Domaćinstva u seoskim područjima opština Kozarska/Bosanska Dubica i Gradiška/Bosanska Gradiška vode svakodnevnu bitku sa šakalima!
Riječ je o divljim životinjama iz porodice pasa, koje su malo veće od lisice, a manje od vuka, na kojeg izgledom najviše podsjećaju.
Situacija je najkritičnija u selu Međeđa, koje pripada Kozarskoj Dubici, gdje prema riječima mještana "u po bijela dana znaju doći među domaćinstva i odnijeti kokoške". Pretpostavlja se da tu ima šakala desetak, ali pošto se bliži proljeće, biće i mladih, a u jednom leglu obično bude oko pet mladunčadi.
"Bilo mi je nevjerovatno kada su mi komšije pričale da su im šakali pojeli kokoške, jer to su ipak divlje životinje koje izbjegavaju ljude. Ali kasnije sam se sam uvjerio", priča Branislav Tatić, lovac iz sela Međeđa, član Lovačkog udruženja "Jelen", Sekcije "Ravan".
Kaže da su pronašli jednog šakala zgaženog na cesti nedaleko od kuća.
"U njegovom želucu našli smo kokošje noge kao dokaz da je priča koja kruži selom istinita", dodaje Tatić, koji se lovom bavi oko 15 godina.
Objasnio je da šakali inače love u čoporima od pet-šest jedinki te da žive u rupama u zemlji.
Pojavili se prije četiri godine
"Obično otjeraju lisice ili zauzmu napuštene jazbine, koje očiste i prošire. Ipak, nismo dovoljno upoznati s načinom života ove divlje životinje s obzirom na to da su se prvi šakali pojavili prije četiri godine", kaže Tatić.
Lovci pretpostavljaju da su šakali u selo Međeđa došli preko Save iz Hrvatske, a u Hrvatsku su stigli najvjerovatnije iz Mađarske pošto se brzo razmnožavaju i šire.
"Problem je što šakali nemaju prirodnog neprijatelja, a to bi mogao biti vuk. Vuk je jači od njih, ali međusobno se izbjegavaju. Jedini neprijatelj šakala je čovjek, ali je lovcima teško uloviti tu zvjerku", navodi Tatić.
Prema njegovim riječima, šakali obično "čiste" lovišta i teren od bolesnih, ranjenih i mrtvih životinja.
"S druge strane, pošto odlazim u lov u Hrvatsku, tamo su se previše namnožili i uništavaju lovišta jer napadaju mladunčad srne, pa čak i divlje prasce ukoliko ih krmača ne uspije spasiti", dodaje Tatić.
Tvrdi da je šakala u Hrvatskoj najviše na području uz Savu prema granici s BiH, nedaleko od Kozarske Dubice i Gradiške.
Lovci zaključuju da su šakali veoma lukave životinje koje je teško uloviti, kao i istjerati iz šipražja u kojem najčešće provode vrijeme. Inače, ove životinje obično su visoke oko 50 centimetara, imaju rep gotovo jednake dužine, a siva dlaka im je tamnija na leđima.
Šakali nadmudre lovačke pse
"Malo ima pasa koji hoće da gone šakale! Na sreću da ima onih koji su 'oštri na divlje svinje' pa potjeraju i njih iz šipražja", kažu lovci.
Šakali su snažniji od lovačkih pasa, ne plaše ih se i obično ih sačekaju kada ih gone.
"I lovci se rijetko opredjeljuju za lov na šakale jer ne znamo dovoljno o njima, pa niko neće da rizikuje", kaže Branislav Tatić.
Čuvene lovačke čeke ne pomažu lovcima u lovu na šakale jer ove životinje ne izlaze na čistinu, odnosno polje, ukoliko se vani dešava bilo šta neobično.
"Dovoljno je da jedan predmet bude suvišan ili da nedostaje i da oni oklijevaju da izađu", kažu lovci.
Lovcima ne vrijedi mnogo da tjeraju šakale po šipražju jer su mnogo brzi i lakše se provlače po neprohodnim terenima od ljudi. Ipak, nekim lovcima se posrećilo u ovoj lovnoj sezoni, tako da je ulovljeno pet šakala!
Dva šakala su ubijena u gradiškom selu Orahova, a jedan na ušću rijeke Jablanice u Savu u gradiškom selu Čatrnja. U Međeđoj lovci su ranili jednog šakala te su ga kasnije pronašli mrtvog, a jednog su ulovili zahvaljujući Tatićevim psima.
Oni koji su bili u prilici da čuju krike šakala kažu da je malo životinja koje toliko plaše ljude. Šakali se obično čuju uveče, poslije 21 čas.
"Strašno ih je čuti, zvuk je najsličniji dječjem vrištanju", kaže Branislav Golub, lovac iz gradiškog sela Bistrice.
U selu Bistrica u decembru Jovo Svjetlica ostao je bez 12 ovaca, našao ih je poklane na njivi na kojoj su pasle. U Bistrici se pretpostavlja da su ove ovce poklali šakali, mada lovci nisu sigurni u to.
Ovaj slučaj, kao i mnoge druge priče o kretanju šakala, uplašili su mještane, ali prema riječima lovaca, ljudi za sebe ne treba da se boje.
"To su divlje životinje i svaki njihov susret sa čovjekom traje oko deset sekundi, a nisu zabilježeni slučajevi da su napadali ljude. Uglavnom se hrane sitnom divljači kao što su fazani i začevi", kažu lovci.
Lovna sezona je završena 26. januara. Lov više nije dozvoljen.
"Moćićemo loviti šakale ako lovačko društvo odredi hajke ili dozvoli organizovan lov čekanjem, da se naprave mrciništa koja ih privlače, pa bi uz pomoć zatvorenih čeka možda lov uspio", kažu lovcu osluškujući krike divljih zvijeri.