Memorijalne zone u podgrmečkom kraju, izgrađene 1979, godinama su svjedočile o borbi protiv fašizma na ovim prostorima i svojevremeno bile obavezna stanica za đake, ali i sve one koji su se prisjećali i učili o Narodnooslobodilačkoj borbi ovoga kraja.
Kolone pokoljenja između posljednja dva rata pohodile su Korčanicu te kompleks u selu Jasenica, a danas su ta mjesta samo otužno sjećanje na nekadašnje dane slave i junaštvo ovdašnjih naroda, zarasle u korov i zaborav. Na putu između Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, ljepota prirode pomiješana sa bogatom istorijom privlačila je brojne turiste, a nakog posljednjeg prolaska vojne čizme, mnogo toga je devastirano, a ništa nije obnovljeno. Nekadašnji sjaj Korčanice i Jasenice živi tek u srcima raseljenih i rijetkih povratnika na kućna ognjišta, dok ih se zvaničnici i nadležni sjete jednom godišnje, o nekom danu obilježavanja pobjede nad fašizmom, kada dođu, polože vijence, nasmijani se fotografišu i odu - do sljedeće godine. Mještani kažu da sami malo toga mogu uraditi, jer su trava i šiblje, bez adekvatne pomoći, jači od volje i želje.
"Spomen-kompleks, kao mjesto gdje su dolazila djeca da se upoznaju sa istorijom, ali i u sklopu škole u prirodi, kao i brojni drugi turisti, u potpunosti je uništen. Ubijeđen sam da je sve ovo urađeno s namjerom, da bi to neko privatizovao i stekao ličnu korist, a za dobrobit nas ljudi i ovog kraja, čini mi se, niko ne misli", govori Milan-Minja Nedimović, predsjednik Savjeta MZ Jasenica.
KORČANICA
Planina Grmeč proteže se dužinom oko 70 km između tokova rijeka Une i Sane. Cijelo vrijeme Drugog svjetskog rata to područje bilo je slobodna partizanska teritorija, koju fašisti nikada nisu zauzeli. Centralni spomenik NOB-a podignut je u memorijalnoj zoni Korčanica, podno Grmeča.
Spomen-područje, udaljeno 32 kilometra od Sanskog Mosta, obuhvata nekoliko objekata, odnosno spomen-obelisk, česmu i dvije grobnice u kojima su sahranjeni posmrtni ostaci 316 palih boraca, a bilo je hortikulturno uređeno. Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, na mjestu spomen-obeliska izgrađen je monumentalni spomenik "Revolucije". Kompleks je izgrađen u šumskom području gdje je tokom 1942. i 1943. djelovala vjerovatno najveća partizanska bolnica na čitavoj oslobođenoj teritoriji, koja je brojala 19 objekata. Od devedesetih godina prošlog vijeka i ratnih operacija, područje je zapušteno.
"Nekad je bilo obavezno da učenici dolaze, posjećivali su Korčanicu i učili o istoriji ovih krajeva tokom Drugog svjetskog rata. Sve je bilo uređeno, uredno i čisto, a danas od toga ništa ostalo nije", govori Dušan Grbić, koji živi u Lušci Palanci, na čijoj teritoriji se i nalazi ovo spomen-područje.
Prisjeća se Grbić kako su u bivša vremena, kada je ovdje radio kao lugar, u hotelu u sklopu memorijalne zone, koji je tokom rata zapaljen, on i mnogi dolazili na muziku, čašicu ljute i razgovora, a cijelo ovo područje vrvjelo je od života, prilazi su bili uređeni sa svih strana, dok se danas od trave i šume skoro pa ne može ni prići. Bilo je ovdje, dodaje, mnogo izletnika, dolazili su ljudi porodično da se druže i udahnu svjež grmečki vazduh.
"Sad dođe, valjda, tek neko da ga mine želja ili ko zaluta i put ga nanese, a mnoga djeca danas nikad nisu ni čula za ovo mjesto! O nadležnima ne treba ni govoriti, dođu jednom godišnje, 27. jula, kada se obilježava Dan ustanka, donesu cvijeće i odu", govori on.
