Sivi soko je jedna od najviše proučavanih ptica. Svojim savršenim letom, kojim u obrušavanju dostiže brzinu i do 250 km/h, plijenio je i oduševljavao čovjeka od davnina.
Staništa sivog sokola su planinski predjeli, doline rijeka, pustinje, velike ravnice, morske obale. Izbjegava velika šumska prostranstva. U posljednje vrijeme uspješno kolonizuje velike gradove (SAD, Velika Britanija). Gnijezdo ne gradi i ne dodaje materijal (kao i drugi sokolovi); najčešće je smješteno na polici stijena, rjeđe na kakvoj zgradi, tlu ili u gnijezdu drugih ptica (vrane, grabljivice).
Ženka polaže najčešće tri do četri jajeta u inetrvalima od dva do tri dana, koje inkubira 28-29 dana. Majka brižno čuva i hrani mladunce do 14. dana starosti, a za to vrijeme u lov odlazi jedino mužjak. Ako kojim slučajem ženka strada u tom periodu, mladi će uginuti i pored gomile donesene hrane jer mužjak ne umije da im raskida plijen i da ih pravilno hrani. Mladunci lete sa 35 do 42 dana starosti, ali su vezani za porodicu još oko dva mjeseca.
Ishrana
Osnovna hrana sivog sokola su male i ptice srednje veličine (golubovi, patke, šljuke, vrane, čvorci, ševe). Može uloviti i znatno krupnije ptice (guske, labudove, ždralove). Rijetko se hrani sisarima i drugim životinjama (slijepi miševi, insekti). Lovi isključivo u letu, obrušavajući se na plijen i goneći ga s nevjerovatnom brzinom i lakoćom u isto vrijeme. Prema dosadašnjim skromnim rezultatima istraživanja ishrane sivog sokola na našim prostorima, poznato je da osnovu plijena čine divlji golubovi i ostale ptice slične veličine (grlice, gugutke, čavke, drozdovi). Ako u blizini gnjezdilišta ima domaćih golubova (posebno visokoletača), sivi soko će ih rado loviti.
Lov
Sivi soko lovi uglavnom u letu. Svoj plijen osmatra iz vazduha ili s osmatračnice. Osmatračnice su istaknute tačke sekojih ima dobar pregled terena i to su najčešće suva stabla na liticama, silosi u selima i gradovima. Ima izvanredan vid i smatra se da može da primijeti goluba sa čak tri kilometra.
Kada primijeti potencijalnu metu, soko polijeće i odlazi u potjeru koja je munjevita. Plijen može napasti i u niskom letu, posebno patke i ptice pjevačice. Najspektakularniji su napadi sivog sokola iz velikih visina. Lovac uočava moguću metu, penje se u veće visine i trudi da ostane neopažen. Tada soko pogledom traži pticu koja odstupa od jata ili ima kakvu drugu osobinu koja je izdvaja (stara, bolesna, mlada, spora, povrijeđena...).
Sve se odigrava u nekoliko sekundi. Soko napada sklopljenih krila i kompjuterskom preciznošću presreće pticu koja bježi. Plijen udara iz sve snage glavom ili kandžama. Ako je plijen manje mase (do 500 gr) odnjeće ga na skrovito mesto i pojesti, a ako je krupniji sletjeće u blizini na tlo. I pored izuzetne brzine i okretnosti, tek svaki deseti napad na plijen je uspješan.
Potrebno je napomenuti da se sivi soko oporavio od drastičnog pada brojnosti, koji je uslijedio tokom pedesetih i šezdesetih godina 20. vijeka. Korištenje pesticida u poljoprivredi, naročito DDT-a, doprinijelo je da sivi soko postane izuzetno rijetka gnjezdarica širom svog areala.
Nakon potvrde sumnji da je ovaj pesticid odgovoran za izazivanje tzv. efekta tanke ljuske jajeta, vlade zapadnih zemalja su zabranile upotrebu DDT-a i tada je došlo do preporoda populacije mnogih ptica grabljivica. Danas se sivi soko gnijezdi čak i u gradovima (SAD, Velika Britanija), gdje nalazi dovoljno hrane (golubovi) i mjesta za gnežđenje (soliteri, neboderi).