Ustavni sud BiH je evoluirao i, za razliku od početnog perioda, sada u većini slučajeva nacionalna pripadnost sudaca nije presudna pri donošenju odluka, kaže predsjednica ovog suda Seada Palavrić.
Činjenicu da su neki od aktuelnih sudija Ustavnog suda BiH, pa i ona sama, bili visoki funkcioneri političkih stranaka smatra prednošću zbog iskustva koje imaju u radu institucija vlasti.
Palavrićeva u intervjuu za "Nezavisne" ističe da je ogroman problem u radu Ustavnog suda što građani i političari u najvećem broju podnose takve apelacije i zahtjeve za ocjenu ustavnosti da je po njima vrlo teško postupati.
"Iako na našoj veb stranici imamo obrazac apelacije, one dolaze na više desetina stranica, u njima se apelant samo pozove na navodno kršenje nekog prava, ali ne navede koje postupke javnih vlasti smatra kršenjem određenog prava, ne ponudi nikakvu ili odgovarajuću argumentaciju. Ustavni sud nadležan je da odlučuje samo o povredama koje su navedene u apelaciji i bez obzira na to što uoči druge povrede, ne može utvrditi kršenje tog prava. Tako da vrlo često apelacija bude uzaludna, jer ono pravo na koje se apelant poziva nije povrijeđeno, a povrijeđeno je neko drugo pravo na koje se nije žalio", kaže Palavrićeva.
Slično je i s velikim brojem zahtjeva za ocjenu ustavnosti koje podnose predstavnici vlasti.
NN: Čini se da se stalno povećava broj građana koji se obraćaju Ustavnom sudu BiH radi zaštite svojih prava. Da li je to tako?
PALAVRIĆ: Nažalost, ne zbog Ustavnog suda, nego zbog građana, to je zaista tako. Počev od tri apelacije podnesene u 1996. godini, preko 832 u 2003. do 3.648 samo apelacija u 2007. godini. Do kraja ove godine vjerujemo da će broj apelacija dostići cifru od 4.000 samo u ovoj godini. S rastom broja apelacija raste i broj riješenih, ali i broj neriješenih apelacija. Poštivanje ljudskih prava i pored stalnog napretka, u BiH još nije na zadovoljavajućem nivou.
S druge strane, zahvaljujući, između ostalog, velikom doprinosu međunarodne zajednice u projektima edukacije, znatno je porasla svijest svih građana o njihovim pravima i mehanizmima zaštite. Postoji nekoliko krupnih, do kraja neriješenih, pitanja koja se tiču velikog broja građana, a koja su uzrok masovnog obraćanja Ustavnom sudu, kao što su stara devizna štednja, problem nestalih osoba za vrijeme rata, pitanje povrata stanova i stanarskog prava i njegove pretvorbe. Treba naglasiti i činjenicu da redovni sudovi još, nažalost, ne vode dovoljno računa o primjeni standarda ljudskih prava.
NN: U kojoj su mjeri apelacije građana osnovane, da li se oni više žale pro forme ili zaista u značajnoj mjeri utvrđujete kršenje prava?
PALAVRIĆ: Činjenica je da smo u samo oko pet odsto apelacija utvrdili povrede prava ili sloboda građana. Međutim, ovaj podatak, koji je na nivou nekih uporednih podataka iz drugih država, zavarava i, nažalost, nije pravi odraz poštivanja ljudskih prava u BiH. Naime, uvjeti za podnošenje apelacije vrlo su formalno određeni i zato oko 95 odsto apelacija bude odbačeno. Najčešće iz razloga što apelant nije iscrpio djelotvorna pravna sredstva, na primjer nije blagovremeno podnio tužbu, izjavio žalbu ili reviziju, ili je izjavio reviziju koja ne ispunjava zakonom postavljene uvjete, pa ona bude odbačena. Tek nakon tog odbacivanja revizije apelant se pojavi s apelacijom. Međutim, u takvom slučaju konačna odluka je odluka drugostepenog suda, od čijeg dostavljanja apelantu je prošlo više od 60 dana, a to znači da je apelant propustio da apelaciju podnese u roku. Ovo su najčešći, ali postoje i drugi formalni razlozi zbog kojih je apelacija nedopustiva. Stoga vjerujem da u mnogim apelacijama, za koje nisu ispunjene pretpostavke da ih meritorno razmatramo, u stvari, postoje povrede prava i temeljnih sloboda. U svakom slučaju, ne bi se moglo zaključiti kako građani apelacije podnose pro forme.
