Privatnu ljekarsku praksu potrebno je zakonom urediti, a današnja dopunska ljekarska praksa, u kojoj ljekari primaju platu u javnim zdravstvenim ustanovama, a pacijente šalju u svoje privatne ordinacije je nedopustiva, rekao je Safet Omerović, ministar zdravstva FBiH.
U intervjuu za "Nezavisne" Omerović govori o novom zakonu o zdravstvenoj zaštiti, koji je upućen u parlamentarnu proceduru i kojim bi i neosigurani građani imali pravo na medicinsku njegu. Taj zakon donosi mnogo novina, međutim, za njegovu provedbu će nedostajati oko 49 miliona KM.
NN: Koje su osnovne novine koje u zdravstvo FBiH donosi Prijedlog zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je Vlada FBiH uputila u parlamentarnu proceduru?
OMEROVIĆ: Od 1997. godine do sada imali smo zakon, a u međuvremenu smo usvojili Strategiju razvoja zdravstva, Strategiju primarne zdravstvene zaštite i Osnovni paket prava pacijenata. Desio se i sam razvoj medicine te je mnoge djelatnosti u sektoru medicine trebalo i legistativno urediti. Zbog ovoga nismo mogli ići na izmjenu i dopunu zakona, već smo se odlučili na usvajanje potpuno novog zakona. Novi zakon ima mnogo elemenata starog zakona, ali smo uveli i neke novine.
Jasno smo definirali ulogu zdravstvene zaštite, da je to od posebnog društvenog interesa, i jasno pozicionirali organizaciju zdravstvene zaštite i usluga od nivoa opštine, kantona, Federacije BiH, pa i države. Kazali smo koji nivoi zdravstvenih zaštita mogu biti organizirani i od koga. Sada imamo obavezu općine da prati opseg zdravstvene zaštite, da se aktivno uključi i sama intervenira ako za to ima razloga. Zakon je predvidio i formiranje zdravstvenih savjeta u opštinskim vijećima koji prate kvalitet i nivo usluga. Posebno smo apostrofirali društvenu brigu o javnom zdravlju. U nivou primarne zaštite imali smo do sada organizaciju u formi domova zdravlja, apoteke i hitne medicinske pomoći. Sada dajemo mogućnost i obavezu da na nivou primarne zdravstvene zaštite budu formirani centar za mentalnu i fizikalnu rehabilitaciju, ambulanta porodične medicine, ambulanta za bol, kao i zdrvastvena ustanova za palijativnu njegu.
NN: Osjetljivo pitanje rješavanja dopunskog rada ljekara koji rade i u javnom i u privatnom sektoru nije riješeno u nacrtu zakona nego je ostavljeno parlamentarcima da odluče?
OMEROVIĆ: Proveli smo široku javnu raspravu prije donošenja tog prednacrta i u vezi sa privatnom praksom. Privatnu praksu treba posebno regulirati i izjednačiti je sa javnim zdravstvenim servisom, što je zakon i predvidio.
Javna rasprava je kod dopunskog rada pokazala dva dijametralno suprotna stava. Jedni koji dozvoljavaju, a drugi koji su protiv takvog rada ljekara. Mi smo to analizirali i vrlo je teško bilo kojem organu, osim parlamenta, da donese adekvatnu odluku. Takva dopunska praksa kao što je sada je neodrživa i ja je takvu ne podržavam.
Parlamentu smo ostavili dvije opcije. Jedan stav koji apsolutno ne dozvoljava dopunski rad ili varijntu da se kroz jasno i precizirano određenu proceduru u pojedinim segmentima može odobriti dopunski rad. Dopunski rad odobrava se ako u nekom kantonu ne mogu sve potrebne usluge biti obavljene u javnom zdravstu, pa imamo određene zdravstvene štete.
Po ovom drugom rješenju obaveza poslodavca je da odluči da li će i s kojom privatnom zdravstvenom ustanovom napraviti sporazum i angažirati uposlenika da radi dopunski rad. Jedino po tako strogim pravilima može biti dopunskog rada.
Apsolutno smo protiv današnje situacije, kada ljekari platu zarađuju u javnim zdravstvenim ustavovama, a pacijente šalju u svoje privatne klinike.
NN: Mislite li da će ovaj zakon proći s obzirom na jak ljekarski lobi, a Vlada se nije mogla odlučiti nego je "vruć krompir" prebacila parlamentu?
OMEROVIĆ: Ne možete drugačije. Zakon usvaja parlament. A javna rasprava je pokazala da ne možemo ukinuti dopunski rad. Ako u parlamentu i bude prevladavalo mišljenje da treba dopunski rad u ovako strogo propisanoj proceduri, to je za mene jedino prihvatljivo.
NN: Koliko će koštati reforma zdravstvene zaštite koja predviđa da ona bude pristupačna, pravična i svima dostupna?
