Mirka Stanetića, v.d. generalnog direktora Kliničkog centra Banjaluka, ove godine Internacionalna liga humanista nominovala je za priznanje za ljekara decenije.
Kako kaže, nominaciju nije očekivao. Smatra da među doktorima ima još mnogo onih koji zaslužuju isto priznanje. Ipak, prijatno je iznenađen.
Stanetić priznaje da zbog posla u Kliničkom centru ima malo vremena za bilo šta drugo. A, u periodu koji predstoji, po svemu sudeći, vremena će imati još manje. Kako navodi, zahvaljujući sredstvima koje Vlada RS obezbjeđuje, stvoreni su uslovi za početak rekonstrukcije i izgradnje Kliničkog centra i to bi trebalo da se desi 20. maja.
"Ministarstvo zdravlja, Fond zdravstvenog osiguranja, Vlada RS i mi u Kliničkom centru predstavljamo jedinstven tim u cijelom ovom projektu. Nećemo se zadovoljiti samo preseljenjem klinika sa stare lokacije u ovih pet nedovršenih spratova, nego ćemo ići u kompletnu rekonstrukciju cijelog Kliničkog centra. Naravno, to ne može biti brzo, to je proces koji će trajati, dvije, tri ili više godina, ali je najvažnije da smo dobili saglasnost za rekonstrukciju", kaže Stanetić.
Cilj je, ističe, napraviti što savremeniji klinički centar, koji će postojati u narednih pedeset godina i predstavljati najkvalitetniji prostor za pružanje zdravstvene zaštite građanima.
NN: Kako ste doživjeli i šta za Vas predstavlja nominacija Internacionalne lige humanista za priznanje za ljekara decenije?
STANETIĆ: Najveći dio vremena posvećujem Kliničkom centru i sasvim je razumljivo da sam, kada je došla ta vijest, bio veoma iznenađen. Naravno prijatno, pogotovo zato što su me predložile brojne kolege iz Republike Srpske i iz Federacije BiH. Iskreno, smatram da među doktorima ima još mnogo ljudi koji zaslužuju isto ovakvo priznanje, to su oni koji su stvarno posvećeni svom poslu i koji stalno vode računa o svojim bolesnicima. U početku sam bio prilično iznenađen jer to nisam očekivao, ali sam poslije shvatio da su namjere posve časne. Pregledajući njihovu internet prezentaciju, vidio sam da tu ima i nekih nobelovaca koji su dobili slična priznanja. Ovakva nominacija znači da u narednom periodu nekakve mrljice, koje sam možda imao na profesionalnom polju, svakim danom moraju biti sve manje i manje. Praktično, to je jedna nova obaveza koju čovjek stiče, jer internacionalno priznanje predstavlja jednu novu dimenziju. Ja bih, dakle, morao da budem još više posvećen poslu koji radim i da to opravdam, ako ne kao direktor, onda profesionalno, kao ljekar na Klinici za plućne bolesti, gdje sam do sada radio. Svjestan sam da ću u narednom periodu biti pod lupom javnosti i da ne smijem dozvoliti niti jednim svojim neprofesionalnim postupkom da u pitanje dovedem ovakvo priznanje.
NN: S obzirom na to da je Vlada RS nedavno odlučila izdvojiti sredstva za rekonstrukciju Kliničkog centra, mislite li da je ova odluka trebalo da bude donesena ranije? Da li je čekanje donacije Holandije trajalo predugo?
