KNEŽEVO/SKENDER VAKUF - Za održiv povratak i bolju budućnost potreban je posao i to je pitanje koje je prioritetno svima, kažu povratnici u Mahalu, u Kneževu/Skender Vakufu, koji su suživot u ovom malom povratničkom mjestu izgradili u zajedništvo.
Danas ih je posjetio Ramiz Salkić, potpredsjednik RS.
On je razgovarao sa rukovodstvom SO, odnosno Radovanom Marićem, predsjednikom, i Markom Markovićem, njegovim zamjenikom, a zatim je sa vjernicima obišao skendervakufsku džamiju, te razgovarao sa Džematskim odborom.
"Došao sam prije svega da obiđem Bošnjake, da saslušam njihove probleme i čujem kakav je njihov život ovdje u bezbjednosnom i svakom drugom smislu. Želim, dakle, da im pružim podršku i pomognem, ako mogu. Zbog toga ću uvijek rado saslušati koja su razmišljanja i njihov pogled na budućnost", rekao je Salkić za "Nezavisne".
Salko Barjaktarević, predsjednik Džematskog odbora, kaže nam da je jako zadovoljan ovim susretom.
"Ovo je prvi put da nas je neko iz izvršne vlasti obišao i prije svega mi smo zahvalni na tome. Iznijeli smo svoje ocjene situacije i probleme i mislim da smo naišli na razumijevanje", napomenuo je Barjaktarević.
Međuljudski odnosi, kako tvrdi, na nivou čitave opštine su na najvišem nivou, jer nacionalne netrpeljivosti i problema te prirode jednostavno nema.
To nam kažu i među većinskim stanovništvom, odnosno Srbima.
Oko svega četiri ili pet Bošnjaka, međutim, radi u SIPA, odnosno MUP-u RS i opštini i taj mali procenat zaposlenih u javnim institucijama, kako napominju u Mahali, i najizraženiji je problem.
Barjaktarevićevo mišljenje o kvalitetu života dijeli i Mehmedalija Porča, jedan od 360 povratnika.
Poljoprivrednik je i blagajnik pri džematu.
"Problema od komšija nismo imali ni u toku rata, već je nesigurno postalo dolaskom 'Bijelih orlova', te sam sa suprugom, sinom, majkom i bratom izbjegao. Proces povratka počeo sam 2000. godine i za komšije Srbe imam samo riječi hvale, naši odnosi su na najvišem nivou", naglašava nam Porča.
Srećan je, kako nam objašnjava, da mu je sin danas imam u skendervakufskoj džamiji, koja je devedesetih srušena, a zatim obnovljena isključivo sredstvima lokalnog stanovništva.
U obnovi su, kako dodaje Porča, učestvovali prije svih povratnici, vjernici koji su izbjegli i žive u dijaspori, ali i komšije Srbi.
Redovnu mektebsku nastavu samo u Mahali redovno pohađa 23 djece, zatim i osmoro mališana u selu Baština.
Suživot su ovi ljudi izgradili u zajednički život i to se, kako nam i sami pričaju, najbolje vidi tokom poljskih radova, kada svako ulaže resurse koje ima, ljudske, tehničke, ekonomske...
Jedni na druge se oslanjaju, jer jedni su drugima, kako napominju, ipak najbliži.