S ciljem da mališani uzrasta od pet do osam godina, koji su još premali za ozbiljno bavljenje sportom, ali dovoljno zreli za vježbanje kroz igru, pravilno rastu i razvijaju se, treneri banjalučke škole sporta "Bambi" već osam godina održavaju treninge prilagođene njihovim mogućnostima.
Dva puta sedmično po 60 minuta u tri osnovne škole - "Ivo Andrić", "Petar Petrović Njegoš" i "Jovan Dučić" u Banjaluci dječaci i djevojčice uživaju u vježbanju i igri sa svojim vršnjacima i ne shvatajući da im to omogućava pravilan psihofizički razvoj.
Milan Trkulja, Lazar Vulin, Boban Kovačić i Dragana Amidžić, mladi ali iskusni profesori fizičkog vaspitanja, koji vode tu školu, svoje treninge obogatili su zanimljivim vježbovnim sadržajima, čiji je prioritetni zadatak, pored prevencije deformiteta, poboljšanje koordinacije pokreta, gipkosti, snage, brzine, izdržljivosti, preciznosti i razvnoteže djeteta.
Ističu da je među osnovnim ciljevima njihove škole i socijalizacija samog djeteta, jer je primjetno da mališani, pogotovo oni koji ne idu u vrtić, na početku imaju problem rada u grupi.
Trenutno rade s više od 100 mališana, mada priznaju da je zainteresovanost mnogo veća. Nažalost, prostor im ne omogućava značajnije proširenje grupa, tako da imaju u planu pokrenuti treninge u još jednoj osnovnoj školi.
Škole
Treninzi se održavaju u osnovnim školama "Ivo Andrić", "Petar Petrović Njegoš" i "Jovan Dučić"
Idejni tvorci i osnivači škole "Bambi" su Borko Petrović i Aleksandar Kukrić, profesori s Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta u Banjaluci, a njihove mlade kolege po preuzimanju "posla" ostale su vjerne izvornim zadacima i ciljevima.
Trener Lazar Vulin otkriva kakav je rad sa djecom i od čega se sastoje treninzi, koje je od osnivanja škole do početka ove godine prošlo više od 800 djece.
Trening je, priča, koncipiran tako da ima nekoliko dijelova, u kojima se koriste razni rekviziti prilagođeni baš tom uzrastu.
"Roditelji koji prvi put dovedu djecu često pitaju može li se desiti da se dijete preforsira i mi mu tada objasnimo da je svaki trening osmišljen kao igra u kojoj dijete odustaje kada se umori i kada mu dosadi. Da treninzi zaista nisu naporni potvrđuje i to što imamo i djecu mlađu od pet godina, koja su na probnim treninzima pokazala da mogu raditi s ostalima", priča Vulin.
Objašnjava da su među rekvizitima različite vrste i veličine lopti, obručeva, agilnih ljestava, čunjeva, prepona, prepreka i stalaka, koji su namijenjeni njihovoj starosnoj dobi i kojima se ne mogu povrijediti.
"Svaki trening kreće od klasičnog zagrijavanja, preko korištenja lopti i rekvizita, do završnih dječjih igrica. Radimo i osnovne elemente parterne gimnastike, poput koluta naprijed i nazad, zvijezde i tako dalje. Treninge smo obogatili raznim sadržajima kako bismo zainteresovali djecu i naveli ih da učestvuju", kaže Vulin.
Priznaje da s ovako malom djecom nije lako raditi, jer treba mnogo znanja i strpljenja da im se održi pažnja, ali isto tako ističe da sve to ima neku posebnu draž.
S obzirom na to da škola sporta radi samo tokom školske godine, a kada je raspust pravi pauzu, treneri roditelje savjetuju da djecu u međuvremenu upišu na plivanje ili borilačke sportove, jer su oni najprilagođeniji njihovom uzrastu.