STANETIĆ: Poznato je da cijela priča sa holandskom donacijom traje već dvije i po godine i meni je iskreno žao što holandska vlada nije ranije donijela tu odluku. Da je to bilo ranije, mi bismo danas bili u daleko boljoj poziciji nego što jesmo. Sredstva od donacije je trebalo da iznose 19 miliona evra, plus kreditna linija, što bi obezbijedilo jednu kvalitetnu rekonstrukciju Kliničkog centra. Ipak, odustajanjem holandske vlade od donatorskih sredstava stvorene su pretpostavke da mi vlastitim snagama, uz pomoć sredstava koje Vlada RS obezbjeđuje, uđemo u rekonstrukciju i izgradnju Kliničkog centra. Ono što sa zadovoljstvom mogu da potvrdim jeste to da Vlada RS i premijer na čelu Vlade nedvosmisleno žele da Klinički centar bude rekonstruisan i to je u ovom trenutku apsolutni prioritet nad prioritetima. Praktično svakog dana imamo razgovore s predstavnicima Ministarstva zdravlja i Vladom RS i svi se slažemo da se s rekonstrukcijom Kliničkog centra više ne smije oklijevati ni časa jer je suviše vremena izgubljeno na administrativne i druge sporedne poslove. Mi smo se već preorganizovali i s obzirom na to da nema donacije holandske vlade, za svoj novac možemo kupiti ono što mislimo da je najbolje. Formiramo timove koji će intenzivno raditi na tim poslovima, te polako krećemo u rekonstrukciju elektro, vodovodne, kanalizacione i telefonske mreže. Mogu da kažem da Ministarstvo zdravlja, Fond zdravstvenog osiguranja, Vlada RS i mi predstavljamo jedinstven tim u cijelom ovom projektu. Nećemo se zadovoljiti samo preseljenjem klinika sa stare lokacije u ovih pet nedovršenih spratova, nego ćemo ići u kompletnu rekonstrukciju cijelog Kliničkog centra. Naravno, to ne može biti brzo, to je proces koji će trajati dvije, tri ili više godina, ali je najvažnije da smo dobili saglasnost za rekonstrukciju Kliničkog centra od početka do dna.
NN: Kada će početi rekonstrukcija Kliničkog centra i koje će klinike biti prioritetne?
STANETIĆ: Premijer Dodik je u nekoliko navrata izjavio da će to biti 20. maja i ja mislim da hoće i da će tada početi grubi građevinski radovi u okviru rekonstrukcije. Borba za pacijente i osposobljavanje uslova za boravak pacijenata nas tjeraju da što prije počnemo s rekonstrukcijom. Neki poslovi ne mogu odmah početi jer su oni projektovani prema sredstvima za donaciju, kojih više nema, pa moramo ući u proces reprojektovanja. Pored reprojektovanja, uporedo ide izgradnja elektroprstena vodovodne mreže, a pominjana je i priča o elektronskom zdravstvu, tako da je nemoguće izbjeći isplanirati elektro i informatičke instalacije, odnosno sve to mora paralelno da se razvija. Prioritet svakako imaju hirurške klinike i Klinika za plućne bolesti, kao i Zavod za patologiju, koji po svaku cijenu želimo izmjestiti sa stare lokacije. To je san koji Banjaluka sanja već godinama i mi stvarno želimo da se ta priča već jednom završi, da sve te klinike koje se nalaze u izuzetno lošem stanju budu premještene na lokaciju Paprikovac.
NN: Hoće li izdvojena sredstva biti dovoljna i šta je sve njima planirano da se uradi?
