BANJALUKA - Korisnici Gerontološkog centra Banjaluka obilježili su 21. mart, Međunarodni dan poezije, i to promocijom zbirki pjesama "Odlaze tiho" i "Tragovi", koje su napisale njihove dvije dugogodišnje korisnice.
Naime, Slavica Pejaković, koja je autorka knjige "Odlaze tiho", i Fatima Halavač, koja je napisala zbirku pjesama "Tragovi", ograničene su u kretanju i verbalnom izražavanju, ali ih to nije spriječilo da svoja osjećanja i misli izraze kroz poeziju.
Slavica se poezijom počela baviti još davne 1970. godine, kako je tada kazala, "za svoju dušu", bez namjere da njeni tekstovi ikad vide svjetlo dana, međutim ovo je njena već treća objavljena zbirka stihova.
Slavica i Fatima kroz pisanu riječ izražavaju svoju kreativnost te su dokazale da njihov invaliditet nije njihov identitet.
Kako je kazala Mirjana Janković, radni terapeut Gerontološkog centra Banjaluka, Fatimina knjiga "Tragovi" je podržana od strane Humanitarne organizacije "Partner", zajedno sa korisnikom Jovanom Kuzmićem, koji je radio na pripremi i obradi knjige.
Prema njenim riječima, autorke knjiga su tokom cijelog procesa, od pisanja do objave knjige, bile podržane od strane svih radnika Centra, i direktora, koji, kako kaže Jankovićeva, rado dočekuje ovakve ideja.
Vinko Lolić, direktor Gerontološkog centra Banjaluka, kazao je da ovo nije prvi put da se u ovom Centru objavljuju knjige, jer, kako kaže, podržavaju svoje korisnike u svakom obliku kreativnog izražavanja.
"Slavica i Fatima su naše zvijezde, i na njih smo ponosni. Uvijek smo tu da proslavimo svaki vid kreativnosti u našem domu", kazao je Lolić.
Prema njegovim riječima, nema veće sreće nego kada su korisnici aktivni i kada imaju priliku da rade ono što vole.
U vezi s tim je kazao da neki korisnici slikaju, dok drugi pišu, a neki se bave i ručnim radom.
"Socijalni odsjek nam je veoma važan. Posebno nam je značajna radno-socijalna terapija, gdje sa korisnicima nastavljamo raditi ono čim su se oni bavili cijeli život", kazao je Lolić.
Dodao je da njihovi korisnici dane provode radeći ono što njih ispunjava, usavršavaju ono čime su se bavili i prije, a kako kaže, uče i nešto novo.
"Ne želimo korisnike da smjestimo u dom, da im dajemo terapiju i da ih pustimo da vegetiraju, naprotiv, radimo na tome da naši korisnici nastave život kakav su imali i prije", rekao je Lolić.
Ovo potvrđuje i jedna od korisnica Stoja Trivunović, koja kaže da ovdje boravi već deset godina.
"Izgubila sam dvije jako bliske osobe, tada sam stavila ključ u bravu, došla sam ovdje i nisam zažalila", kazala je Stoja.
Prema njenim riječima, najveća zasluga pripada brižljivom medicinskom osoblju, koje se svakodnevno o njima brine.
Kako je druga korisnika Centra istakla, ovdje zanimacije nikad ne manjka te je svaki dan ispunjen aktivnostima, a i odmorom.
"Imam svoju slobodu, sama sam u sobi. Volim sebi da sredim svoj prostor. Popodne se odmaramo, prošetamo se, idemo na kafe, družimo se, smijemo se i pjevamo", kazala je ova korisnica.