Značaj
Dva puta sedmično po 60 minuta djeca uživaju u igri i ne shvatajući da im to omogućava pravilan psihofizički razvoj
Isti savjet imaju i za roditelje djece koja navrše osam godina, jer ona ni tada nisu dovoljno zrela za treniranje fudbala, odbojke ili košarke, nego opet ostaju bez izbora.
Trener Milan Trkulja priča kako je kod mnoge djece primjetno da odrastaju uz računar i televiziju.
"Hipokinezija, ili smanjenost kretanja, vidljiva je kod današnjih generacija, što nije dobro, jer djeca pored viška kilograma imaju i razne fizičke deformitete. Inače, nama trenerima je neshvatljivo da se dijete tih godina ne voli igrati vani, jer smo mi kao djeca po cijeli dan bili u dvorištu s vršnjacima. Ima situacija da roditelji sami kažu da je trening jedina dječja fizička aktivnost u toku nedjelje, što je strašno", govori Trkulja.
Slavka Čavić, majka njihovih članova, četvorogodišnje Milice i osmogodišnjeg Davida, tvrdi da njena djeca ne odrastaju uz računar i TV, ali smatra da su im ovakvi treninzi, ipak, potrebni.
"Mislim da je ovo jako zabavno i zdravo za djecu. David već trenira i fudbal, a nadamo se da će se i Milica kada još malo poraste baviti nekim sportom. Vidim da su jako zadovoljni na ovim treninzima i to mi je najvažnije", kaže Čavićeva.
Majčine navode Milica je stidljivo potvrdila, ističući da joj je najdraža igra ledeni čiča i da na treningu ima mnogo prijateljica, ali ne i simpatiju.
Termini
Treninzi banjalučke škole sporta "Bambi" u OŠ "Ivo Andrić" u centru grada održavaju se utorkom od 18 do 19 i četvrtkom od 19 do 20 časova i koštaju 40 KM.
U OŠ "Petar Petrović Njegoš" u naselju Obilićevo održavaju se ponedjeljkom i srijedom od 19 do 20 časova, a u OŠ "Jovan Dučić" u Zalužanima srijedom od 18 do 19 i petkom od 19 do 20, po cijeni od 35 KM.
Treneri ističu da ako iz jedne porodice trenira dvoje djece, drugo dijete plaća 50 odsto cijene, dok treće dijete iz jedne porodice trenira besplatno.
Dodaju da svako dijete može doći na jedan ili dva besplatna probna treninga, tokom kojih će vidjeti da li mu se dopada, a treneri da li je dijete dovoljno spremno i zrelo da im se pridruži. Svi zainteresovani mogu im se javiti na email milantrkulja84Žhotmail.com.
Anegdote
S obzirom na to da je rad sa djecom uvijek ispunjen smijehom, ne čudi što treneri pamte mnoge anegdote s parketa.
1. Dječak se umokrio
Jednom se, kažu treneri, desilo da im se jedan dječak umokrio, a sudaranje, svađe i "čupanje" nisu ništa novo.
"Kod nas na treningu nije dozvoljeno da budu roditelji, izuzev prva dva, dok se dijete ne privikne i ne pristane da samo ostane. Upravo iz tog razloga djecu učimo da ne mogu da idu u WC za vrijeme treninga, nego prije ili poslije, da ne bi izlazili. Tako se desilo prošle godine da je jedan dječak govorio pred kraj treninga da mora u WC i mi smo ga hrabrili da još malo izdrži i taman kad su stajali u vrsti na samom kraju, oko njega se pojavila lokva", priča trener Lazar Vulin.
2. Smiješne situacije
Kroz smijeh trener Lazar Vulin kaže da se nerijetko dešava da se mališani upetljaju u mrežu ili da kažu nešto smiješno.