STANETIĆ: Iskreno, mislim da će morati biti dovoljna. U razgovoru s predstavnicima Ministarstva zdravlja, Fonda zdravstva i Vlade RS, odnosno premijerom, konstatovano je da vjerovatno prva investicija, koja je označena sa deset miliona evra, pa zatim i druga od još deset miliona evra, neće biti dovoljne za sve, ali kako mi u Kliničkom centru, tako i Ministarstvo zdravlja, Vlada i premijer čvrsto želimo da iznađemo sredstva za rekonstrukciju. Mi, kao RS, imamo mogućnost da iznađemo dodatna sredstva jer je naš zadatak vrlo jasan - napraviti što savremeniji klinički centar, koji će postojati u narednih pedeset godina i predstavljati najkvalitetniji prostor za pružanje zdravstvene zaštite ovom narodu. Klinički centar mora biti kvalitetno tehnički opremljen i kvalitetno oplemenjen za boravak osoblja i bolesnika. Kako stvari stoje, vjerovatno će biti potrebno još sredstava, ali u različitim fazama izgradnje, jer će to biti nešto najsavremenije u trenutku kada bude završena rekonstrukcija. U zdravstvu je inače problem održati taj tok savremenosti, zato što nešto što kupite danas već sutra je zastarjelo. Mi smo se, međutim, s premijerom i predstavnicima Vlade dogovorili da opremu koju ćemo birati prosto skiciramo i adaptiramo, a da prostor prilagođavamo najsavremenijoj opremi, koju ćemo kupovati zadnju, tako da onda kada je kupimo bude najsavremenija. Klinički centar iskreno vidim kao jednu ultramodernu ustanovu, što zahtijeva mnogo posla. Instalacije u Kliničkom centru su stare više od 35 godina, sve je to dotrajalo i potrebno zamijeniti. Sve mora biti povezano, ali najbitnije je to da sredstva više nisu problem, sada je samo pitanje organizacije, želje i htjenja da se sve uradi. Ovako velika ustanova zahtijeva i dodatno angažovanje ekspertskih timova i nadzornih organa. Ja lično, a mislim da niko iz ovog tima, ne želimo nikakve nepravilnosti u izgradnji Kliničkog centra, jer ne želimo da to uopšte bude predmet bilo kakvih rasprava. Ovdje sve mora biti potpuno čisto i jasno jer je ovo ustanova u koju dnevno ulazi oko 5.000 ljudi.
NN: Kako se ukidanje dvojne prakse ljekara odrazilo na poslovanje Kliničkog sentra?
STANETIĆ: Odrazilo se dobro. Mi nemamo suštinskih problema po tom pitanju, većina kolega je to prihvatila. Mala napomena - to nije ukinuto jer je nemoguće ukinuti nešto što nikada i nije bilo dozvoljeno, samo smo prestali da gledamo kroz prste na taj problem. Dvojna praksa i dalje treba da postoji, ali na jedan regularan način, što znači da se ne može desiti da neko "krade" bolesnika iz jedne ustanove u drugu ili da zloupotrebljava svoj položaj. To nije dvojna praksa, to je nešto sasvim drugo. Dvojna praksa je prisutna u uslovima kada dvije ustanove rade potpuno regularno uz adekvatna odobrenja i dozvole i međusobno sarađuju. Na Kliničkom centru su stvorene sve pretpostavke za kvalitetan rad i materijalne, moralne i profesionalne. Zdravstvenim radnicima je jako povećana plata, koja je u ovom trenutku dosta pristojna u odnosu na neki prijašnji period.
NN: Da li je ukidanje dvojne prakse produžilo čekanje pacijenata na pojedine preglede?
