BANJALUKA - Savez slijepih Republike Srpske zahtijeva od nadležnih u Srpskoj da se formira jedinstvena institucija koja će se specijalizovano baviti pitanjima lica sa oštećenjem vida, odnosno centar za vid ili institut za sljepoću.
"S obzirom da hendikep sljepoće i slabovidosti ima specifičnu i izuzetnu težinu, koja zahtijeva stručan, organizovan i holistički pristup, kao i radi poboljšanja svog statusa, Savez slijepih i njegove članice zalažu se da se osigura sistemski prilaz za rješavanje pitanja koja smo inicirali kod ministra zdravlja i socijalne zaštite Srpske Dragana Bogdanića", saopšteno je iz Saveza slijepih Republike Srpske povodom 3. decembra - Međunarodnog dana lica sa invaliditetom.
U Savezu navode da, iako su organizacija od javnog interesa za Republiku Srpsku, nemaju odgovarajuću i adekvatnu podršku Republike, jer su sredstva kojima se podržava i sufinansira njihov rad vrlo skromna i nedovoljna za pokrivanje materijalnih troškova, tako da su njihov opstanak i funkcionisanje dovedeni u pitanje.
"Naše lokalne organizacije i udruženja nisu adekvatno podržale lokalne zajednice i nemaju status udruženja od javnog interesa, što bi bilo logično, jer taj status ima Savez čije su oni članice", ističe se u saopštenju.
Iz Saveza pojašnjavaju da je status članstva, slijepih i slabovidih lica u ovoj godini u izvjesnoj mjeri poboljšan uvećanjem prava na naknadu za pomoć i njegu drugog lica, ali je to pravo i dalje po visini novčane naknade najniže u regiji.
"U ovoj godini je slijepim licima uskraćeno pravo na pratioca pri odlascima na liječenje i na banjsko liječenje, što zaista predstavlja veliki problem. Tokom godine slijepa i slabovida lica su bila dodatno ugrožavana izmjenama prava na pozitivnu A i B listu lijekova i na učešće u participaciji", navodi se u saopštenju.
U Savezu ističu da ne postoje adekvatne ustanove za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i zapošljavanje slijepih i slabovidih lica.
"Poslodavci nisu dovoljno stimulisani za zapošljavanje ove grupacije i radije pribjegavaju zapošljavanju lica sa manjim stepenom invalidnosti, jer uživaju istu povlasticu bez obzira na stepen tjelesnog oštećenja i invalidnosti", ističe se u saopštenju.
Pristup slijepih i slabovidih lica javnim ustanovama u oblasti kulture je otežan, jer se ne prilagođavaju specifičnim potrebama ovih lica, dok se vrlo malo radi i na unapređenju pristupa informacijama i komunikaciji.
"Javni prevoz nije prilagođen potrebama ove grupacije, a njihovim potrebama nisu prilagođena niti sredstva prevoza, niti komunikacije, saobraćajnice, stanice, taktilne staze i trotoari. Zvučna signalizacija u sredstvima prevoza ne postoji, kao ni zvučna signalizacija na ključnim raskrsnicama po gradovima", navodi se u saopštenju.