Prosječan korisnik Interneta u Bosni i Hercegovini je muškarac, dolazi iz Sarajeva i star je između 25 i 32 godine. Na Internetu je konektovan nekoliko puta sedmično i najčešće je prikačen u kasnim večernjim satima, kada pretražuje sadržaje za razonodu.
Ovo je sažetak velikog istaživanja agencije `Gemius audience`, najveće agencije za onlajn istraživanje u srednjoj i istočnoj Evropi.
Prema podacima ove agencije, koja je odnedavno prisutna i na tržištu u BiH i koja je svoje nalaze u četvrtak prezentovala u Sarajevu, samo 16 odsto građana BiH ima pristup Internetu.
Na osnovu ovih podataka, u Evropi smo po korištenju Interneta na 42. mjestu od ukupno 48 zemalja. Iza BiH su samo Rusija, Moldavija, Srbija, Ukrajina, Vatikan i Albanija.
Ilustracije radi, u susjednoj Hrvatskoj 37 odsto građana koristi Internet, a u Sloveniji 60 odsto.
`Međutim, i ovih šesnaestak posto ljudi koji koriste Internet nisu konstantni korisnici. Samo pola njih je u kontaktu s Internetom svaki dan. Druga polovina se na Internet prikači jednom sedmično ili čak jednom mjesečno, što pokazuje da je stvarni broj korisnika Interneta još manji`, kazao je Ismir Omeragić iz `Valicona`, firme koja radi istraživanje za `Gemius audience`.
Prema podacima iz Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK), 83 odsto korisnika Interneta koristi tzv. dial up konekciju, pomoću modema klasičnom telefonskom linijom, što je sa ostvarenom maksimalnom brzinom od oko 64 kb/s najsporiji vid konekcije na Internet.
Primjera radi, da biste skinuli jednu pjesmu u MP3 formatu pomoću modema, potrebno vam je više od četiri minute, a plaćate i korištenje telefonske linije tokom čitavog trajanja konekcije. Živci koje ćete pri tom utrošiti nisu uključeni u cijenu.
Cijena takvog sata je oko 0,40 maraka, na koju morate dodati i korištenje telefonske linije. ISDN je duplo skuplji, ali je konekcija osjetno brža. Odnedavno su na raspolaganju veoma brze internet konekcije preko raznih Wireless mogućnosti ili ADSL, koji su ipak cijenom od više desetina maraka na mjesec znatno skuplji.
Prednjačimo i po lošem kvalitetu
Ljudi koji se bave Internetom i kojima je ovaj medij izvor životnih prihoda tvrde da je najveći kočničar razvoja Interneta i popularizacije ovog medija u BiH činjenica da su cijene internet usluga među najvišima, a kvalitet infrastrukture potrebne za Internet među najnižim u Evropi.
`Svi mi koji smo u ovom poslu nekako godinama očekujemo taj 'bum' internetizacije. Tako nešto se desilo u Hrvatskoj, kada je telekom snizio cijene i kada je Vlada dala neke pogodnosti. Oni su iz slične situacije kao mi doživjeli procvat, skoro pa preko noći. Prema našim statistikama, imamo oko 30.000 posjeta dnevno. Broj posjeta je u konstantnom porastu, ali bez velikih skokova`, kaže Dario Šimić, jedan od vlasnika i osnivača portala `Sarajevo-x`.
Šimić smatra da su cijena, ali i spora konekcija, najvažniji uzroci malog broja korisnika Interneta.
`Tu su odgovorni telekomi, a s obzirom na to da su u državnom vlasništvu i država posredno. Srećom, postoje i druge brže konekcije, poput kablovskog ili ADSL interneta, ali one su trenutno malo skuplje`, ističe Šimić.
Zoran Gajić, generalni direktor EXIT centra iz Banjaluke i regionalni koordinator za internet učenje za BiH, Srbiju i Crnu Goru, kaže da, prema podacima Vlade RS, u BiH 17 odsto građana koristi Internet.
Internet (ne)kultura
Gajić kao glavne krivce za skromno korištenje Interneta navodi slabu kupovnu moć građana, relativno visoke cijene usluga kod internet provajdera, te vlasti u BiH, koje ne pridaju dovoljno značaja Internetu.
`Obeshrabrujuće je to što je još ogroman broj korisnika na dial upu, što je loše zbog spore konekcije pa korisnici ostaju uskraćeni za veliki broja multimedijalnih sadržaja, a stalno su pod psihološkim pritiskom jer se vrijeme korištenja telefonske linije naplaćuje`, objašnjava Gajić.
Ladislav Krasni, urednik u bh. informatičkom listu `Info`, smatra da je internet kultura u BiH na krajnje niskom nivou, te da oni koji imaju moć ne shvataju upotrebnu vrijednost Interneta u svakodnevnom životu.
