Iako bi vrtići trebalo da budu dostupni svim mališanima, BiH se nalazi na samom začelju liste evropskih zemalja po broju djece kojoj su obezbijeđeni predškolski odgoj i obrazovanje. Samo 10 odsto djece u Republici Srpskoj boravi u vrtićima.
Naime, manjak vrtića i duge liste čekanja zbog pretrpanosti ovih predškolskih ustanova samo su neki od problema s kojima se posljednjih nekoliko godina bore roditelji. Osim toga, zbog prilično visokih iznosa koje roditelji moraju izdvojiti za boravak njihove djece u vrtićima mnogim mališanima je smještaj u ovim predškolskim ustanovama nedostupan. Ovakve usluge uglavnom su dostupne u urbanim područjima i bilo da su ustanove privatne ili državne - obično su skupe, pa ih svojoj djeci mogu priuštiti jedino roditelji izdašnijeg kućnog budžeta.
Poražavajuće: Da je izuzetno mali procenat mališana koji kod nas idu u vrtiće potvrđeno je i na nedavno održanom okruglom stolu pod nazivom "Predškolsko vaspitanje i obrazovanje u RS danas - mogućnosti i izazovi", gdje je iznesen alarmantan podatak po kojem oko 90 odsto djece u Republici Srpskoj nije obuhvaćeno predškolskim obrazovanjem i vaspitanjem i prema tim parametrima je posljednja u Evropi.
Prema riječima Jovanke Vuković, predsjednice Savjeta za djecu RS, koji je zajedno sa Ministarstvom porodice, omladine i sporta RS organizovalo okrugli sto, poražavajući je podatak da je samo deset odsto djece obuhvaćeno predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem.
"Na osnovu evidencije Republičkog pedagoškog zavoda i podacima koje smo dobili iz Statističkog zavoda, oko deset odsto djece obuhvaćeno je predškolskim obrazovanjem. To je, naravno, izuzetno mali procenat i u odnosu na druge evropske zemlje mi smo na na dnu ljestvice po broju djece koja su obuhvaćena predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem", navodi Vukovićeva.
Kao jedan od razloga za to navodi nedostatak vrtića, zbog čega je nekim mališanima uskraćeno mjesto ili moraju duži period čekati da se uključe u vrtićke grupe.
Ipak, predsjednica Savjeta za djecu upozorava da su vrtići najviše nedostupni djeci iz seoskih područja, djeci sa posebnim potrebama i djeci iz socijalno ugroženih porodica.
"U marginalizovanu grupu spadaju djeca čiji roditelji nisu dovoljno materijalno situirani da bi mogli da finansiraju boravak u vrtiću. Taj materijalni momenat svakako značajno utiče na obuhvat djece iz socijalno ugroženih porodica. Takođe, vrtići su nedostupni i djeci koja žive na selu ili u prigradskim naseljima, gdje uopšte ne postoje predškolske ustanove", navodi Vukovićeva, dodajući da 17 opština u RS uopšte nema vrtiće.
Inkluzija: Prema njenim riječima, vidan problem nedovoljnog obuhvata vrtićem predstavljaju i djeca sa posebnim potrebama, odnosno nepostojanje inkluzije na višem nivou.
"U ovom slučaju problem predstavlja nedovoljan broj asistenata koji su neophodni za rad s ovom djecom u vrtićkim grupama, ali i u njihovom kasnijem školovanju", navodi Vukovićeva.
Smatra da je jedan od načina prevazilaženja ovog problema uključivanje marginalizovane djece u predškolsko obrazovanje i vaspitanje kroz kraće obuke koje bi bile posebno organizovane u selima ili mjestima u kojima trenutno nema vrtića.
Takođe, kao jedan od načina prevazilaženja problema malog postotka djece u vrtićima Vukovićeva vidi u partnerstvu sa privatnim sektorom, odnosno otvaranjem privatnih vrtića.
"Ne vidim nikakvu smetnju u ravnopravnoj zastupljenosti i privatnog i državnog sektora, naravno pod uslovima koji se definišu tako da svi mogu da funkcionišu", poručuje Vukovićeva.
Podsjetila je da su na nedavno održanom okruglom stolu definisane preporuke Vladi RS kako bi se ukazalo na moguće mjere koje bi unaprijedile ovu oblast.
