Iako zadnjih 15 godina ne daje intervjue, popularni bh. glumac Saša Petrović, dobitnik nagrade za glavnu mušku ulogu na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu, pristao je na razgovor za "Nezavisne novine". Petrović, poznat po mnogobrojnim ulogama u filmovima bivše Jugoslavije, i danas je jedan od najtraženijih domaćih glumaca u BiH i regiji.
Prve uspjehe je doživio s popularnom predstavom `Audicija`, ali je ušao u narodnu legendu kao Čaki iz komedije `Hajde da se volimo`, u kojoj je glumio sa Lepom Brenom. U razgovoru za `Nezavisne` otkriva zašto je diplomirao glumu tek prošle godine, govori o filmu, nagradama i ribolovu.
NN: Za ulogu sarajevskog taksiste u filmu Srđana Vuletića `Teško je biti fin` osvojili ste nagradu Sarajevo film festivala `Srce Sarajeva`. Kako se osjećate nakon ovog uspjeha?
PETROVIĆ: Nagrada mi znači puno. Tim prije što sam, na neki način, prije četiri godine potakao odgovorne ljude da uvedu ovu nagradu u festivalski program. Te godine apsolutni pobjednik je bio film `Gori vatra` čiju smo premijeru imali upravo u Banjaluci. Tad sam rekao da nema smisla da jedan takav festival nema nagradu za glumce. Već iduće godine su uvedene glumačke nagrade, a ove godine sam je i ja uspio dobiti. Naravno da sam sretan, pogotovo kada uzmemo u obzir da je ove godine bila jaka konkurencija i jak žiri.
NN: Da li poslije ove nagrade očekujete značajnije poslovne ponude?
PETROVIĆ: Nije ni prenoćilo, a već su se počele javljati poslovne ponude. U ovom poslu je tako. Ovo jeste sretan posao zato što se dešava da po godinu, godinu i po ne radite ništa, a onda naiđete na period od pola godine kada svaki dan radite 15, 16 sati vrlo stresno. Uz novinarski posao gluma je sigurno najstresnije zanimanje. Već sam počeo igrati u beogradskoj televizijskoj seriji `Vratiće se rode`, koja će najvjerovatnije biti emitovana i u BiH. Radi se o dobrom tekstu i dobrim glumcima i to je jedan neouobičajen žanr za srbijansku produkciju na koju smo navikli u zadnje vrijeme. Malo manje komedije, a više ozbiljnog razmatranja svijeta u kojem živimo.
NN: Film `Teško je biti fin` ovogodišnji je bh. kandidat za nagradu `Oskar`. Kakva su očekivanja?
PETROVIĆ: Ne očekujem ništa jer je bolje ne očekivati previše.
NN: Zašto ste diplomirali glumu tek prošle godine?
PETROVIĆ: Upisao sam fakultet 1983. godine, ali zbog `Audicije` i drugih poslova nisam imao vremena da diplomiram. U međuvremenu je počeo rat, a tad mi je bezveze bilo dobijati diplomu na lijepe oči, jer tad je diplomu mogao dobiti ko je htio. Poslije sam naišao na neke probleme o kojima ne bih sad pričao.
NN: Da li mislite da ste već ostvarili Vaše najbolje uloge ili Vaše vrijeme tek dolazi?
PETROVIĆ: Ne znam da li dolazi moje vrijeme jer danas nas ima, sutra nema. U svakom slučaju, još nisam iskoristio sve svoje potencijale. Ovo svakako jeste malo veći iskorak za razliku od onog na što je publika do sada navikla.
NN: Glumili ste u skoro svim popularnijim filmovima od osamdesetih do danas. Koliko se današnja kinematografija razlikuje od kinematografije osamdesetih godina?
PETROVIĆ: Predratna kinematografija je ipak bila kvalitetnija iako je poslije rata, pogotovo bh. kinematografija, izašla sa filmovima koji su pobrali dosta nagrada. Međutim, u BiH postoji barem 100.000 ljudi koji bi mogli da naprave priču za `Oskar`, `Zlatnog medvjeda` ili neku drugu nagradu, jer svako je preživio neku vrstu golgote. Mislim da će ovaj trend dobrih filmova i ovaj izbor tema polako opadati. Čuo sam da se u Banjaluci pokreće snimanje igranog filma i želim sve najbolje tom projektu.
NN: Da li je ijedan lik kojeg ste igrali ostavio traga u Vašem ponašanju, životu?
PETROVIĆ: Ne. Svaki lik je na neki način dio mene jer teško je čovjeku izmaštati nešto što ne postoji. Čovjek iz sebe vadi ono što može.
NN: Kod publike na ovim prostorima ostavili ste pečat ulogom Čakija u komediji `Hajde da se volimo`. Koliko Vam je ta uloga uticala na dalju karijeru? Da li biste opet igrali Čakija?
PETROVIĆ: Ne bih, jer je prošlo puno vremena. Tad sam bio mlađi za dvadeset i kusur godina i ne bih znao da ga ponovo izvedem. Imitirao bih sam sebe. Ta uloga mi je ostavila i dobrog i lošeg traga. Dugo godina sam bio prinuđen da igram slične, komediografske uloge i trebalo je dosta vremena da se to promijeni. S druge strane, dobio sam kredit kod ljudi. Kad bi me ganjala međunarodna zajednica mislim da bih imao više jataka nego Radovan Karadžić. Ljudi me vole zbog te uloge.
NN: Gdje se bolje snalazite, u ozbiljnim ili komičnim ulogama?
PETROVIĆ: Svaka uloga je u principu ista. Priprema za bilo koju ulogu je ista.
NN: Zašto Vas nema u pozorištu?
PETROVIĆ: Zato što me niko ne zove.
NN: Koliko je danas isplativo biti glumac?
PETROVIĆ: Ako je neko zaposlen u pozorištu i prima platu, a pri tom ulovi neki posao sa strane, može živjeti kao neka srednja klasa.
Ribolov
NN: Čime se bavite pored glume?
PETROVIĆ: Ljenčarim, idem u ribu, skijam. Bio sam u ribolovu i na Vrbasu, često odem na rijeku Bosnu, Drinu, a volim i mirnije vode. Na moru takođe volim pecati.
NN: Kolika je najveća riba koju ste upecali?
PETROVIĆ: Nisam bogat kapitalcima iako ih čitav život ganjam. Najveća riba koju sam upecao je imala tri, četiri kilograma.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.