetu većinom koncentrišu na teoriju. Takođe su studenti aktivni subjekti na predavanjima.
"Slobodno vrijeme se najčešće koristi za sticanje prakse, jer postoje mnoge organizacije u koje se studenti mogu učlaniti. Neke od mogućnosti su i studentske organizacije koje se, između ostalog, bave humanitarnim radom", kaže Tipura.
Univerziteti, takođe, imaju svoje novine te istraživačke institute, u kojima se svaki student može angažovati. Tipura je član Instituta za internacionalno istraživanje konflikata. Organizuju se i zabave, pozorišne predstave, izložbe, književne večeri i razne sportske aktivnosti.
"Smatram da je u globalu studenski život u Hajdelbergu, i uopšte u Njemačkoj, organizovaniji nego kod nas. Ako uzmemo u obzir uslove u kojima studenti žive, kvalitet studentskih domova i studentskih restorana, a i mogućnosti koje se nude za angažovanje studenata van fakultetskih prostorija, situacija je mnogo bolja", dodala je Tipura.
Za nju bi ostanak u Njemačkoj bilo nešto što bi mogla zamisliti, ali to će, kaže, zavisiti od raznih okolnosti u kojima se bude našla po završetku studija.
Za razliku od Tipure, bivša studentkinja Ljiljana Z. iz Mrkonjić Grada, koja je završila antropologiju na Univerzitetu "Aix-Marseille" u francuskom gradu Marseju, kaže da na njenom fakultetu nije bilo više prakse u odnosu na teoriju.
"Uglavnom sam bila zadovoljna predavanjima. Volim način života koji Francuzi njeguju i zadovoljna sam svojim životom tamo. Sviđa mi se što imaju kritički stav prema svemu, što se bune i bore se, ali i što uvijek imaju vremena za dobru hranu i piće", kaže ona.
Dodaje da se svi ispiti rade anonimno, a profesor može da vidi ime studenta tek kad ispravi radove. Međutim, nedostatak je, po njenom mišljenju, taj da ima premalo usmenih ispita, a da se sve radi pismeno.
Nakon završenog fakulteta dobila je posao na ugovor, tako da ostaje narednih pet godina u Francuskoj.
Od septembra prošle godine Mladen Protić je primljen na doktorski studij na Fakultetu za fizičku kulturu, program kinantropologija, u Olomoucu, u Češkoj Republici. Tamo je završio i magistarske studije.
"Nakon godinu dana bezuspješnog traženja posla u struci i van nje, odlučio sam da nastavim doktorski studij. Što se tiče sistema rada, veoma sam zadovoljan u svim aspektima, pogotovo odnosom profesor - student, koji je veoma otvoren i profesori su mnogo pristupačniji, što često nije bio slučaj kod nas. Razlog za zadovoljstvo je i što su uslovi rada na fakultetu mnogo bolji nego kod nas, kao i infrastruktura i oprema", kaže Protić.
Priča da se nastava odvija po kreditnom sistemu, gdje svaki student kreira svoj program studija na osnovu obaveznih i izbornih predmeta.
Država je socijalno i ekonomski stabilnija, a jedna stvar koja je odlična u Olomoucu, po njegovom mišljenju, je javni prevoz, koji je odlično organizovan i cijene su mnogo pristupačnije nego kod nas.
"Karta za tri mjeseca za studente košta 40 KM, a pojedinačna za prevoz košta 1 KM. Cijene hrane i pića su mnogo povoljnije, ali, sa druge strane, ne postoji mogućnost otići na pijacu i kupiti domaće proizvode, što se kod nas i dalje može, jer nismo u EU. Kao nedostatak bih naveo da su Česi mnogo zatvoreniji nego mi i mnogo je teže ostvariti neki bliži kontakt s ljudima", dodaje Protić.
Slobodno vrijeme studenti u Olomoucu uglavnom provode družeći se u domovima i u češkim pabovima, u kojima se toče piva koja zamjenjuju našu kafu. Pored toga, u gradu, kaže Protić, ima mnogo kulturnih dešavanja, tri požorista, tri muzeja, bioskopi te veliki parkovi u kojima omladina provodi mnogo vremena.
"Ukoliko mi se pruži prilika da ostanem u Češkoj ili mi da odem raditi negdje drugdje u Evropi, svakako bih ostao, zašto da ne", dodao je Protić.
Priče ovih mladih ljudi još jedan su dokaz da se "odliv mozgova" iz BiH i dalje nastavlja.
Ines Tipura
I slobodno vrijeme se u Njemačkoj koristi za sticanje prakse, jer postoje mnoge organizacije u koje se studenti mogu učlaniti
Ljiljana Z.
Sviđa mi se što Francuzi imaju kritički stav prema svemu, što se bune i bore se, ali i što uvijek imaju vremena za dobru hranu i piće
Mladen Protić
Kao nedostatak bih naveo da su Česi mnogo zatvoreniji nego mi i mnogo je teže ostvariti neki bliži kontakt s ljudima
Nataša S.
Ljudi u Austriji nisu mnogo zainteresovani za politiku ni crkvu, ekonomija i proizvodnja su primarne kategorije
Miroslav Zarić
Moja početna plata u Štutgartu je solidna, oni smatraju da je mala, ali ja u životu nisam imao toliko novca