DOBOJ - Bog nam je poslao ovu veliku kušnju i izazov, ali proslava Uskrsa u vrijeme pandemije virusa korona je prilika da obitelji više budu zajedno, poručile su sestre služavke malog Isusa iz Samostana Svete male Terezije, koje svoj život osim u molitvi provode brinući se o starim i iznemoglim štićenicama.
"Obitelji su jako puno rastrgane, uvijek je tih nekih trzavica, rastava, pa možda se sada zbližimo, pomognemo. Da se malo preispitamo, svoj život, nastojanja, rad... Što se tiče naših baka, one su sada, hvala Bogu dobro i zdravo, one su na svom katu, izvodimo ih na balkon, malo borave na suncu, a rodbina im ne dolazi. Nazovu ih, ako dođu, ostave tu pred vratima što im donesu, onda mi to malo pošpricamo dezinfekcijom, i to im damo", kazala je sestra Vladislava Blažević, predstojnica samostana u Doboju.
Ona ističe da je atmosfera u samostanu svečana, a o tome svjedoče i dekoracije u kapeli i ostalim prostorijama.
Za bojenje i ukrašavanje oko 200 uskršnjih jaja zadužena je sestra Leticija Matijević, koja smatra da je najbolje koristiti lukovinu. Ona nam otkriva da jaja ukrašava i krep papirom koji potapa u sirće, zatim dezenom sa salveta koje uz pomoć bjelanjca prenosi na jaja, ali i lakom za nokte, te ih potom stavlja u korpice koje priprema na poseban način.
Sestra Leticija ističe da jaja oboji ranije, a Veliki petak više posveti molitvi.
Taj dan na trpezi je riba, kaže sestra Svjetlana Leko, kuharica u samostanu, a za nedelju sprema poseban ručak.
"Kuhamo pršut, jaja, sir domaći i to nosimo posvetiti, i onda kada se vratimo sa svete mise, to jedemo. Ima nas devet, četiri sestre i pet baka. Pravim kolače, uskrsne, a imamo i uskrsni kruh. To se zove u Dalmaciji pisanica, ali u BiH je uskrsni kruh. Oblikuje se, okrugao je i gore se stavi križ", pojasnila je sestra Svjetlana, koju smo u četvrtak zatekli u kuhinji kako kuha ručak, sjecka blitvu i priprema šnicle.
Ovog Uskrsa u Župnoj crkvi Presvetog srca Isusova u Doboju biće služena misa bez vjernika.
"Kad se uđe u crkvu srce te zaboli, ja to nisam nikada doživjela, bilo je i ratova, hvala ti Bože, sve je prošlo, ali nije nikada bilo da je crkva zatvorena. Mi kad možemo odemo u crkvu, na molitvu sa župnikom, može nekoliko osoba biti prisutno. Onda mi sestre odemo, da nije župnik sam i sada ćemo, ako Bog da, imati ove obrede, to nam je drago da možemo bar mi sudjelovati", iskrena je sestra Vladislava.
Sestra Simoneta Lovrić iz zdravstvenih razloga nije se pridružila našem razgovoru, ali nam je iz svoje sobe poslala pozdrave i masku koju je sašila, dok su nam ostale sestre darivale korpicu s jajima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