"Trenutno su u toku izrade donesenih zaključaka sa sastanka. Formiran je tim ljudi koji bi narednih dana trebalo to da završe, nakon čega će biti upućene preporuke ka Vladi RS", navodi Vukovićeva.
I Staka Nikolić, prosvjetni inspektor i savjetnik u Republičkom pedagoškom zavodu, smatra da bi se stvaranjem uslova za otvaranje privatnih vrtića jednim dijelom poboljšao procenat djece koja su obuhvaćena predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem.
Vaspitači: "Teško je reći preporuke, ali je sigurno da postoji mnogo načina kako da povećamo kapacitete objekata i broja djece u grupi, ali i broja vaspitača. Jedno od njih je sigurno partnerstvo sa privatnim sektorom", navodi Nikolićeva.
Dodaje da privatni vrtići imaju višestruku korist kako za mlade vaspitače kojima će biti obezbijeđen posao, tako i za roditelje i djecu kojima će biti osigurano pravo na zdravo odrastanje.
Prema riječima Lane Zeherović, izvršne direktorice Udruženja za zaštitu i sigurnost djece "Djeca BiH", vrtići u BiH još se suočavaju sa problemom nedostataka kadra i prostora, zbog čega su pojedine vrtićke grupe pretrpane djecom. Ipak, napominje da su se stvari, kada je u pitanju standard i usvajanje boljih modela predškolskog odgoja u posljednjih nekoliko godina pomjerile nabolje.
"Pomak u predškolskom vaspitanju i obrazovanju u posljednje vrijeme je svakako i otvaranje privatnih vrtića, što je dovelo do određenog rasterećenja državnih vrtića", navodi Zeherovićeva, dodajući da je prednost boravka djece u vrtićima u odnosu na čuvanje djece kod kuće velika.
Prema podacima Ministarstva prosvjete i kulture, u RS trenutno ima 40 javnih i 10 privatnih vrtića. U njima boravi ukupno 7.435 djece raspoređene u 367 grupa.
Trenutno u Banjaluci postoji 18 javnih vrtića u koje je smješteno oko 2.000 djece. Zbog manjka ovih predškolskih ustanova preko hiljadu mališana svake godine na području grada na Vrbasu ostane uskraćeno za mjesto u vrtićima.
Međutim, činjenica da čak i djeca koja su obuhvaćena predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem često nemaju odgovarajuće uslove za kvalitetan boravak u vrtićima takođe nije zanemariva. Naime, u najvećem gradu RS, pored problema manjka vrtića, zbog starosti neki od njih su u prilično lošem stanju, zbog čega su i uslovi rada otežani.
Čekanje: Banjalučki vrtić "Naša djeca", koji se nalazi u centru grada, jedan je od najtraženijih vrtića, međutim zbog nedostatka prostora ne može primiti sve zainteresovane mališane. Takođe, zbog starosti objekta i manjka prostora neke vrtićke grupe smještene su u prilično male i neuslovne prostorije.
Mira Galić, pomoćnik direktora Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, potvrdila je da veliki broj mališana sa područja Banjaluke čeka na mjesto u vrtićima. Navodi da je problem nedovoljnih kapaciteta vrtića prisutan duže vrijeme jer u posljednjih tridesetak godina u najvećem gradu RS nije izgrađen nijedan novi objekat.
Prema riječima Galićeve, između Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje i Administrativne službe grada Banjaluka, koja je osnivač Centra, konstantno se vode razgovori o poboljšanju uslova i izgradnji novih vrtića.
"Zbog nedostatka prostora trenutno oko 1.300 mališana čeka mjesto u vrtiću. Naš centar, u saradnji s gradom, po potrebi i mogućnosti neke objekte sanira i preuređuje, a nadamo se da će novi vrtići u nekim naseljima, čija je izgradnja u planu, koliko-toliko riješiti problem roditelja da smjeste dijete u ovu vrstu vaspitno-obrazovne ustanove", navodi Galićeva.
Dodaje da je u narednom periodu u planu rušenje vrtića "Naša djeca", za čiji smještaj čeka veliki broj mališana, te da će na istom mjestu graditi novi objekat.
I iz Administrativne službe grada Banjaluka najavljuju bolje dane za predškolstvo. Naime, kako navode iz ove službe, u narednom periodu bi u Banjaluci trebalo da budu otvorena tri nova vrtića.