STANETIĆ: Čekanja ima u Kliničkom centru, kao i u svakoj bolnici na svijetu, a bilo ga je i ranije. Ne možemo se opravdati čekanjem zato što privatne ordinacije ne rade, jer se duže čeka uglavnom na one pretrage koje nisu rađene u privatnim zdravstvenim ustanovama. Ako je u pitanju čekanje na magnetnu rezonancu ili na vrhunski CT ili vrhunski ultrazvučni aparat za, recimo, transkranijalni dopler, to nema niko, a nije ni imao. Čekanja koja smo mi stvorili navikom da pacijenti bez ikakve kontrole stižu u Klinički centar, preskačući pojedine nivoe zdravstvene zaštite pokazuju da zdravstveni sistem još treba rekonstruisati. Po pravilu, 80 odsto bolesnika treba da bude zbrinuto u primarnom nivou, a samo 20 odsto njih treba da bude propušteno kroz primarni nivo zdravstvene zaštite ka sekundarnom i tercijalnom nivou, a kod nas nije baš takva situacija. Velika je propusna moć primarnog nivoa. Zdravstveni radnici koji rade u primarnom nivou, odnosno u porodičnoj medicini, nisu dovoljno tehnički opremljeni. Znate da je doskora najčešća slika bila da su se u ordinacijama primarnog nivoa nalazili samo sto, stolice i masa blokova, recepata i uputnica. Vremena se mijenjaju i ljekari moraju da počnu raditi svoj dio posla u primarnom nivou. Jasno je da treba stvoriti tehničke pretpostavke za to jer će to značajno smanjiti priliv pacijenata u ustanove. Teorijski, i kada bismo imali stotine aparata uvijek bi bile gužve. Suština je u tome da pacijent, kome je stvarno potrebna dijagnostička, terapijska ili neka druga metoda, bude upućen na pravo mjesto. Tačno je da ima gužve, svjesni smo da se, recimo, skrining za mamografiju za karcinom dojke u RS tek sada razvija, ali to nije posao Kliničkog centra, nego javnog zdravstva i zdravstvene politike. Ministar čini napore da se kupi desetak mamografa za dijagnostiku ranih promjena na dojci, koji bi bili raspoređeni širom RS. Tako bi samo probrani slučajevi stizali u Klinički centar. Kada vi nazovete Klinički centar, pošto je to jedini mamograf, logično je da su liste čekanja po šest mjeseci. Mi i ne možemo raditi skrining, mi smo ustanova koja se bavi dijagnostikom, terapijom i liječenjem, a ne skriningom, ali Ministarstvo zdravlja je jasno prepoznalo taj problem, koji nastoji da riješi na pomenuti način.
NN: Kada će Klinički centar u potpunosti ispoštovati odluku Fonda zdravstvenog osiguranja RS da bolnice nabave sve što je potrebno pacijentima, odnosno kada će vam biti isporučena roba koju ste naručili?
STANETIĆ: Pidžame i papuče za pacijente će biti isporučeni kada bude završena tenderska procedura. Pacijenti treba da imaju papuče i pidžame, to su neke elementarne stvari, kao što treba da imaju vodu u sobi i mi smo jedva dočekali tu odluku, koju smo i proširili. Mi, dakle, želimo da naš pacijent ima i kvalitetnu posteljinu i sapun, što pacijenti u Kliničkom centru već imaju. Međutim, ono što je mnogo značajnije od svega toga jeste da je naporima i zdravstvenom politikom, koja se vodi na našim prostorima, organizovan sistem snabdijevanja lijekovima, koji omogućava da sve zdravstvene ustanove praktično 99 odsto potrebnih lijekova imaju na raspolaganju. Možda mi u ovom trenutku nemamo dovoljan broj papuča, ali odgovorno tvrdim da najkvalitetnijih i najskupljih lijekova imamo u svakom trenutku. Ponekad se desi da nemamo nekih manje potrebnih stvari, a i dobavljači koji dobavljaju te jeftine lijekove nisu uvijek zainteresovani da ih isporučuju zato što nemaju jasnu ekonomsku logiku za to. Ipak, mislim da u bolnici nije najvažnije da pacijent ima paracetamol, nego je bitno da ima streptokinazu, autoplazu i skupe lijekove, koji koštaju na hiljade maraka. Kupljeni su i materijali za šivenje uniformi zdravstvenih radnika u operacionim salama.
NN: Koliko novca će biti potrebno na mjesečnom ili godišnjem nivou za nabavku opreme za pacijente?
STANETIĆ: Za nabavku pidžama, plahti i ostalog obezbijedili smo oko 200.000 KM, koliko je potrebno, a po Zakonu o javnim nabavkama mora biti otvoren i postupak, odnosno tender.
NN: Kada će biti riješen problem Klinike za očne bolesti, prije svega što se tiče gužvi?
