BANJALUKA - Nakon pandemije i povećanog broja femicida u Bosni i Hercegovini, odnosno brutalnog nasilja nad ženama, bilježi se i veći broj poziva na SOS liniju kao tipičan odgovor koji prati svaku kriznu situaciju koja posebno pogađa žene, potvrdila je u razgovoru za "Nezavisne novine" Jasminka Pavić iz Fondacije "Udružene žene".
"U toku 2022. godine imali smo 1.266 poziva na SOS liniju, dok je do kraja oktobra 2023. godine zabilježeno 1.030 slučajeva prijave nasilja u porodici. Broj je dostupan 24 sata dnevno, tokom svih 365 dana u godini i besplatan je za sve pozivaoce", rekla je Pavićeva, koja duži niz godina radi kao stručna saradnica za poslove u dežurstvu, radno-okupaciona terapeutkinja u Sigurnoj kući, ali i kao SOS savjetnica.
"Angažovano je sedam SOS savjetnica koje u svakom momentu mogu da pruže stručnu pomoć i podršku žrtvama nasilja, ali i osobama koje prijavljuju nasilje u svojoj okolini. Fondacija 'Udružene žene' ima dugogodišnje iskustvo u pružanju pomoći ženama i djeci žrtvama porodičnog nasilja kroz svoje servise, i to Sigurnu kuću, SOS telefon, pravno savjetovalište, psihološko savjetovalište, ekonomsko osnaživanje žena te volonterski program", objašnjava ona i dodaje da je pružanje pomoći ženama i djeci žrtvama porodičnog nasilja putem SOS telefona uspostavljeno početkom 1997. godine.
"Ta pomoć i podrška se ogledaju u davanju informacija kako prijaviti nasilje, kako zaštititi i obezbijediti svoja prava i prava pred relevantnim institucijama te u psihološkoj podršci usmjerenoj ka osnaživanju za jačanje kapaciteta za izlazak iz nasilne zajednice", kazala je Pavićeva i podsjetila da je broj SOS telefona na koji se mogu obratiti žrtve nasilja u porodici 1264 za Republiku Srpsku i 1265 za Federaciju.
"SOS linije za pomoć žrtvama nasilja su uspostavljene na entitetskom nivou, te su u ovu inicijativu u Republici Srpskoj uključene ukupno tri organizacije. Problem nasilja u porodici se tretira zakonskim rješenjima na entitetskom nivou, te su, u skladu s tim, i procedure postupanja u slučaju prijave različite. Međutim, bilo bi lakše da postoji jedinstveni SOS telefon jer bi u tom slučaju postojala baza podataka koja bi se odnosila na nivo cijele BiH", istakla je Pavićeva.
Dodaje da žrtva kod akutnog nasilja može da pozove policiju, ali i SOS telefon, nakon čega SOS volonterka poziva nadležnu policijsku stanicu.
"Nakon prijave nasilja policija izlazi na lice mjesta te po potrebi poziva dežurnu službu nadležnog centra za socijalni rad i onda se zavisno od procjene sprovode određene zaštitne mjere, od kojih jedna može da bude i smještaj žrtve u Sigurnu kuću. Pozivom na SOS telefon žrtva može da dobije sve informacije koje je zanimaju, a koje se tiču prijave nasilja, kao i mogućnost zakazivanja besplatne pravne pomoći i psihološke podrške", objasnila je Pavićeva.
Dodaje da su najčešća pitanja pri pozivu SOS linije kako prijaviti nasilje, kako pomoći ženama i djeci žrtvama nasilja u bliskom okruženju, koliko dugo žrtva može da ostane u Sigurnoj kući i koji je put za smještaj u Sigurnu kuću.
"Žrtva često pita i da li nasilnik može da joj oduzme djecu, često zovu kako bi zakazale besplatnu pravnu pomoć ili psihološko savjetovanje. Žrtvi se sugeriše da može da pozove SOS broj više puta, odnosno uvijek kad joj se za to ukaže potreba", kazala je Pavićeva.
Dodaje da je cilj nasilnika kontrola nad žrtvom i obično se postavlja kao kontrolor koji odlučuje o svim situacijama u životu žrtve.
"Nasilnik odlučuje šta žrtva treba da radi, šta da govori, šta da misli, kada treba da telefonira i slično. Učinilac nasilja u porodici raznim metodama izoluje žrtvu od porodice, prijatelja, spoljnog svijeta, a to postiže zastrašivanjem, kao jednom od najuspješnijih tehnika kontrole", objašnjava Pavićeva i napominje da žrtve nasilja obično dugi niz godina uopšte ne prepoznaju ovaj vid psihičkog nasilja dok ono ne pređe u fizičko nasilje.
"Sasvim je razumljivo da može proći dugi niz godina da žena žrtva nasilja pronađe snagu u sebi i prijavi nasilje. Obično se odluči da to uradi putem poziva na SOS liniju, ali i tada kod prijave žele da ostanu anonimne zbog straha od nasilnika. Tek nakon dva-tri poziva odluče da otkriju svoj identitet. Strah za vlastiti i život djece obično bude ona kap koja je prelila čašu i koja bude okidač za traženje pomoći za izlazak iz začaranog kruga nasilja", zaključila je Pavićeva.
Podsjećamo, Fondacija "Udružene žene" i ove godine pridružuje se globalnoj kampanji "16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja", a u saradnji sa našom medijskom kućom o ovoj temi progovoriće na malo drugačiji način.
Svaki dan u periodu trajanja kampanje objavljivaćemo po jedan članak na temu rodno zasnovanog nasilja i sprečavanju i suzbijanju rodno zasnovanog i drugih oblika nasilja, a sve u cilju veće dostupnosti informacija ženama koje su izložene nasilju.
Kampanja "16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja" obilježava se od 25. novembra - Međunarodnog dana borbe protiv nasilja prema ženama i traje do 10. decembra - Međunarodnog dana ljudskih prava.