Radi se o vrtićima "Kolibri" u Lazarevu, "Sveti Sava" na Laušu i vrtiću u Krfskoj ulici u Obilićevu, za čije opremanje je potrebno izdvojiti oko tri miliona KM. Otvaranjem ovih vrtića trebalo bi se obezbijediti 600 novih mjesta za mališane.
Banjaluka najskuplja: Cijene vrtića u RS, zavisno od toga da li su u pitanju javni ili privatni, kreću se od 120 do 300 KM. Tako roditelji u Bijeljini i Prijedoru za boravak svojih mališana u javnim vrtićima moraju izdvojiti 120 KM, u Sarajevskom kantonu cijena vrtića je 140 KM, dok su vrtići najskuplji u Banjaluci - 165 KM.
Privatni vrtići, s obzirom na to da se samostalno finansiraju, su nešto skuplji od javnih vrtića i njihova cijena se kreće od 200 do 300 KM. S druge strane, u javnim vrtićima sve druge usluge poput učenja stranog jezika, škole plesa ili sportske aktivnosti plaćaju se dodatno.
Ljiljana Radovanović, načelnica Odjeljenja za društvene djelatnosti Administrativne službe grada, podsjeća da je zahvaljujući subvenciji grada cijena boravka djece u banjalučkim vrtićima od 1. septembra niža za 15 KM. Tako sada roditelji, umjesto 180, vrtiće plaćaju 165 KM.
Dodaje da su uvedene i posebne pogodnosti prilikom plaćanja vrtića kada su u pitanju mališani iz višečlanih porodica.
"Roditelji koji imaju troje djece, a jedno dijete u vrtiću, plaćaju 115 KM, dok će roditelji sa troje djece, od kojih dvoje ide u vrtić, za prvo dijete plaćati 115 KM, a za drugo 99 KM", navodi Radovanovićeva, dodavši da porodice koje imaju troje djece i sve troje idu u vrtić, za treće dijete vrtić je besplatan.
Ukoliko roditelji imaju četvoro djece u vrtiću cijena za prvo dijete je 99 KM, za drugo 66 KM, a za treće i četvrto dijete boravak u vrtiću je besplatan.
Ipak, iz višečlanih porodica poručuju da ove pogodnosti malo kome od njih mogu da pomognu.
Predsjednik Udruženja "Četiri plus" iz Banjaluke Jovan Radovanović navodi da najveći problem roditelja, članova ovog udruženja, predstavlja njihova nezaposlenost.
"Čak 80 odsto roditelja sa više od četvoro djece nema posao. Roditelji ove djece uglavnom nemaju nikakva primanja osim dječjeg dodatka, a i oni koji rade nemaju dovoljna primanja kako bi djetetu obezbijedili mjesto u vrtiću", poručuje Radovanović.
Privatni: Lara Pejić, psiholog i vaspitač u banjalučkom privatnom vrtiću "Maslačak", osnovanog prije godinu dana, smatra da otvaranje privatnih vrtića može doprinijeti rješavanju problema malog postotka djece koja su uključena u predškolske ustanove. Dodaje da su privatni vrtići neophodni, a to potvrđuje činjenicom da nema mjesta u javnim, te da im je način rada savremeniji.
"S obzirom na to da nekoliko hiljada djece kod nas svake godine čeka na upis u vrtić, mislim da je potrebno preduzeti korake koji vode ka rješavanju ovog problema. Jedan od njih je svakako otvaranje privatnih vrtića, kao jedna od opcija koje mogu olakšati probleme roditelja čija su djeca na listi čekanja za upis u državni vrtić i do dvije godine", navodi Pejićeva.
Vrtić "Maslačak" prva je vaspitno-obrazovna ustanova u RS koja primjenjuje Montesori metodu rada. Naime, tom metodom rada, koja je već uveliko priznata u svijetu, obuhvaćena su djeca od jedne do pet godina starosti, a njen cilj je da se mališani što prije nauče samostalnosti. Program rezultuje optimalnim razvojem djeteta, pripremajući ga pritom za brojna životna iskustva koja ga čekaju.
Cijena mjesečnog boravka u ovom privatnom vrtiću iznosi 300 KM i obuhvata Montesori program i četiri obroka. Ukoliko roditelj upisuje više od jednog djeteta, popust za drugo dijete je 100 KM.
