Radno mjesto je jedino mjesto gdje se verbalno mogu kršiti ljudska prava, a da za to nitko ne bude sankcionisan. Koliko to može biti frustrirajuće i traumatično iskustvo pokazuje i primjer Biljane V., službenice u jednoj banjalučkoj firmi. "Trebale su mi dvije godine da uvidim što mi se događa... Prvo sam preispitivala sebe, pitala se radim li dobro, mislila sam da ja možda radim neku grešku, ne trudim se dovoljno, ne mogu se prilagoditi...
Kasnije sam se počela osjećati manje vrijednom na poslu, gubiti ugled i pravo glasa. A zatim je postajalo sve gore i gore. Bila sam dežurni krivac za sve propuste i neuspjehe kolektiva. Počeli su me pretrpavati poslom, a zatim govorili da sam nesposobna. A tek kad su me počeli izolovati i prestali pozivati na kavu i na pauzu, shvatila sam da netko ima namjeru da me otjera s radnog mjesta. Međutim, iako sam mnogo puta do sada padala u depresiju, odlučila sam da sve dam od sebe i da se borim za svoja prava i opstanak na poslu`, priča Biljana. Ona je još na svom radnom mjestu i kako kaže opstaje, ali nema se kome obratiti kako bi joj pomogao da odbrani svoja prava.
Nažalost, ovo je samo jedan od primjera žrtava mobinga, odnosno emocionalnog zlostavljanja na radnom mjestu.
Primjer je dugogodišnji radnik tuzlanskog preduzeća `Elir` Esad Zulić, koji tvrdi da ga je direktor pretukao. Naime, Zulić, koji je prošle godine sa još tridesetak radnika proglašen tehnološkoim viškom, kaže da ga je direktor Esad Softić prije mjesec dana pretukao u krugu preduzeća i nanio mu teške povrede. Ovaj radnik je jedno vrijeme bio zadržan na Odjelu maksilofacijalne hirurgije UKC Tuzla zbog povreda u predjelu lica, slomljenog nosa i vidljivog podliva ispod oka. Kaže da je u firmu došao na poziv pravnice, ne sluteći kako će se sve završiti.
`U kancelariju je ušao direktor i pitao me šta imam ispod bunde. Pregledao me, a onda pozvao u kancelariju. Ali, u kancelariju nismo ni ušli, a već me ispred vrata maršnuo. Kada sam sišao niz stepenice on je krenuo za mnom psujući mi mater i govoreći:' Hoćete vi pare'. Onda me uhvatio za ruku i dva puta glavom udario u glavu. Kada sam se istrgnuo udario me s leđa, a onda je krenula serija udaraca. Pustio me kada je vidi da sam krvav. Krenuo sam prema portirnici, a policija je već bila tamo, pa su zvali Hitnu`, tvrdi Zulić.
Zulić, po struci lakirer, smatra da je u pozadini svega tužba koju je on sa još 26 radnika podnio u oktobru 2005. godine sa zahtjevom da Softić kojem su radnici dali svoje dionice poveže radni staž i isplati neisplaćene plate. Ovaj radnik kaže da njemu duguje 24, a ostalima i više ličnih dohodaka.
Međutim, direktor odbacuje optužbe da je pretukao Zulića, navodeći da je radnik njemu prijetio, te da ne zna odakle mu povrede. Zulić navodi da su nekolicina radnika svjedoci incidenta koji se zbio, ali da se boje svjedočiti jer je, kako kaže, 'Elir' postao koncentracioni logor`. Ovaj pretučeni i poniženi radnik, kaže, protiv direktora je podnio prijavu za tjelesne povrede.
Poslovna svakodnevica žrtava se sastoji od obezvređivanja, ismijavanja, ponižavanja na različite načine, širenja ružnih glasina, osjećaja nesigurnosti, diskreditacije.
KO SU ZLOSTAVLJAČI
Prema riječima sociologa Ivana Šijakovića zlostavljanje na poslu najčešće dolazi od strane poslodavaca koji službenicima daju preteške zadatke za koje oni nisu kvalifikovani.
To se, ističe on, naročito odnosi na novije biznismene koji su kapital stekli na nekorektan način i kojima nedostaje poslovna kultura i etika koju poslodavac mora da ima. Oni, navodi Šijaković, nemaju poštovanje i ne razumiju koliko je u poslu bitan ljudski potencijal.
`Neki poslodavci postavljaju svojim podređenim često zadatke za koje oni nisu kvalifikovani ili prelaze njihove mogućnosti, stvarajući tako konkurenciju i ucjenjivajući ih da rade za što manje plate. Nažalost, danas su kod nas od strane pretpostavljenih prisutne različite vrste ucjena, pritisaka i prijetnji otpuštanja s posla. S druge strane, mnogi radnici znajući da je danas kod nas svaki posao 'zlata vrijedan', moraju da trpe zlostavljanje kako bi sačuvali svoje radno mjesto`, navodi Šijaković.
