Zakon o sprečavanju nereda na sportskim terenima mora što prije biti donesen kako bi bile spriječene nove tragedije, kaže Saliha Džuderija, direktorica Odjela za zaštitu ljudskih prava pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Ističe da u BiH već dugi niz godina toleriramo nasilje jedni prema drugima i da tome moramo stati ukraj.
"Za sve učestalije nasilje na ulicama bh. gradova odgovorni su svi, od pojedinaca do državnih institucija, i svi moramo svakodnevno promovisati toleranciju", kaže Džuderija.
Dodaje da je povreda ljudskih prava povezana i sa siromaštvom i posljedicama globalne ekonomske krize i da država mora imati bolje socijalne fondove.
Prema njenim riječima, kada su u pitanju trgovina ljudima i nasilje u porodici, neophodno je promijeniti kaznenu politiku, centrima za socijalni rad moraju biti povećani budžeti i moramo svi mijenjati odnos prema drugima.
NN: Kako ste Vi doživjeli događaje u Širokom Brijegu, da li je ta dešavanja bilo moguće predvidjeti i spriječiti?
DŽUDERIJA: Ja mogu reći, kao građanka, da je najteže biti svjedokom nasilja u javnom životu. To se zove nasilje i to nema veze sa ljudskim pravima, osim u širokom dijelu, jer svi imamo pravo na slobodu i sigurnost.
Sam čin nasilja je nešto što niko ne može predvidjeti. Ja se loše osjećam kada dječak u Norveškoj uđe u školu i pobije desetinu đaka. Doduše, kada uzmemo pokazatelje o nasilju na sportskim događajima, mogli smo naslutiti da imamo problema kada su u pitanju događaji poput sportskih manifestacija. Tu bismo morali imati društvenu mjeru, a to ne podrazumijeva samo policiju, govorimo i o javnom odnosu i dugogodišnjem toleriranju nasilja u zajednicu. Mi niz godina toleriramo nasilje.
NN: Koliko je ovom događaju, i generalno nasilju u BiH, pridonijela politička situacija u zemlji ?
DŽUDERIJA: Apsolutno jeste pridonijela. Međutim, mislim da bi previše bilo jednostavno za sve što nam se dešava u društvu reći da je odgovoran političar ili jedna grupa ljudi koja donosi određene odluke. Odgovornost velikim dijelom snosi mnogo širi krug ljudi, odnosno institucija, pojedinaca, kulturno-javno mijenje i mediji, jer svi mi doprinosimo stvaranju određene klime. Ako nemamo te granice, okvire i niko ih od nas ne poštuje, tad nastaje transmisija. Ako ta klima počiva na toj piramidi i odozgo se spušta prema dolje, ona mutira i dobija svoju refleksiju. Podnošljivo je kada je to retorika, ali kada se spusti na verbalizam, namjeru da se učini nasilje, onda nastaju nasilje i zločin. Svi smo odgovorni jer smo dužni da o ružnim stvarima govorimo na prihvatljiv način. Pratila sam kako izvještavaju mediji. Opredjeljivanje i etiketiranje o određenom događaju, bez obzira koliko znali o određenim stvarima, je veoma opasno. To već ima dozu huškanja. Jedan strah rađa drugi strah i on ima svoju refleksiju. Jedni i drugi se osjećaju ugroženima. Kada imate nasilje, uopšte je nevažno ko je izazivač, vi ste kao žrtva iznervirani. Kad vam se u kući potuku djeca, želite da se djeca smire i pritom ne razmišljate koje dijete više volite. Ukoliko ne primijenite taj metod i ako krivite jedno dijete, odmah imate problem koji ima svoju transmisiju. Nama očito nedostaje mnogo sigurnosne kulture, ono što svugdje u svijetu ima, a mi nikako da krenemo. U školama uopće nemamo taj segment, šta je to sigurnosna kultura, šta će druge ugrožavati, šta mene ugrožava.
NN: Kako komentarišete činjenicu da su navijači i građani u Širokom Brijegu zahtijevali oslobađanje osumnjičenog za ubistvo?
DŽUDERIJA: To je zastrašujuće. U principu, imamo problema jedni sa drugima. Mislim da smo traumatizirani svi zajedno i to se prenosi na naše mlade ljude. Mi koji radimo u borbi protiv nasilja i za borbu za ljudska prava ne možemo da promoviramo ideju jednog normalnijeg odnosa jednih naspram drugih. Nije problem da uđemo u žustar dijalog, ali ako to prelazi u nasilje, korištenje sile, onog našeg mentaliteta "nećeš ti meni u mojoj avliji", onda je to veoma loše. Bijeg osumnjičenog za ubistvo je užasno loša poruka. To je bumerang toj zajednici. Vi sebi pravite problem i to je poruka svakom čovjeku da i on može to uraditi i neko će ga zaštititi.
NN: Da li će poslije ovog događaja napokon biti usvojen zakon o sprečavanju nereda na sportskim terenima? Da smo imali ovaj zakon, da li bi on spriječio ovaj događaj?
DŽUDERIJA: To je nešto što moramo uraditi. Postojale su inicijative da taj zakon bude usvojen i to je jedan evropski normativ. Posebno je Engleska imala loša iskustva s navijačima i oni su napravili takve mjere koje podrazumijevaju visoke kazne te osigurali da sportski tereni budu snimani i mi moramo apsolutno to uraditi ako želimo dobro svojoj djeci. Bilo bi najbolje da bude donesen zakon koji će djelovati. Hitno i sami klubovi moraju definisati kriterije kada su u pitanju navijački klubovi, jesu li to ljubitelji sporta ili ne. Mi moramo svaki dan u svim medijima govoriti o toleranciji, o uzajamnim odnosima i prevazilaženju trauma. Očito da nam nije dovoljno da govorimo o tome kada se nešto desi. Svako normalno društvo će iz problema izvući pouku.