OMEROVIĆ: Usvojili smo Osnovni paket prava, koji definira neophodni nivo zdravstvene zaštite koji se pod jednakim uslovima na prostoru cijele FBiH pruža svim osiguranim licima. Sada imamo i drugi segment, osnovni paket za neosigurane osobe, gdje je država dužna obezbijediti minimum zdravstvene usluge za cijelo stanovništvo. To je vrlo dobra dopuna. Po sadašnjim parametrima, izračunali smo da nedostaje 49 miliona KM na prostoru cijele Federacije za takvu zdravstvenu zaštitu.
NN: Koliko će ekonomska kriza uticati na zdravstvo u FBiH?
OMEROVIĆ: Nažalost, u prva dva mjeseca ove godine prikupljanje sredstava je manje. U januaru je zabilježen drastičan pad uplate za zdravstveno osiguranje, a februar je nešto bolji.
Novom zakonskom regulativom ćemo obavezati sve subjekte koji su dužni uplaćivati zdravstveno osiguranje da to ispoštuju. U tom slučaju, bez obzira na smanjenje priliva koji je neminovan prilikom prikupljanja sredstava, ipak bismo mogli ublažiti posljedice ekonomske krize.
NN: Da li će u 2009. godini biti smanjenja plata radnicima u zdravstvu?
OMEROVIĆ: Kod nas su i organizacija i finansiranje zdravstva na kantonalnom nivou. Potpisnik sam Kolektivnog ugovora i smatram da je dobar i seriozno pripreman. S vlastima kantona smo definirali kolektivni sporazum i mislimo da ga je moguće ispoštivati, bez obzira na krizu. Smanjeni nivo sredstava neće znatnije uticati na plate zdravstvenih radnika.
NN: Kolike su sada prosječne plate zdravstvenih radnika, medicinskih sestara, ljekara i direktora kliničkih centara?
OMEROVIĆ: Medicinske sestre imaju između 800 i 900 KM, doktori između 1.200 i 1.300 KM, ljekari specijalisti imaju između 1.500 i 1.800 KM. Govorim o osnovnim platama, bez dopunskog rada. Putem dežuranja i prekovremenog rada primanja su malo veća. Direktori imaju menadžerske ugovore i ja ne znam kolike su njihove plate.
NN: Da li će i kada biti ujednačene esencijalne liste lijekova u svim kantonima u FBiH?
OMEROVIĆ: Ovo minitarstvo prošle godine odredilo je 694 regenerička preparata i nekomercijalna naziva lijeka. Smatramo da se tom paletom lijekova mogu pokriti najčešća oboljenja koja zahvataju našu populaciju. To je zakonska obaveza za sve kantone, uz pravo kantona da ih mogu i proširiti i praviti svoje pozitivne liste, ako smatraju da ih trebaju i mogu isfinancirati.
NN: Šta ćete uraditi s obzirom na to da je odziv roditelja za vakcinisanje djece smanjen za 30 posto zbog afere vezane za navodnu neispravnosti dječjih vakcina?
OMEROVIĆ: Velika je šteta nanesena, bojim se i sa nesagledivim posljedicama, zbog ovih neargumantiranih priča u javnosti o štetnosti tih vakcina. Svjetska zdravstvena organizacija, UNICEF i sve relevantne institucije su na naše upite i upite iz RS odgovorili i dostavili dokaze da se radilo o potpuno ispravnim vakcinama. Spekulacije kakve se opetovano pojavljuju u javnosti zaista roditelje mogu dovesti u zabludu i sumnju, što se može negativno odraziti na kalendar cijepljenja, što bi, opet, imalo nesagledive posljednice na zdravstveno stanje populacije. Pokušavamo da ukažemo roditeljima da je najveći zločin za djecu izbjegavati cijepljenje njihove djece.
NN: Koliko ste zadovoljni radom kliničkih centara?
OMEROVIĆ: Sa jedne strane sam ponosan na određene discipline u kojima imamo neke grane medicine gdje u potpunosti pratimo korak s Evropom, ali ne možemo tu ocjenu dati za ukupno zdravstvo.
NN: Mnoge ankete pokazuju da građani ljekare često izdvajaju kao najkorumpiraniju kategoriju. Kako je moguće spriječiti korupcija među medicinskim radnicima?
OMEROVIĆ: Korupcija je opšti problem društva u cijelini u BiH, ali i u mnogim zemljama u tranziciji. Korupcija u zdravstvu je apsolutno nedopustiva i to je sramota svih nas. Svi šefovi klinika i menadžment, pa i zakonodavna i izvršna struktura vlasti imaju metode da se obračunajaju s korupcijom.
NN: Izgleda da neće?
OMEROVIĆ: Ima tu još jedan problem, nespremnost naših ljudi da konkretno govore o korupociji. Potrebno je, prije svega, uspostaviti sistem, ali i pozvati na odgovornost ljude koji su imali negativna iskustva da takve slučajeve prijave nadležnima. Postoje mehanizmi da se s takvim pojavama obračunamo. Na takav načim bi korupcija bila drastično smanjena.