NN: Koja se ljudska prava u BiH najčešće krše prema Vašim odlukama?
PALAVRIĆ: Prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda BiH, može se zaključiti da su najčešća kršenja prava na pravično suđenje u postupcima pred redovnim sudovima, te prava na imovinu, što je uzrokovano i činjenicom da je Ustavni sud zaključio kako je i stanarsko pravo sui generis imovinsko pravo koje uživa zaštitu standarda prava na imovinu.
NN: Nekad se odluke Ustavnog suda ne razumiju dobro u javnosti. Nedavno ste izdali saopštenje u kojem pojašnjavate da niste utvrdili da zaključak o pokretanju aktivnosti na uspostavljanju kanala na hrvatskom jeziku ne ugrožava bošnjački vitalni nacionalni interes, već da ste utvrdili da niste nadležni za odlučivanje o tom zaključku.
PALAVRIĆ: Nema razloga za nerazumijevanje odluka Ustavnog suda. Što se tiče njihove interpretacije skrećem pažnju na veliku ulogu medija kao sredstava javnog informiranja. Ne možemo očekivati da svaki građanin kupuje službena glasila, jedini način da uopće saznaju za odluke jeste putem medija. Jedino vi, mediji, možete objasniti građanima kakvu je odluku Ustavni sud donio o konkretnoj stvari. Kada je riječ o slučaju koji ste spomenuli, vidjeli ste da to nije bila opća pojava. Nažalost, dogodilo se da dva javna servisa, koji ne samo da nisu građanima objasnili da je Ustavni sud u konkretnoj stvari donio odluku samo o dopustivosti, što znači da uopće nije meritorno odlučivao, nego su bez ikakvog obrazloženja propustili da objave ispravku koju smo im poslali i koju smo jedino mogli staviti na svoju web stranicu. Moramo znati da svi građani nemaju kompjuter niti Internet, tako da za njih ostaje istina jedino ono što čuju na radiju i televiziji ili pročitaju u novinama.
NN: Kako ocjenjujete povjerenje javnosti u sud na čijem ste čelu?
PALAVRIĆ: Ustavni sud je čuvar Ustava BiH, koji građanima garantira osiguranje najvišeg nivoa međunarodno priznatih ljudskih prava. Ustavni sud je nadležan da ocjenjuje ne samo da li su odlukama upravnih organa i sudova povrijeđena prava nekog građanina, nego i da na zahtjev ovlaštenog podnositelja ocjenjuje usklađenost bilo kojeg entitetskog zakona ili entitetskog ustava ili državnog zakona s Ustavom BiH. Priznaćete da institucija koja ima ovako impozantne nadležnosti prirodno zaslužuje povjerenje javnosti u njen rad.