Zbog takve situacije, ističe on, radnik osjeća frustracije, tegobe, strah, nezadovoljstvo, trpi poniženja i atak na ljudsko, radno i stvaralačko dostojanstvo. A vremenom, navode stručnjaci, žrtve mobinga postaju bezvoljne, anksiozne, gube koncentraciju, povlače se u sebe, imaju samoubilačke misli. Zbog prevelike količine stresa često obolijevaju i od hroničnih bolesti, dijabetesa, čira, srčanih oboljenja, depresije...
Umjesto da trpe šikaniranje zbog straha od gubitka posla, žrtve bi, smatraju stručnjaci, trebale potražiti pravnu i psihološku pomoć.
A o mobingu kod nas se do sada veoma malo pričalo.
`Riječ je o modernoj temi o kojoj svi uglavnom imamo pojam, makar i maglovit. Znamo je da mobing kad te maltretiraju na poslu, ali mnogi obično ne znaju prepoznati kada se to njima događa`, smatra sociolog Šijaković.
ZAKON I MOBING
I Damir Miljević, predsjednik Saveza poslodavaca RS, smatra da u BiH ima slučajeva mobinga, te da se o ovom problemu veoma malo javno govori.
`Mobing, odnosno zlostavljanje na radnom mjestu kod nas se u prvom redu odnosi na pretjerano zadavanje poslova koje radnik treba da obavi, a čak i seksualno uznemiravanje. Nažalost, kod nas još nisu pokrenuta nikakva istraživanja, kako bi se tačno znalo u kojoj mjeri se vrši zlostavljanje na radnom mjestu`, kaže Miljević.
Stav Saveza poslodavaca RS, navodi Miljević, je da podržavaju sve mjere koje će smanjiti učešće bilo kakvog zlostavljanja na radnom mjestu.
Zbog toga je, navodi, ovaj savez generalno podržao prijedlog uvođenja novih članova Zakona o radu koji je trenutno u skupštinskoj proceduri.
`Na posljednjem skupštinskom zasjedanju u okviru javne rasprave razmatrano je uvođenje novih članova u Nacrt zakona o radu, kako bi se pojava mobinga, odnosno mobera (zlostavljača) mogla zakonski sankcionisati. Međutim, smatramo da bi se u Nacrt zakona trebao uvesti i teret dokazivanja, odnosno da optuženi ima pravo da dokazuje da nije bilo zlostavljanja kako ne bi došlo do namjernog šikaniranja neke osobe`, navodi Miljević, ističući da je u interesu i poslodavaca i radnika da imaju što skladnije i korektnije odnose.
A ohrabruje i činjenica da su neke organizacije prepoznale važnost problema zlostavljanja na radnom mjestu. Tako je nedavno u organizaciji Fondacije `Cure` iz Sarajeva, u okviru globalne kampanje `16 dana aktivizma`, održano predavanje o mobingu.
MOGUĆ ČAK I SUICID
`Zlostavljanje na radnom mjestu odnosno mobing i te kako je prisutan u BiH, ima ozbiljne posljedice i to je problem o kojem kod nas tek treba početi pričati`, istakla je Daliborka Radivojević-Vučković, specijalizant psihijatrije iz Banjaluke, koja je učestvovala na predavanju.
Predstavnice Fondacije naglasile su da je edukacija o mobingu neophodna da bi ga poslodavci i zaposleni znali prepoznati, te biti svjesni da znači kršenje ljudskih prava i da je kažnjiv.
`Mobing može biti u vidu verbalne agresivnosti, seksualnog zlostavljanja, terorisanja putem telefona, sprečavanja dotoka važnih informacija, postavljanja na radna mjesta koja nisu u skladu sa obrazovanjem. Utiče na ugled, integritet, dostojanstvo žrtve sve do eliminacije s radnog mjesta. Žrtva obično nije u mogućnosti da se brani `, kaže Radivojević-Vučkovićeva.
Neke od posljedica mobinga, ističe, su učestali izostanci sa posla, bolovanja, umor, apatija, bezvoljnost, mršavljenje, debljanje, depresija, a nekada i suicid.
Žrtve mobinga, navodi, obično su zreli ljudi, a njihovi zlostavljači osobe s poremećajem ličnosti koje trebaju stručnu pomoć.
`Znamo da je mobing kad te maltretiraju na poslu, ali obično ne znamo prepoznati taj isti mobing kad se događa nama ili nekome u našoj najbližoj okolini. Ako ga i prepoznamo, ne znamo kako bismo reagovali, zaštitili se. Ne vjerujemo da nam se to događa, obično godinama, dok se ne razbolimo ili završimo na psihijatriji, a i onda se ustručavamo ikome obratiti za pomoć, zbog straha da ćemo izgubiti posao`, kaže dr Radivojević-Vukovićeva.
Glavobolje, nesanica, vrtoglavice, gastrointestinalne smetnje, osjećaj pritiska u grudima, nedostatak vazduha, ubrzano lupanje srca, srčane tegobe, kožne promjene, agresivnost ili potpuna pasivnost, alkoholizam, kako je istakla, samo su neki od simptoma žrtava mobinga.