Česma, odnosno dio ispunjen vodom, u koji su nekad došljaci, baš kao u rimsku Fontanu di Trevi, ubacivali novčiće i zamišljali želje, pa se sa visine njeno dno presijavalo od sjajnih dinara, danas je pojilište za konje uz pomoć kojih ljudi iz okolne šume izvlače drva. Obelisk je teren za grafite, a grobnice su devastirane i opljačkane - bakarna slova koja su bila istaknuta na zidovima, podsjetnik o prošlosti koji je prenosio poruku mira budućim pokoljenjima, završila su kao sekundarna sirovina za neki sitan novac. Središnji dio spomenika činio je reljefni prikaz ovog područja, sa maketama objekata nekadašnje ratne bolnice, na koji se spuštala sunčeva svjetlost kroz otvor na plafonu. Danas je u mraku, samo gomila smeća, dovedena do neprepoznatljivosti.
JASENICA
Nekad razvijeno mjestašce sa više od 1.000 ljudi, u kojem su bila otvorena vrata osnovne škole, ambulane, policijske stanice, hotela, javnog kupatila i firmi, danas u životu održava nekih 50 duša, povratnika. Zgasnuo je u međuvremenu i nekadašnji fudbalski klub, selo je tokom posljednjeg rata razrušeno, stanovništvo protjerano, a memorijalno područje teško se nazire jer, baš kao što kaže stara poslovica, tamo gdje raste korov, ne može ništa drugo. O nekadašnjoj uređenosti ove zone svjedoče ostaci moderne ulične rasvjete i fontana, popločani prilazi, trotoari i brojni objekti.
"Neki novi 'atnifašisti' odradili su svoje", kaže Dušan Stojisaljvević, bivši direktor Muzeja u Jasenici.
Inače, radoznalost dovodi do podatka da je sa balkona objekta, gdje je kasnije otvoren muzej, Josip Broz Tito postrojio slavnu Četvrtu krajišku diviziju, odakle je krenula na proboj Jasenovca. Sada taj isti balkon, koji je bio lajtmotiv razglednica koje su iz Jasenice pristizale u domove širom Jugoslavije, u miru gubi bitku sa divljim rastinjem. Upravo zbog tog slavnog i slavodobitnog trenutka, ali i stoga što je ovaj kraj podario 12 narodnih heroja, na ovo su mjesto nakon Drugog svjetskog rata hodočastile brojne generacije. Tome je svjedočilo i isto toliko bista, postavljenih ispred muzeja, dok u posljednjem ratnom vihoru, baš kao i svi muzejski eksponati, nisu zauvijek nestale, gdje - niko od sagovornika pouzdano ne zna.
"Muzejska postavka je obuhvatala period od 1937. do 1945. godine, a brojnim fotografijama i originalnim dokumentima predstavljeni su vrijeme, događaji i mjesta vezani za predratni i ratni period na prostoru Podgrmeča. Obuhvatala je naoružanje, lične predmete boraca, portrete narodnih heroja koje je radio slikar Unković i drugo", pojašnjava Stojisavljević.
Ističe da je posebnu simboliku i umjetničku vrijednost imala gromada bračkog kamena oblikovana kao raspolovljena jabuka iz koje teče izvorska voda, a koja se takođe nalazi ispred muzeja, koju je nagrizao zub nebrige.
"Jabuka je, inače, simbol milošte, dara. A raspolovljena jabuka simboliše to da je podgrmečki narod i posljednji zalogaj dijelio sa svojom vojskom", dodaje on.
I Osnovna škola "Dušan Košutić", koju su nekad pohađale stotine mališana iz ovog i okolnih sela, sada je tužni podsjetnik na posrnule dane slave, urušena, zarasla i ogoljena. Mještani kažu da su nedavno četiri mladića završila u policiji jer su sa porušenog školskog objekta poskidali čudom preostale kablove i zbog bakra ih prodali kao sekundarnu sirovinu. Vandalizam je tako opet uspješno pogazio znanje, a nemar, kao saučesnik tog rivalstva, svakim danom sve više uzima danak i dušu ovom, nekad živopisnom mjestu.
Svjetska izložba
Prije nekoliko godine Jan Kempenaers, belgijski fotograf i saradnik na Kraljevskoj akademiji u Gentu, oduševljen kompleksom Korčanica i ostalim spomenicima NOB-u na prostoru bivše Jugoslavije, seriju fotografija istih predstavio je na velikoj međunarodnoj izložbi "Spomenici: Kraj jedne ere" u Njujorku, prethodno prikazanoj u Antverpenu i Briselu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