NN: Šta se konkretno radi na suzbijanju nasilja u BiH?
DŽUDERIJA: Prošle godine smo u okviru "Strategije za borbu protiv nasilja 2008 - 2010" sa velikom grupom stručnjaka napravili naš nacionalni plan kroz koji bismo pratili stanje u zemlji. Od narednih godina na godišnjem nivou ćemo imati pokazatelje šta se dešava u oblasti prevencije, suzbijanja... Imaćemo softver koji već punimo informacijama i onda ćemo znati kakav program prevencije nam treba, u kojem pravcu treba ići.
Prošle godine počeli smo s edukacijom u školama i u nastavni program smo uključili udžbenik o sigurnosti.
NN: Kazali ste da dugo toleriramo nasilje. To se pokazalo i prošle godine tokom "Queer festivala". Ove godine taj festival iz bezbjednosnih razloga simbolično je održan bez javnih okupljanja. Da li je ovo kršenje ljudskih prava moglo biti spriječeno?
DŽUDERIJA: Mi moramo shvatiti da postoje drugi i drugačiji i da imaju svoje mjesto u društvu. Moramo priznati da moramo uticati na naš vlastiti razvoj i razumijevanje. Ako nam neko kaže da smo stereotipni, većina se ljudi naljuti. Morate pobijediti svoj stereotip prema drugom i drugačijem.
NN: U svim izvještajima za prošlu godinu stanje ljudskih prava u BiH je ocijenjeno kao veoma loše. Kakva je situacija u ovoj godini?
DŽUDERIJA: Ljudska prava obuhvataju mnogo oblasti i zato često dobijamo oprečne informacije. Mi nemamo mogućnosti da pokrijemo sve oblasti i naš su prioritet, sasvim razumljivo, djeca i najugroženije kategorije, poput manjina i invalida. Napravili smo sisteme gdje pokušavamo da tim osobama pružimo zaštitu. Povreda ljudskih prava je povezana i sa siromaštvom i posljedicama globalne ekonomske krize. Ako država nema dovoljno socijalnih fondova, vjerovatnoća da će neke kategorije doći u situaciju da se delinkventno ponašaju je veća. Ljudi često ne znaju šta znače ljudska prava. Ljudska prava krši država. Ako vas neko uvrijedi, vi ga tužite državnoj instituciji, a ako ta institucija ne reaguje, onda dolazi do kršenja ljudskih prava. U BiH postoji mnogo predmeta gdje institucije vlasti krše prava. Kad vi veoma dugo čekate na ostvarenje neke satisfakcije, to je kršenje prava. Imamo mnogo sudskih predmeta na koje ljudi čekaju. Sa druge strane, kada je u pitanju nasilje u porodici ili trgovina ljudima, više se vodi računa o počiniocu krivičnog djela nego o žrtvi. To je apsurdna situacija. Svi pričaju o počiniocu, a vrlo malo se govori o žrtvi i ona dobija nedovoljnu satisfakciju.
NN: Posljednjih godina žrtve trgovine ljudima sve više su maloljetnici iz BiH. Da li nešto činite na suzbijanju ovog problema?
DŽUDERIJA: Prošle godine smo imali oko 30 žrtava iz BiH. Ove godine taj broj će biti manji. Tu država mora napraviti interventne mjere. Siromaštvo tome pogoduje. Mi nismo više tranzit i sve više smo izvorište za trgovce ljudima. Koji je broj osoba koji je prokrijumčaren iz BiH da bi se negdje bavile prostitucijom, tek će budućnost kazati. Međutim, mi smo u ovoj oblasti angažovali mnogo pojedinaca i nevladinih organizacija koje rade na prevenciji i pomoći žrtvama. Pokrivena je cijela BiH i imamo dobar program.
NN: Trgovina ljudima je vrlo unosan posao. Da li trgovci ljudima imaju zaleđe u politici?
DŽUDERIJA: Ja sam sigurna da ljudi koji se bave tim oblikom kriminala imaju novca i moći da se zaštite.
NN: Da li žrtve trgovine mogu da se zaštite? Kako komentarišete kaznenu politiku kada je u pitanju trgovina ljudima?
DŽUDERIJA: Imaju oni jedan oblik zaštite, ali sistem ima šupljine. Preblaga je kaznena politika. Neka krivična djela morate snažnije kažnjavati da to bude opomena drugima da potencijalni kriminalci znaju da se neće izvući sa blagim kaznama. To se mora mijenjati.
NN: Nasilje u porodici sve je izraženiji problem u BiH. Ovdje imamo situaciju da žrtva ima manje prava od počinioca?
DŽUDERIJA: Mi sad imamo situaciju da žrtva nasilja bude kažnjena smještanjem u kuću umjesto da nasilnik bude kažnjen. To bi trebalo uskoro da se promijeni i na tome radimo. Taj problem je kod nas izražen i drugi sektori intenzivno rade na programu suzbijanja tog problema.
NN: Da li centri za socijalni rad mogu tu išta da učine? Da li ste zadovoljni njihovim radom?
DŽUDERIJA: Država troši novac na druge stvari, a sigurnost države počiva na socijalnom sektoru. Centrima teba dati više sredstava i volontera, treba da idu na terenski rad, to se ne radi iz kancelarije. Država ne daje adekvatan socijalni servis, a sa druge strane, potpisuje konvencije koje to grantuju.
Socijalni mehanizmi su najbitniji i tu država griješi, jer se u takvoj situaciji pojavljuje mogućnost za kršenja ljudskih prava.