Uvjeti koji su postavljeni da bi neko mogao biti savjetnik sudije Ustavnog suda i raditi na pripremanju nacrta odluka su minimalno oni koje mora ispunjavati sudac kantonalnog suda, te aktivno poznavanje engleskog ili francuskog jezika. To su vrlo visoko postavljeni kriteriji. Naši savjetnici svakodnevno proučavaju praksu Evropskog suda za ljudska prava. S ponosom ističem da su troje naših savjetnika od Vijeća Evrope prihvaćeni kao eksperti koji kontinuirano rade na edukaciji tužitelja i sudaca redovnih sudova. Nezadovoljstvo pojedinom odlukom Ustavnog suda samo po sebi ne znači da je odluka nepravedna. Međutim, opet i ovdje podvlačim ulogu medija. Predsjednik Republike Slovenije Danilo Tirk se u aprilu ove godine obratio Državnom zboru i kazao da je nedopustivo da se sudovi prepuštaju na milost i nemilost paušalnoj ili čak posve neobuzdanoj kritici medija koja je često politički motivirana. Nadam se da će ovaj stav definitivno naći svoje mjesto u našim medijima. Smatram da je Ustavni sud BiH svojim dosadašnjim radom stekao povjerenje kako stručnog dijela javnosti tako i povjerenje svih građana BiH i da je po tom pitanju svakako jedna od vodećih institucija u državi.
NN: Da li mislite da na povjerenje u nepristrasan rad utiče to što je u sastavu Ustavnog suda nekoliko članova, uključujući i Vas, koji su bili politički funkcioneri ili bliski političkim partijama?
PALAVRIĆ: Iz dosadašnjeg iskustva nisam stekla dojam da je upitno povjerenje u naš nepristrasan rad. Činjenica da je nas nekoliko bilo aktivno u političkim strankama ili im bilo blisko, podrazumijeva da smo mi kao pravnici obavljali važne dužnosti, bilo na razini entiteta, bilo na razini države. Makar zvučalo neskromno, smatram da smo i te dužnosti obavljali profesionalno i da smo bili pravnici u politici, a ne da smo danas političari u primjeni prava.
Pored toga, iskustvo koje smo stekli u upravnoj, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti može samo dobro doći za razumijevanje postupaka koji se vode u tim tijelima, što pretpostavlja i kvalitetniju odluku o apelaciji ili zahtjevu za ocjenu ustavnosti. Analizirajte sastav ustavnih sudova drugih zemalja i vidjećete da i u njima ima bivših ministara i bivših parlamentaraca. Također se znalo prigovarati na činjenicu da nas bira zakonodavna vlast, dakle, političari. Pitam vas ko u drugim zemljama bira suce ustavnog suda? Vidjećete da je je to najčešće parlament ili šef države ili kombinacija ovoga dvoga. Uostalom, sam Ustavni sud je pravno-politička institucija.
NN: Dešava li se da Vi glasate protiv nekog zahtjeva za ocjenu ustavnosti koji je podnio Sulejman Tihić ili da sudija Krstan Simić bude protiv zahtjeva Nebojše Radmanovića?
PALAVRIĆ: Radi zaštite integriteta procesa odlučivanja pravilima Ustavnog suda je propisano da niko ne može tražiti podatke o načinu glasanja kod donošenja odluka. Ipak, želim naglasiti kako je uočljiva evolucija u radu Ustavnog suda, tako da sada, za razliku od početnog perioda rada ovog suda, u većini slučajeva prilikom glasanja o apelacijama ili ustavnosti nekih zakona nacionalna pripadnost pojedinih sudaca nije od odlučujućeg značaja. S ponosom mogu kazati da mi, pa i kolega Simić i ja, ne gledamo imena ni podnositelja zahtjeva ni apelanata. Razmatramo činjenice, dokumentaciju koja je priložena, navode o povredi Ustava. Uvijek kada nađemo argumentaciju, zahtjev ili apelacija se usvajaju bez obzira na ime podnositelja. U protivnom, ne bismo bili čuvari Ustava BiH, izgubila bi se i svrha našeg postojanja.
Odlučivati po imenu podnositelja zahtjeva bilo bi, u najmanju ruku, isto kao kad bismo očekivali da samo neki od članova Predsjedništva BiH ili samo neki članovi izvršne ili zakonodavne vlasti imaju obavezu osigurati uvjete za nezavisnost i samostalnost Ustavnog suda. Vjerujem da će brzo doći dan kada će se Predsjedništvo BiH obratiti Parlamentarnoj skupštini BiH, s istom zabrinutošću za težak položaj Ustavnog suda BiH s ciljem podupiranja njegovog autoriteta kao institucije BiH, finansijske i svake druge samostalnosti, kao što je to učinio predsjednik Slovenije Danilo Tirk.