"Uvijek citiram malog Relju, koji nam je došao s nepune četiri godine i koji mi je na treningu prišao i rekao: 'Tlenele, ne mežem ja više.' Takvih izjava ima na svakom treningu. Jednom je, kada smo im govorili da kada treneri pričaju djeca ćute, jedan dječak podigao ruku i rekao: 'A kada djeca pričaju onda treneri ćute'", priča Milan Trkulja.
3. Igrice
I trener Boban Kovačić pamti smiješnu situaciju kada je rekao mališanima da poslije vježbi slijede igrice, misleći na njihove igre u sklopu treninga.
Tako je jedan dječak sav srećan podigao ruke i počeo mrdati prstima kao po tastaturi, misleći da su u pitanju računarske igre.
Usmjeravanje talentovane djece
Iako su kroz njihovu školu prošle stotine djece, treneri ističu da je bilo malo onih za koje su mogli sa sigurnošću procijeniti da su natprosječno talentovani, jer je riječ o malom uzrastu.
"Što se tiče usmjerenja djece, jako je teško uvidjeti natprosječan talenat kod tako male djece, mada je bilo nekih slučajeva. Prije dvije i po godine u Zalužanima je trenirao jedan mali Nikola, za kojeg smo nakon pola godine rekli roditeljima da ga vode negdje drugo, jer je prerastao naše treninge. Nakon toga upisao je karate, a potom fudbal i u oba sporta pokazao je sjajne rezultate", priča Lazar Vulin.
Izdvaja i osmogodišnjeg Davida iz Zalužana, koji je, takođe, bio jako talentovan, što potvrđuje i to što je sada u školi fudbala u rangu sa dvije godine starijom djecom.
Bezbjednost
U radu s djecom neizbježni su padovi, ma koliko treneri bili pažljivi. Oni ističu da je to normalno, te da kod njih djeca nisu "pod staklenim zvonom". "Dešavaju se padovi, ali hvala bogu, dosad nismo imali nijednu težu povredu. Normalno je da djeca padnu, posvađaju se, spotaknu, počupaju jedno drugo. Mi odmah kažemo roditeljima da će se takve stvari možda dešavati i da to smatramo prirodnim, jer smo svi mi u tom periodu sve to prošli i ništa nam ne fali", pričaju treneri.
Ističu da poštuju pravilo da posvađana djeca pruže jedno drugom ruku pomirenja, tako da se svaki konflikt srećno završi.
S druge strane, kako bi bili upućeni u zdravstveno stanje svakog malog člana i spremni da reaguju u slučaju potrebe, od roditelja već prilikom prvog susreta traže zdravstveni status djeteta. Ne žele, kažu, da dovedu sebe u situaciju da se djetetu nešto dešava na treningu, a da ne znaju šta je, a isto tako moraju biti spremni da svakome pruže prvu pomoć. Imali su, navode, djece sa zdravstvenim problemima, a neki su im čak dolazili po ljekarskoj preporuci.
Ostale aktivnosti
Protekle zime "Bambi" je krenuo i s organizovanjem škole skijanja za svoje mališane na Jahorini. Po simboličnoj cijeni, djeca u pratnji najmanje jednog roditelja boravila su nekoliko dana na planini, gdje su sa njima radili najkvalitetniji treneri skijanja u regionu.
Isti plan imaju i za narednu zimu, tako da će već u septembru imati sve informacije u vezi s terminom putovanja i cijenama aranžmana, koje će moći platiti u nekoliko rata. Ističu da s njima mogu putovati i djeca koja ne treniraju kod njih, ali po nešto višoj cijeni.
Pored skijanja, treneri škole "Bambi" rade i prevenciju deformiteta stopala djece uzrasta od tri do pet godina, kao i dodatne treninge za djecu kojoj je to potrebno.
S obzirom na to da su, kao udruženje građana, bez ičije podrške, postigli značajne rezultate i pokazali kvalitet, neki studenti sa Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta u Banjaluci dolazili su kod njih na praksu, koja im je bila obavezna.