Zbog nemogućnosti da dijete upišu u neke od vrtića, mnogi roditelji su prinuđeni da za čuvanje svojih mališana pronalaze "tete" koje moraju plaćati i do 350 KM.
Banjalučanka Marija V. priča da, dok su ona i suprug na poslu, njenog trogodišnjeg sina čuva žena koju mjesečno plaća 350 KM.
Baka servis: "S obzirom na to da su i suprugovi i moji roditelji daleko, nemamo mogućnosti da imamo 'baka servis', zbog čega smo morali pronaći ženu koja će nam čuvati dijete. Pored plaćanja za čuvanje djeteta, svakodnevno moramo obezbijediti i hranu tako da nam mjesečna izdvajanja samo za to iznose oko 500 KM", priča ova majka.
Ona je naglasila da je dugo trajala potraga za adekvatnom ženom za koju je sigurna da se dobro brine o njenom sinu.
"Imali smo više pokušaja i za neke od teta mi se činilo da ne posvećuju dovoljno pažnje poslu za koji su plaćene", kaže Marija.
Većina roditelja je najsrećnija u varijanti korištenja "baka servisa" jer su uvjereni da će na taj način njihovo dijete biti najpažljivije čuvano, a to je najjeftinija opcija.
"Baka mi čuva dvoje djece, otkako je u penziji, zbog čega smo i odustali od plaćanja vrtića. Sada znam da imaju najbolju moguću brigu, samo se plašim da će mi djeca postati razmažena, što smatram i jedinom manom 'baka servisa'", kaže Jelena S., majka dvije kćerke od dvije i četiri godine.
Jednu od mogućnosti čuvanja svojih mališana zaposleni Banjalučani mogu pronaći i u Centru za kreativni rad "Dobri medo", u kojoj su zaposlene bebisiterke.
Prema riječima Tatjane Kuruzović, direktora ovog centra, trenutno je zaposleno 15 bebisiterki koje su obično angažovane puno radno vrijeme.
"S obzirom na to da nam je prioritet da djeca i njihovi roditelji budu zadovoljni našom uslugom, bebisiterke svoje radno vrijeme prilagođavaju rasporedu roditelja", navodi Kuruzovićeva, dodajući da su sve zaposlene bebisiterke prošle obuku iz prve pomoći.
Cijena čuvanja djeteta u punom radnom vremenu za cijeli mjesec iznosi od 330 do 380 maraka.
Iako bi vrtići, mjesto gdje mališani stiču prva znanja i druženja, trebalo da budu dostupni svoj djeci, nažalost većini su uskraćeni. Sigurno je da bi se cjelokupno društvo trebalo više pozabaviti ovom problematikom i malo češće se sjetiti izreke "Na mlađima svijet ostaje".
Brojke
- 120 do 165 KM cijene u javnim vrtićima
- 200 do 300 KM koštaju usluge privatnih vrtića
- 250 do 380 KM potrebno je izdvojiti za čuvanje djeteta kod kuće
Zahtjev Evropske komisije:
Uprkos značajnom progresu, u izvještaju Evropske komisije se navodi kako zemlje EU još u potpunosti ne zadovoljavaju potrebe roditelja kada je u pitanju predškolsko obrazovanje.
U izvještaju se navodi da mnoge zemlje još nisu ispunile ono što su lideri zemalja EU dogovorili u Barseloni 2002. godine. Naime, ciljevi koji su tada postavljeni jesu da u vrtićima zemalja EU bude 90 odsto djece od tri godine do polaska u školu, kao i da 33 odsto mališana u dobi do tri godine bude obuhvaćeno predškolskim obrazovanjem.
"Barselona ciljevi" su dio evropske strategije razvoja i zapošljavanja, a sve s ciljem pomoći mladim roditeljima, posebno majkama - da rade. Na nacionalnim vladama EU je da do 2013. odrede prioritete, a evropski fondovi pomoći su im dostupni da to ostvare.
Iz Evropske komisije podsjećaju da je širom EU više od šest miliona majki između 25 i 49 godina primorano, umjesto da rade, da ostaju kod kuće ili rade skraćeno radno vrijeme. Za četvrtinu njih razlog za to jeste nedostupnost vrtića ili njihova cijena. Napominju i da bi veća dostupnost vrtića smanjila stopu siromaštva, naročito samohranih roditelja.