`Tu posebno mislim na državu, o kojoj dovoljno govori kvalitet sajtova koji je prezentuju, a to je generalno loše. Sajtovi državnih institucija nisu urađeni kvalitetno. I ako budu urađeni dobro, vremenom se zapuste i niko ih ne održava. Postoje sajtovi zvaničnih institucija koji mjesecima ne budu ažurirani novim informacijama. Jasne strategije namijenjene razvoju Interneta i informatičkog društva nažalost nema`, navodi Krasni.
I Zoran Gajić smatra da država propušta priliku da širi internet kulturu kroz velike provajdere koji su u njenom vlasništvu.
`Jedna prilika je propuštena privatizacijom 'Telekoma Srpske', kroz koji je država mogla propagirati Internet, što bi i te kako trebalo da bude u državnom interesu. Sada je to sve prepušteno zakonima tržišta`, kaže Gajić.
Domaći sajtovi
I on ocjenjuje da je kvalitet bh. sajtova nezadovoljavajući.
`Ključni problem je malo kvalitetnih sadržaja na maternjem jeziku. Krug korisnika se onda širi samo na poslovne korisnike i ljude koji vladaju engleskim jezikom`, tvrdi Gajić i kao glavnu karakteristiku domaćih sajtova navodi jednostranost.
`Sajtovi se naprave, a onda rijetko budu ažurirani. Interakcija je vrlo niska, nema povratne reakcije. Takođe, domaći internet pretraživači su loši`, kaže Gajić.
Slabo održavanje i manji kvalitet domaćih sajtova posljedica su i izbjegavanja oglašivača da svoje proizvode propagiraju na Internetu. Udio reklamiranja na Internetu u BiH iznosi oko jedan odsto od ukupnog marketinškog kolača.
Ilustracije radi, u Velikoj Britaniji internet mediji sa dvije milijarde funti godišnje prodatih raklama davno su premašili printane medije po zaradi.
Kao primjer država koje su ulaganjem u Internet ostvarile i veliki ekonomski napredak najbolje govori činjenica da su najrazvijenije one zemlje u kojima je pristup Internetu najveći.
I neke države koje su kao i BiH bile u tranzicijskom periodu ostvarile su veliki napredak u informacionoj tehnologiji, pa tako danas 52 odsto Estonaca, 42 odsto Slovaka ili 40 odsto Mađara koristi Internet.
`Nažalost, naši vodeći ljudi još misle da je Internet razbibriga za besposličare`, kaže Ladislav Krasni.
Cijene variraju
Cijene sata na Internetu preko `Blic.net` provajdera, kao i ostalih, variraju u zavisnosti od vremena u kojem se korisnik konektuje. Najskuplje je radnim danom od osam časova ujutro do 17 časova popodne, kada je cijena sata 55 feninga, a od 17 časova do ponoći sat je 45 feninga. Od ponoći do osam časova ujutro je 15 feninga sat. Vikendom je tokom cijelog dana sat 45 feninga, a studenti i osobe s invaliditetom imaju specijalni popust.
`Pored klasičnih 'Dial Up' paketa u ponudi je i 'Flate rate' paket, gdje se za 20 KM mjesečno nudi neograničeno korištenje internet sati, a takođe je u ponudi akcijski 'Flate rate', gdje se za 100 KM dobija potpuno neograničeno korištenje internet sati putem telefonskih linija za godinu dana. Takođe bih istakao ADSL pristup Internetu, odnosno bežični internet, koji nudi jako brzu razmjenu podataka, pri brzini koja je minimalno 16 puta veća od klasične telefonske linije`, ističe Andrej Vrhovac, web majstor `Blic.net` provajdera, i dodaje da su u ponudi i veći paketi sa većim brzinama do šest MB po senkundi.
Vrhovac kaže da je razlika u kvalitetu pristupa internetu u BiH i zemalja Evrope u tome što većina bh.korisnika još uvijek koristi klasični Dial Up internet pristup pomoću klasične telefonske linije. Navodi da ima korisnika koji koriste ISDN duplim kanalom, gdje je brzina daleko bolja.
`Većina korisnika na zapadu koristi ili ADSL ili internet pristup putem optičkih kablova, tako da smo mi još daleko od njih. Domaćim korisnicima su noviji pristupi Internetu uglavnom skupi, ali se nadamo da će pojavom zdrave konkurencije cijene u narednom periodu padati`, ističe Vrhovac.
U školama Internet malo zastupljen
U većini škola u BiH nema Internet ili se u nastavi slabo koristi.
`Sve je to još u začetku. Ako se Internet u školama i koristi, koristi se uglavnom za rad računovodstvenih službi u tim školama. Kao nastavno sredstvo korištenje Interneta je beznačajno. Osnovno nastavno sredstvo je i dalje udžbenik`, kaže Mirko Banjac, direktor Pedagoškog zavoda RS.
Iako interes za korištenje Interneta kod djece postoji, Banjac problem vidi u nastavnom kadru, koji se teško prilagođava korištenju novih i savremenih tehnologija poput Interneta.
`Uprkos tim problemima, pogrešno je svu krivicu za tako loše stanje prebacivati isključivo na nastavnike i škole jer su sredstva koja se izdvajaju za obrazovanje generalno veoma mala`, kaže Banjac.