`Svi smo, posebno ljudi sa više radnog iskustva, imali kontakta sa mobingom kao žrtve ili svjedoci. Moberi su osobe sa poremećajem ličnosti. U većini slučajeva nadređeni zlostavljaju podređene, pet odsto je obrnuta situacija, a mali procenat je između ljudi na istoj hijerarhijskoj ljestvici`, navodi dr Radivojević- Vučkovićeva.
PRIMJERI IZ REGIONA
A mobing kao oblik kršenja ljudskih prava prisutan je u skoro svim zemljama.
Na primjer, u Njemačkoj hiljadu samoubistava godišnje povezuju s mobingom. Prema statistikama, u Švedskoj 10 do 20 odsto samoubistava uzrokuju problemi na poslu, a čak 25 do 30 odsto žrtava mobinga oboli od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
O mobingu se na Zapadu počelo govoriti prije dvadesetak godina, dok je u zemljama regiona ovo pitanje pokrenuto tek prije nekoliko godina.
U Hrvatskoj se o ovom problemu počelo javno govoriti od 2003. godine i već su vidljivi određeni pomaci. Hrvatska je mobing uvrstila u Zakon o zaštiti na radu, uvela kao dijagnozu i osnovala udruženje.
Ipak, mobing se, u mnogim slučajevima još ne prepoznaje i često ignorše, a njegove žrtve trpe posljedice.
Jedna od onih koja je u Hrvatskoj zbog mobinga napustila svoje radno mjesto je Jadranka Apostolovski, predsjednik Udruženja `Mobing`, koja nastoji žrtvama pružiti stručnu i savjetodavnu pomoć.
`I danas sam nezaposlena, jer nitko ne želi radnika koji se buni protiv mobinga`, tvrdi Jadranka Apostolovski, navodeći da je u Hrvatskoj podignuto samo 38 tužbi koje zahtijevaju poništenje otkaza i odštetu zbog mobinga, te da još nijedna nije riješena.
`Ni pravnici ni radnici još ne znaju kako će se suci postaviti prema mobingu. I za najjednostavniji spor, u kojemu radnik traži isplatu plaće, našim sudovima treba četiri godine, a za sporove u kojima ima elemenata zlostavljanja preduga je i godina dana, jer takvi ljudi trpe i financijski i zdravstveno`, ističe Jadranka Apostolovski.
Ona navodi da se Udruženju za pomoć i edukaciju žrtava mobinga sa sjedištem u Zagrebu, u prosjeku javljaju dnevno četiri žrtve mobinga na dan.
Istraživanja u Hrvatskoj su pokazala da svaki trideseti zaposleni zlostavlja saradnike, a u 75 odsto slučajeva, zlostavljač je nadređeni.
U BiH ništa od toga još nije urađeno, niti je sprovedeno pravo istraživanje. Mobing se kod nas još ne prepoznaje i često ignoriše, a njegove žrtve uglavnom ćute. Mnogi mjesecima idu s grčem u želucu na posao, a da ne znaju kome se obratiti za pomoć.
Zakonska regulativa i sankcionisanje mobinga, koji su trenutno u proceduri Narodne skupštine RS svakako bi doprinijeli smanjivanju kršenja ljudskih prava na radnom mjestu.
Šta je mobing?
Mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili grupa njih konstantno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njenog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Zlostavljana je osoba bespomoćna, u nemogućnosti je da se odbrani.
Naučna istraživanja pokazuju da se na spletkarenje, potkopavanje i ponižavanje s namjerom da se eliminišu nepoželjni (tj. oni koji ometaju izvršavanje kriminalnih radnji) ili oni koji su bolji, troši mnogo više energije nego na posao, na napredovanje pojedinaca, firme i društva u cjelini. Nažalost, posljedice ovog psihoterora su generalno katastrofalne, a žrtve nerijetko spas potraže i u samoubistvu jer mobing negativno djeluje na psihičko i fizičko zdravlje. Svi organi su ugroženi, posebno srce, pa čak i koža.
Mobing (od mob - prostački napad, nasrtaj), kako je ovaj fenomen nazvao švedski psiholog dr Heinz Leyman, uključuje pakosne, okrutne i bolne postupke kao što su ucjenjivanje, ometanje u napredovanju, špijuniranje, klevetanje, ponižavanje, opstruisanje u radu, prijetnje, mučenje. Ili, generalno rečeno, mobing je prostačko uzurpiranje ljudskih, građanskih i drugih prava pojedinaca od strane mobera. Od normalnog i uobičajenog sukoba mišljenja, pojave poželjne u radnoj svakodnevici koja može imati za rezultat vrlo pozitivne pomake u kreativnom i produktivnom smislu, do destruktivnog i retrogradnog mobinga - samo je jedan korak. Dovoljno je da ona strana koja je na poziciji moći i vlasti ne posjeduje karakteristike koje su potrebne za tu funkciju. Ako je pri tom još iskompleksirana, narcisoidna i nemoralna - mobing je odmah tu!