STANETIĆ: Gužve u Klinici za očne bolesti su velike zato što su povećana prava osiguranika. Očna ambulanta radi u dvije smjene sa po dva doktora. Svi koji trebaju naočare sada na račun Fonda imaju pravo da ih dobiju i jasno je da neće ići u privatne ordinacije, nego će iskoristiti tu mogućnost. Naše očne ambulante su izmještene iz Poliklinike zato što su Ministarstvo zdravlja i Dom zdravlja prepoznali potrebu da se u Poliklinici formira edukativni centar porodične medicine, što je potpuno ispravno. Bez edukativnog centra nema porodične medicine i to nas je natjeralo da izmjestimo očne ambulante u barake. One nisu idealne i ne pružaju komfor, vrlo su tjeskobne i djeluju ruinirane, kao i svaka stara lokacija, ali ne vidim nekakvu razliku između očnih ambulanti i brojnih hirurših ambulanti, koje rade u gotovo u istim uslovima. Želimo da taj problem što prije riješimo i tražimo mogućnost da te očne ambulante izmjestimo na Paprikovac. Trajno rješenje će biti onog trenutka kada rekonstrukcija bude privedena kraju, jer se projektuje i poliklinički dio Kliničkog centra, koji će imati potpuno nove moderne ambulante i taj problem ambulanti očne klinike neće biti prisutan. Za razliku od tih očnih ambulanti, koje su u veoma lošem stanju, Klinika za očne bolesti, koja je smještena u centralnom medicinskom bloku, je pretrpjela strašne izmjene - tu je sada napravljena jedna moderna operaciona sala, koja je tehnički nabrušena do savršenstva. Prvi put se izvode takozvane fako operacije, koje se rade u vrhunskim ustanovama, jer smatramo da hospitalni bolesnik mora biti tretiran na najkvalitetniji način. Mi shvatamo da taj problem očnih ambulanti postoji, ali je nemoguće u trenu riješiti sve probleme. Problem predstavlja i to što mi kao pacijenti nemamo naviku da odlazimo doktoru popodne. Svi dolaze ujutru, a ta ambulanta radi do osam naveče, pa poslijepodne gotovo da nema nikoga u čekaonicama. Potpuno dijelim mišljenje sa pacijentima kada kažu da je katastrofa, i jeste, ali i sami možemo učiniti nešto da ne bude takvih gužvi.
NN: U Kliničkom centru je uvedeno dosta novih usluga. Šta je još planirano za ovu godinu?
STANETIĆ: Trend osposobljavanja Kliničkog centra je svakim danom prisutan. Brojne su tehničke inovacije i discipline. Upravo šaljemo 35 doktora na kratkotrajnu edukaciju kako bi ovladali novim vještinama, a strateški plan za 2008. godinu je ovladavanje transplantacijom. U cilju toga, prvi put je u Kliničkom centru s radom počela ambulanta za bolesnike s transplantiranim organima. Do sada su svi ti pacijenti morali odlaziti van zemlje na kontrolu. Mi, takođe, dovodimo i ekipe stručnjaka u Banjaluku i šaljemo naše doktore na edukaciju s ciljem da što je moguće više budemo kvalitetni na tom polju. Prva transplantacija, mislimo da će to biti bubreg jer je najekonomičnija, planirano je da bude izvedena pred kraj ove godine. Jasno, treba pripremiti kompletnu biohemiju, kompletnu imunologiju i transfuziju jer je to jedna potpuno nova usluga. Nefrolozi se veoma hitro pripremaju, ekipe na Hirurgiji se edukuju, Transfuzija je dobila zadatak da počne tipizaciju tkiva, znači stvaraju se svi preduslovi za postizanje jednog globalnog cilja. Cilj nam je i što više povećati broj laparaskopskih usluga, kupili smo laparaskopiju za Ginekologiju i za Hirurgiju, sve s ciljem da boravak pacijenta u Kliničkom centru bude što je moguće kraći, što kvalitetniji i da samim tim pružimo što je moguće bolju uslugu, koja će u ovom času biti najekonomičnija za bolesnika.