NN: Zbog čega je Ustavni sud BiH u teškom položaju?
PALAVRIĆ: Kod nas su vrlo visoki kriteriji za kadar, a njihove plaće su iste kao i u bilo kojoj drugoj instituciji. Ustavni sud treba da odlučuje o platama svojih stručnih saradnika, prevodilaca, administrativnog osoblja, a ne da oni budu obuhvaćeni Zakonom o plaćama. Samo u posljednja četiri dana oktobra primili smo 108 apelacija. U ovim uslovima, kada imamo nedostatak prostora i adekvatno riješeno finansiranje, ne samo da ne možemo uposliti dovoljan broj ljudi u skaldu s postojećom sistematizacijom, nego ne možemo povećati broj zaposlenih, što nam je neophodno.
NN: Osim šest domaćih, u Ustavnom sudu BiH su i dalje trojica međunarodnih sudija. Kako ocjenjujete njihovu ulogu i do kada će oni biti potrebni?
PALAVRIĆ: Njihov doprinos radu Ustavnog suda zaista je veliki, zahvaljujući njihovoj stručnosti, velikom iskustvu i predanom angažmanu. Oni su u specifičnoj poziciji koja im omogućava da neka pitanja sagledaju objektivnije, zahvaljujući činjenici da ne žive u BiH. Smatram da je njihov angažman i prisustvo u Ustavnom sudu potrebno sagledavati u svjetlu cjelokupnog prisustva međunarodne zajednice u BiH.
Preglasavanja minimalna
NN: Koliko se često dešava da sudije iz reda nekog naroda budu preglasane?
PALAVRIĆ: Termin preglasavanje postao je izuzetno popularan u našem društvu. Treba razumjeti da smo mi suci pravnici i da imamo pravo na različito mišljenje i odlučivanje. Vrlo često, kod rasprave o nekom ustavnom pitanju suci imaju potpuno argumentirana stajališta, a međusobno suprotstavljena. To smatram potpuno normalnim, čak potrebnim. Ne mogu se sjetiti situacije da je za neku odluku glasalo troje međunarodnih sudaca i dvoje pripadnika samo jednog naroda, ili da sve troje međunarodnih sudaca glasa jednako. Čak i da dvoje sudaca iz istog naroda glasa jednako najbitnijom smatram činjenicu da kada sudimo u vijeću od pet sudaca, koje je sastavljeno samo od domaćih sudaca i to iz sva tri naroda, odluka može biti donesena samo ako smo jednoglasni. Ako vam kažem podatak da 99 odsto predmeta odlučujemo na sjednici vijeća od pet sudaca i da je Ustavni sud BiH jedini sud u BiH koji odluke donosi jednoglasno, onda morate priznati da smo jedinstveni.
(Ne)provođenje odluka suda
NN: Koliko odluka Ustavnog suda BiH nije ispoštovano i da li imate saznanja da je neko krivično odgovarao zbog njihovog neprovođenja?
PALAVRIĆ: Ustavni sud jednom do dva puta godišnje razmatra izvršenje mjera i pravnih lijekova koje je odredio. U 2007. godini je od oko stotinu slučajeva u kojima je organima naloženo izvršenje odluka Ustavnog suda, u samo tri slučaja ustanovljeno da odluke nisu izvršene u ostavljenom roku, odnosno da Ustavni sud nije bio blagovremeno obaviješten o njihovom izvršenju. O tim slučajevima obavještavamo Tužilaštvo BiH jer je neizvršavanje ovih odluka krivično djelo. Tužilaštvo nije u obavezi da nas obavještava o ishodima takvih postupaka, a ni Ustavni sud nije nadležan da ih prati. Ne može se zaključiti kako se naše odluke ne poštuju, mada nije dobro ako postoji i jedna odluka koja nije izvršena.